Obnova Zagreba – izazovi i prilike

Obnova povijesnoga središta Zagreba nakon potresa bila je tema šestosatne znanstveno-stručne konferencije koja je održana 27. svibnja u organizaciji Znanstvenog vijeća za arhitekturu, urbanizam i uređenje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na konferenciji s tridesetak sudionika, koju je vodio predsjednik Vijeća Branko Kincl, sudjelovali su arhitekti, povjesničari umjetnosti, sociolozi, ekonomisti, građevinari, geodeti, seizmolozi i eksperti drugih komplementarnih struka, koji su ukazali na višeslojnost problema obnove.

Petnaestak je izlaganja bilo raspoređeno u tematske panele, te je nakon svake cjeline uslijedila rasprava pozvanih stručnjaka, koji su razmatrali povijesna i baštinska gledišta zagrebačkih zemljotresa 9. studenoga 1880. i 22. ožujka 2020, buduće perspektive obnove, iskustva u dosadašnjem urbanističkom planiranju na području povijesnoga središta Zagreba, kao i smjernice za buduće postupanje, zatim identitetska pitanja urbaniteta, probleme interpolacija u povijesnom ambijentu, probleme održivosti i sigurnosti rekonstrukcije zgrada, teme konzervatorskih ograničenja i kriterija, odnosno tretmana javnih prostora, sociološka i ekonomska gledišta te demografske procese unutar povijesnoga središta grada.

Trg bana Jelačića na Dan državnosti 30. svibnja 2021. / Snimila Zoe Šarlija / PIXSELL

Otvarajući konferenciju, predsjednik HAZU-a Velimir Neidhardt istaknuo je da potresi otvaraju prilike za novi urbanistički razvoj i nove ideje, što svjedoče primjeri Zagreba 1880, Skopja 1963, Banje Luke 1969, Dubrovnika i Kotora 1979. „Danas, u očekivanju treće urbane modernizacije Zagreba, treba otvoriti tri puta 21. stoljeća, jedan kojim će se reafirmirati blago Gornjega grada te osuvremeniti i osnažiti povijesni idealni Donji grad s prijeloma 19. i 20. stoljeća, drugi, kojim će se afirmirati i unaprijediti kulturni krajolik Medvednice, te treći put koji će promatrati Zagreb 21. stoljeća kroz novi urbani razvoj. Sva tri puta traže istodobno i usklađeno promišljanje i djelovanje. Svaki od njih treba imati jasnu viziju, utkanu u viziju cjeline“, napomenuo je Neidhardt.

Istaknuo je i kako, osim otklanjanja šteta od potresa i povratka stanovnika u njihove domove, Zagreb konačno treba rješavati glavne infrastrukturne izazove o kojima se raspravlja cijelo stoljeće kao što su gradska željeznica, prometno rasterećenje tranzitnih zelenih valova obilaznicom oko širega gradskog središta, sjeverna prometna tangenta, urbanistička definicija Save te zagrebačka urbanistička os metropole kao nastavak Zrinjevca. Neidhardt je naglasio da Zagrebu treba novi Generalni urbanistički plan, koji će afirmirati urbanistička razmišljanja od prije pola stoljeća.

„Iz vizionarskih urbanističkih promišljanja potrebno je donijeti stručne i političke obvezujuće odluke dugoročna trajanja za kontinuiranu izgradnju neovisno o promjenama političkog vođenja grada i mandatima struktura. Zagreb je kao hrvatska metropola zaslužio i očekuje urbanistički studijski i nadasve valorizacijski rad. Ne učini li se to, neće se preskočiti novi prag razvitka Zagreba i neće se ostvariti treća urbana modernizacija. Ostat ćemo u stagnantnom stanju od prije potresa 22. ožujka 2020, a to nije željeni cilj s kojim bismo bili zadovoljni“, prisnažio je predsjednik HAZU-a te napomenuo da treba prestati s politički motiviranim urbanističkim natječajima, kao primjerice 1996, kad se radi izbora morao raspisati natječaj za kompleks zgrada Vlade RH od sto tisuća kvadrata na obali Save, a u novije vrijeme tematiziran i projekt Manhattan na Savi. „Urbana obnova i uljudni odnos prema prostoru i građanima u središtu je izjave HAZU-a, koju ovdje, eto, treba zaključiti time da smo tijekom starije prošlosti urbanističko planiranje znali temeljiti na logičnom razmišljanju i pristojnom ponašanju u prostoru te uz mudro i razborito provođenje postići vrijedna i prepoznatljiva ostvarenja, što dokazuje bogato hrvatsko urbano kulturno nasljeđe prepoznato na svjetskoj razini. Učinimo sve da i ovaj put u zajedništvu, stručno i kompetentno, pokažemo da smo kadri osnažiti Zagreb kao kulturni, suvremen, siguran i sretan grad 21. stoljeća, koji zna čuvati i afirmirati naslijeđene vrijednosti, ali i uljudno usmjeravati i graditi našu metropolu na suvremen način“, zaključio je Neidhardt.

Obnova, a ne prigodno krpanje

Komparativnu analizu urbanog razvoja i arhitektonske baštine Zagreba nakon potresa 1880. i 2020. iznio je Dragan Damjanović. „Danas imamo posve drukčiji zakonski okvir, imamo vrlo stroge zakone o zaštiti spomenika, imamo zakon o obnovi nakon potresa, koji sprečava neke veće promjene. Međutim, generalno, osim konstruktivnog učvršćivanja, teži se, za razliku od situacije u 19. stoljeću, čuvanju postojećega materijala na građevinama, što najbolje svjedoči situacija s tornjevima zagrebačke katedrale. A ako nije moguće čuvati materijale, onda bar težiti da se čuvaju, odnosno rekonstruiraju, oblici“, kazao je Damjanović, podsjetivši da će se ključni spomenici kulture obnavljati po principu da se vrati ili poboljša pretpotresno stanje, no ostaje upitno hoće li se, u slučaju onih spomenika koji nisu prvoga ranga, ići samo u rekonstrukciju suvremenim, kvalitetnijim i izdržljivijim materijalima ili će se dopustiti suvremene intervencije.

„Trebamo iskoristiti priliku poslijepotresne obnove da se povrati izvorna dekoracija pročelja i historicistička secesijska na onim zgradama koje su modernizirane u međuratnom ili poslijeratnom razdoblju, a nemaju značajnu modernističku fazu. Isto tako, moramo razmisliti da ostavimo neke građevine u stanju u kakvo su dovedene potresom, naravno, uz konstruktivno učvršćenje kao neka vrsta memorije“, iznio je Damjanović primjer teško oštećene crkve u Granešini koju ta župa više ne namjerava koristiti.

U predavanju Zagrebački Donji grad, što je potresao potres? Ivan Rogić je, uz napomenu da Zagrebu treba obnova, a ne prigodno krpanje, upozorio i na opasnost da središte grada ostane bez stalnih stanovnika. Dodao je da se ni svrha ni sadržaj nakon potresa ne mogu reducirati na neku vrstu vatrogasnoga programa uklanjanja posljedica potresa. Naveo je niz ključnih stavki: promjene u javnom razumijevanju rizika, napuštanje prakse normalizacije zapuštenosti, oslobađanje Donjeg grada od okupacije prometa, uklanjanje opasnosti od marginalizacije stalnog stanovanja u Donjem gradu, jasnije predodžbe o režimu zaštite donjogradskoga povijesnoga središta, te zaključio da potres treba promatrati kao katalizator te različitosti.

O zelenoj i učinkovitoj obnovi Zagreba promišljao je Julije Domac, dok je o potencijalnim učincima obnove Zagreba na ubrzanje oporavka od korona-krize i održivi ekonomski rast izlagao Damir Novotny. Govorio je o Zagrebu 3.0, koji je s osamsto tisuća stanovnika i dvadeset posto ukupnoga stanovništva RH prerastao u megalopolis, ali ipak ostao grad srednje veličine. Istaknuo je važnost spuštanja razvoja na regije kao poželjnu stratešku budućnost. „U Donjem gradu je 25 posto potpuno nenastanjenih stambenih jedinica, a u mikroniziranom etažnom vlasništvu je 91 posto objekata. Riječ je o milijun i šesto tisuća kvadrata stambenoga prostora, ali površina nije održiva. Donji grad nema stanovanja, moderno stanovanje podrazumijeva drukčiji tip stambenih jedinica. Zalaže se, kao i Svjetska banka, za scenarij build back better, točnije za unapređivanje ne samo fizičkoga kapitala nego za stvaranje dodatnih impulsa za dugoročno održiv ekonomski i socioekonomski razvitak u okolišnom, zelenom kontekstu. Svoju viziju obnove Zagreba nakon potresa iznio je i Andrija Mutnjaković, u suradnji s Jerkom Rošinom.

Više sluha za baštinu

U drugoj tematskoj cjelini suvremene je geodetske metode dokumentiranja stvarnog stanja objekata stradalih u potresu za potrebe izrade projekta sanacije predstavio Almin Đapo, koji je s Boškom Pribičevićem predstavio dojmljive 3D-snimke zagrebačke prvostolnice i drugih objekata, a u svrhu detaljnoga uvida u predstojeće zahvate tijekom obnove. Predsjednica Hrvatske komore arhitekata Rajka Bunjevac promišljala je o zakonskoj osnovi obnove, zadovoljna zbog jedinstvenosti arhitektonske struke, te istaknula važnost sustavnoga pristupa cjelovitoj obnovi. Moderator Branko Kincl u polusatnom je govoru o 113 tema urbane obnove zagrebačkoga Donjega grada naglasak stavio na digitalizaciju i dokumentaciju. „Velik je stručni potencijal kod nas u gradu, a i u državi. Postavljam si pitanje je li dovoljno iskorišten, institucionalna zatvorenost prepreka je vrijednostima koje posjeduje naša sredina“, naznačio je Kincl.

Tematizirajući mogući razvojni urbani projekt zagrebačke obnove nakon potresa Snješka Knežević problematizirala je Lenucijevu zelenu potkovu kao i prostorne intervencije tijekom Adventa u Zagrebu. „Pitanje je kako se to događa uz Gradski ured za zaštitu spomenika kulture i prirode, kako to da nisu nikad ništa zabranili ni tražili da se ukloni? Govoriti o primjeni UNESCO-ovih kriterija za bilo koji spomenik u Zagrebu apsurdno je i komično, i dalje ćemo imati dernek“, naglasila je Snješka Knežević te poželjela više političkoga sluha za kulturu, baštinu i njezino značenje, a ne samo korištenje.

Marijan Herak govorio je o zemljotresnoj opasnosti u hrvatskoj metropoli, a Zlatko Karač o konzervatorskim aspektima poslijepotresne obnove povijesnoga središta. O procjeni štete i karakteru oštećenja, kategorizaciji konstruktivne obnove, seizmičkim rizicima i mogućim pristupima predavao je Josip Atalić, a o konsolidaciji povijesnih objekata Nikola Majhen. Kritički se na uličnu dvoličnost i često neprimjerene zahvate u rekonstrukciji građevina osvrnuo Nenad Fabijanić, dok je identitet grada nakon potresa tematizirao Feđa Vukić.

Vanđelić: Obnova ide sporo

Među diskutantima Alen Žunić istaknuo je važnost uvođenja implementacije „pametnog grada“ u suživotu digitalnih alata i fizičkog prostora, a privremeni upravitelj Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije Damir Vanđelić naglasio je da koncept obnove ide vrlo sporo. Podsjetio je kako je u Zagrebu 6719 zgrada privremeno neuporabljivo ili neuporabljivo, ukupno u Hrvatskoj 18.600 zgrada. Podsjetio je da se dvanaest od petnaest odluka sukladnih zakonu odnosi na isplate novčanih naknada, a samo se tri odluke tiču uklanjanja zgrada. „Tek sad počinjemo s raščišćavanjem i uklanjanjem zgrada koje zahtijevaju rušenje. Proces ide sporo. Treba iskoristiti vrijeme i fokusirati sve struke da se napravi koncept koji bi trebao biti sadržan u onome što Zavod za prostorno planiranje i radi“, zaključio je Vanđelić.

Najavljeno je objavljivanje zbornika radova i rasprava s konferencije, koji bi mogao koristiti stručnjacima uključenima u obnovu potresenoga Zagreba.