Jedinstveni glazbeni doživljaji u Slavoniji

U malim sredinama ideje sazrijevaju duže. Nakon što se stvorila kritična masa istomišljenika, na inicijativu dogradonačelnika Tomislava Brusača, pokrenut je 2020. festival Prandau.

Grad Donji Miholjac nepoznat je široj javnosti, iako ima bogatu kulturnu baštinu. Ime grada datira iz 1057, kada se gradi crkva posvećena sv. Mihaelu (Mihovilu) arkanđelu, po kojem mjesto dobiva ime.

Donji Miholjac posjeduje jedan od najljepših dvoraca u ovom dijelu Europe, kompleks dvaju dvoraca Prandau-Mailáth u dvama različitim stilovima gradnje, od kojih je poznatiji dvorac Mailáth, građen početkom 20. stoljeća u engleskom lovačkom stilu (tudor). Dvorac je iznutra obložen slavonskom hrastovinom, a diči se velikom središnjom dvoranom, koja je idealna za koncerte komorne glazbe. Oko dvorca nalazi se velik perivoj u kojem je mnoštvo biljnih vrsta različitoga podrijetla.

Ovogodišnji je festival otvorila proslavljena pijanistica Ida Gamulin  / Snimio Vedran Rožić

Svoje ime festival duguje obitelji Hilleprand von Prandau, koja je životom i djelovanjem unaprijedila miholjački i valpovački kraj, nakon što su ih dobili u posjed kao dar od cara Karla VI. za zasluge u ratu protiv Turaka. Kao najvažniji predstavnik spomenute obitelji i najzaslužniji za procvat kulturnog života ističe se skladatelj, glazbenik i pravnik barun Karlo Prandau. On u Donjem Miholjcu 1834. osniva glazbenu školu, jednu od prvih u Hrvatskoj, koju je pohađao i znameniti etnomuzikolog i skladatelj Franjo Kuhač. Također, za potrebe Župe sv. Mihaela arkanđela 1852. u Beču nabavlja dvomanualne orgulje s 18 registara i pedalom nepoznatoga graditelja i daruje ih crkvi. Miholjačke orgulje zaštićeno su kulturno dobro Republike Hrvatske i pripadaju u red najvažnijih starijih instrumenata na području Hrvatske.

Okosnicu festivala čini upravo sinergija prostora u dvorcu i oko dvoraca Prandau-Mailáth i župne crkve sv. Mihaela arkanđela u kojoj su orgulje. Oba su prostora izvrsna akustična i, u obliku arhitekture, prava umjetnička kulisa, koja ljepotom oduševljava sve glazbenike koji muziciraju u njima.

Ciljevi festivala kreću se od pokretanja kulturnoga života grada, stvaranja nove i odgajanja postojeće publike, podizanja svijesti i novih saznanja o povijesnom okruženju u kojem je djelovala obitelj Prandau, muzikoloških istraživanja i reinterpretacije skladbi Karla Prandaua, do suradnji glazbenih škola Donjeg Miholjca, Valpova, Osijeka i Pečuha, kao gradova u kojima je barun Karlo živio i djelovao.

Umjetnički ravnatelj festivala Edmund Andler Borić, glazbenik orguljaš, uspio je programski vrlo lijepo osmisliti i prvo i drugo izdanje festivala i angažirati vrhunske glazbenike kao izvođače na festivalu uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Osječko-baranjske županije i brojnih donatora lokalne zajednice.

U prvom izdanju festivala 2020. gostovao je gitarist Krešimir Bedek, Gudački kvartet Rucner i Ana Rucner, Ansambl Camerata Garestin te violinist Goran Končar u duetu s Edmundom Andlerom Borićem za orguljama. Reakcije oduševljenja publike i medija pokazale su koliko je kultura važna za ovaj kraj. Valja napomenuti da je to jedini festival klasične glazbe u ovom dijelu Hrvatske.

Programska koncepcija 2. Prandau-festivala proteže se, kao i prošlogodišnja, tijekom nekoliko mjeseci, od svibnja do listopada, uz jedan koncert mjesečno.

Ovogodišnje izdanje festivala otvorila je naša ugledna pijanistica svjetskoga glasa Ida Gamulin 21. svibnja u velikoj dvorani dvorca Mailáth. Koncert je naslovila Nedovršena priča, povezujući pritom Schuberta i njegovu Nedovršenu simfoniju, a uključujući u program njegovu posljednju, dovršenu, autobiografsku Sonatu u B-duru. Publiku, željnu iskrena i vrhunskoga glazbenog doživljaja vrlo je vješto, prvo riječima, opisujući motive i okolnosti nastanka pojedinih skladbi, a zatim i impresivnim pijanističkim umijećem i muzikalnošću, uvodila u svijet Franza Schuberta, Frédérica Chopina, Dore Pejačević i Borisa Papandopula.

Pored spomenute sonate Franza Schuberta čuli smo četiri Chopinova nokturna i ciklus Maštanja, op. 17 Dore Pejačević i Zdenkin striptiz Borisa Papandopula, trodijelnu skladbu od triju plesova koju je posvetio supruzi Zdenki, a koja je praizvedena tek 2006. na Osorskim glazbenim večerima. Praizvela ju je tada upravo Ida Gamulin. Vješto korelirajući među svojim duševnim gibanjima i onima skrivenim u spomenutim skladbama, Ida Gamulin publici je ostavila najbolji dio sebe, bez zadrške, što je svima bilo blisko i istodobno neuhvatljivo. Sve to, dakako, pridržano je samo najboljima, u koje se naša glasovita pijanistica ubraja već odavno.

Ars longa, vita brevis.