Hrvatska jazz-gitara danas

Prije više godina u ovoj je rubrici bilo riječi o hrvatskim predstavnicima jazz-gitare. No to je bilo davno te su u tekstu bili navedeni pretežito naši jazz-gitaristi starijih generacija, Ante Donat, Nikica Korbar, Rene Herman, Edi Smolej, Aleksandar Bubanović, Mićo Lulić... Valja naglasiti da je gitara u američki pa i svjetski jazz stigla relativno kasno i to s gitaristom Eddiejem Langom, ukoliko dakako apstrahiramo prve samouke mahom afroameričke interprete bluesa, koji su svoje prve prateće instrumente slične gitarama gradili od raznih materijala sami.

Gitara je kao instrument danas nedvojbeno najpopularnija i najmasovnija kako za učenje tako i za sviranje, no stilski tu u afinitetima pojedinih gitarista nailazimo na velike razlike. Ona je dominantnu zvukovnu i ritmičku ulogu evidentno postigla u sferi rock-glazbe, a nekoliko je predstavnika te glazbe i tog instrumenta svoje mjesto našlo potom i u jazzu. Trenutak je to da podsjetimo i na pojavu rock-jazza te slijedom toga i fuzijskog jazza, a te se protuprirodne stilske pojave nisu logično mogle održati.

Gitara je omiljeni instrument hrvatskih džezista

Na hrvatskoj jazz-sceni djeluje trenutačno niz od dvadesetak vrlo dobrih i stilski različitih jazz gitarista, koje bismo odmah mogli podijeliti na sljedbenike gypsy swinga legendarnog Djanga Reinhardta i one modernije. U toj podjeli ne bismo nikako smjeli zaboraviti na predstavnike mainstream-izričaja, sljednike izvrsnoga gitarista pokojnog Damira Dičića te predstavnike istinskoga jazza poput Spartaca Črnjarića, Darka Jurkovića Charlieja, Marija Igreca, Pavla Kolarova i Josipa Joea Pandura. Djangovu su gypsy swingu ostali vjerni nedavno prerano od korone preminuo Siščanin Damir Kukuruzović, Mate Matišić, mladi Orjen Riđanović, Krešo Tomić Bonzo te nakon odlaska u mirovinu svestrani Zvonimir Majdak, dugogodišnji provjereni član big banda HRT-a.

Nešto slično možemo reći i za današnjeg člana orkestra Elvisa Penavu, koji mora odraditi sve što se stavi pred Jazz orkestar HRT-a. Nadareni Ante Gelo svoje je mjesto našao u nekim pratećim zabavnim sastavima, slično Luki Uđbincu, dok svestrani Elvis Stanić u tome uspješno lavira svirajući i harmoniku, a sastavi u kojima nastupa pretežito su džezističkog značaja. Posebno mjesto u kontekstu naših jazz-gitarista autora zauzima samozatajni Ivan Kapec, a u inozemstvu stalno djeluju uspješni Ratko Zjača i Renato Rožić, poznat po osebujnosti i vlastitoj konstrukciji instrumenta s korpusom gitare izrađenim od kamena.

Tu su i dvojica liječnika gitarista amatera, Ante Glasnović i Tomislav Maretić, koji dolazi iz škole Aleksandra Bubanovića. Izrazita predstavnika s velikim osjećajem za izvođenje bluesa nalazimo u gitaristu Vedranu Žanku. Da čitatelju masovnost gitare u našem današnjem jazzu ne bi došla u pitanje, naziremo već niz dolazećih mladih predstavnika tog instrumenta koje ovdje valja nabrojiti: Pavle Miljavac, Ivar Barić iz Varaždina, Filip Pavić, Bruno Mičetić iz Rijeke, Vedran Zec iz Osijeka, Marko Bertić, suradnik basista Saše Borovca, Davor Doležal, Vanja Kevrešan, dok se za gitariste koji su nekad obećavali, Alana Dovića i Zorana Rebrovića Kiza, koji je već davno otišao u SAD, manje čuje.

Gitara je po broju hrvatskih predstavnika tog instrumenta džezističkog izražavanja na prvom mjestu te joj je bilo svakako potrebno posvetiti ovaj prostor.