Čapeki, Anočić i neodoljivi Kukci

S djelima braće Čapek susretale smo se u najranijem djetinjstvu zahvaljujući roditeljima. Kad sam na Karlovu sveučilištu u Pragu osnovala i predavala kroatistiku i istodobno studirala bohemistiku, suočavala sam se sa začudnim svijetom čeških ludičara. Nedavno sam prikazala u Vijencu prozu Karela Čapeka Knjiga apokrifa u izvrsnom prijevodu Dubravke Dorotić Sesar. Studentice kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Danijela Ljubas, Đorđa Petrić i Lidija Živković Fanuko na jednom su mojemu kolegiju briljantno prevele prvu samostalnu dramu – komediju Lupež velikana češke književnosti Karela Čapeka, objavljenu 1920, koja je u njihovu prijevodu i tiskana 2010.

Pohod na neobičan plijen iznenadnoga Lupeža koji ulazi u šumsku idilu češkoga sela da bi osvojio nevino srce mlade Mimi slaže se u mozaiku udvaranja, ljubavnih pjesama i usmjerenosti prema roditeljima i vojnim trupama. Neobičan Lupež igra na sve ili ništa. Češki humor, plod autorova izbivanja iz domovine i nostalgije, oda divljoj i bezbrižnoj mladosti, ispunjen blagom ironijom i nepovjerenjem prema povijesti i autoritetima privukao je i istaknutoga hrvatskoga redatelja Sašu Anočića, akademskoga glumca i sveučilišnoga nastavnika, pa smo upravo o tim aspektima sudbinske privlačnosti i razlozima za predstavu Iz života kukaca prema tekstu braće Čapek razgovarali u travnju na našemu susretu u Splitu, veseleći se premijeri potkraj svibnja.

Predstava je posveta iznenada preminulom redatelju Saši Anočiću / Snimio Matko Biljak

U djelima braće Čapek mogu se prepoznati i braća glumci Saša i Živko Anočić. Dramska satira braće Čapek Iz života kukaca prvi je put inscenirana u Splitu, a mi smo bili na premijeri 28. svibnja u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Predstava sintetizira u neku ruku stvaralaštvo obojice češke braće, ali i braće Anočić. U njezinu vizualnom dijelu, za koji su najzaslužnije kostimografkinja Barbara Bourek i scenografkinja Vesna Režić te autorica scenskoga pokreta Anja Ostojić, vidljivi su kubistički elementi slikarstva Josefa Čapeka, ali i njegov razigrani slikarski stil nalik dječjemu rukopisu te kodovi njegovih stripova i karikatura za Lidové Noviny u Pragu te ilustrirane priče za djecu Sve o psima i mačkama.

U slojevima splitske predstave, prikazane točno sto godina od nastanka teksta, u režiji Saše Anočića odčitava se i umjetnost podsvjesnoga i dječjega, alegorijski ključ kazališnoga teksta Zemlja s puno imena te kritičnost prema nacističkoj diktaturi i koncentracijskim logorima, koje Anočić povezuje sa svojim Marulom nagrađenim Kiklopom prema romanu Ranka Marinkovića u Gavellinoj produkciji.

Tri godine mlađi brat Karel Čapek, doktor filozofije, novinar i pisac, u drami R.U.R. (Rosumovi Univerzalni Roboti) iz 1920. primjenjuje riječ robot, Josefov izum, i započinje niz utopističkih djela posvećenih opasnosti od nagloga razvoja tehničke civilizacije kojima se nameće kao tvorac moderne znanstvenofantastične književnosti, ali i anticipator naše današnjice.

Ze života hmyzu satira je u kojoj kukci predstavljaju različite ljudske osobine, nerijetko podsjećajući na sintezu Čapekovih bajki izraslih iz narodnih predaja i aktualnih basni.

Alegorijskom pričom u preciznoj dramaturgiji Jasena Boke, uz dojmljivu glazbu Matije Antolića, vodič je čovjek koji bježi od ljudi i zalazi na teritorij kukaca (dosljedan i topao Mijo Jurišić, i tjelesno nalik Saši Anočiću). U personificiranu svijetu kukci se ponašaju kao ljudi: leptiri dokoličare na prostirkama ljubavnih drama, balegari su materijalisti, cvrčci pjevaju o obitelji, diktatori mravi militaristički zaposjedaju teritorij i vlast. Antiratna poruka braće Čapek podudara se s onom braće Anočić u potrazi za svijetom bez egzistencijalne prisile.

Glumci Nikša Arčanin, Vicko Bilandžić, Maro Drobnić, Pere Eranović, Mijo Jurišić, Zorana Kačić Čatipović, Andrea Mladinić, Marjan Nejašmić Banić, Stipe Radoja, Katarina Romac, Ana Marija Veselčić, Monika Vuco Carev glume angažirano, motivirano, snažno, lepršavo, dinamično, duhovito, zaigrano, svom snagom duha i tijela pokazujući mogućnosti primjene kodova glumačke sreće i vještine: od cirkusa i pjevanja do komedije dell’ arte i bufona.

Borgesovu Bestijariju, Orwellovoj Životinjskoj farmi i Kafkinoj Preobrazbi dodaju se filmovi koji antropomorfiziraju život. Voajerski se ulazi u sustav kukaca koji podsjeća na međuljudski sustav, na manipulativne strategije, hijerarhije, borbe za vlast, arhetipske muško-ženske odnose, cikluse od rađanja do smrti, potrebe za obitelji i srećom, ljepotom zajedničkih druženja, nadmetanje, udovoljavanje niskim nagonima, zadovoljavanje egzistencije. Na sceni se stvaraju novi kodovi glumačkoga umijeća, glumačke transformacije s naznakama životinjskoga svijeta, maksimiziranje kukaca, koji postaju na taj način stvarniji, životniji, svakodnevniji, a ljudi samim time još veći od njih ili umanjeni.

Predstava je promijenila naslov: Iz života kukaca postala je Kukci… zaustavljena priča. Tri tjedna prije premijere redatelj predstave Saša Anočić naglo je i neočekivano umro. Glumački ansambl sam je dovršio predstavu, otprilike dvadeset preostalih posto.

Nakon scena melodrame, klaunovskih i prizora trapeza, šokantno dobre scene vojske mrava glumci govore završne poetske tekstove o životu i smrti, kao latice zaspala cvijeća. Na scenu donose stol, na stol stavljaju sok i mlijeko ili jogurt, redateljsku knjigu, mobitel, kutiju cigareta, pepeljaru, a Mijo Jurišić, kao Saša Anočić, pali cigaretu i ostavlja je naslonjenu na pepeljari. Jedan od najpotresnijih trenutaka u kazalištu ikad! Kao da vidimo Sašu Anočića za redateljskim stolom s glumcima na probi. Kakva tuga i kakva šteta!

Predstave je dovršena dostojanstveno i strahotno teško. Posveta omiljenu redatelju i prijatelju. Svaka čast splitskom ansamblu i suradnicima. Skidamo kapu za karizmatičnoga redatelja Sašu Anočića! U publici su bili i Sašina kći Mia i sin Rafael. Pljesak je trajao vječno. Svi smo bili na nogama, sa suzama u očima.