Autor osebujna stila i dojmljiva izričaja

Izvanredni je francuski autor stripova Cyril Pedrosa kao gost Hrvatskoga PEN-a i zagrebačkoga Francuskoga instituta boravio u Zagrebu od 19. do 26. svibnja. U nizu događanja u kojima je sudjelovao Cyril Pedrosa čitatelji su se mogli susresti s njim u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u četvrtak 20. svibnja, a u prostorima Francuskoga instituta do 30. svibnja bile su izložene i originalne table stripa Zlatno doba nastala u suradnji Pedrose i Roxanne Monteil, stripa ovjenčana nizom uglednih nagrada.

Posrijedi je autor koji nije nepoznat hrvatskim ljubiteljima stripova. Dapače, zagrebački nakladnik Fibra u proteklih je nekoliko godina tiskao čak četiri važna naslova: Tri sjene, Portugal, Ekvinociji te upravo ovih dana Zlatno doba. Rođen je 1972. u francuskome gradu Poitiersu i kao mnogi drugi autori devete umjetnosti zanimao se za strip još od rane mladosti i tijekom adolescencije. Iako se prvobitno htio posvetiti znanosti, 1990-ih studirao je animaciju na pariškoj École des Gobelins, surađivao u fanzinu Le Goinfre, a zatim je kao ilustrator radio u francuskom ogranku Disneyjevih studija za animaciju te je surađivao na čak dvama poznatim animiranim filmovima, Zvonar crkve Notre-Dame i Herkul.

Potkraj toga desetljeća, nakon poznanstva sa scenaristom Davidom Chauvelom, prelazi na strip, a u toj je umjetnosti nanizao pregršt kvalitetnih djela, što u suradnji s drugim scenaristima, a što kao samostalan autor-scenarist, crtač i kolorist. Upravo je za i u nas tiskane stripove Portugal i Ekvinociji ovjenčan cijenjenim francuskim i međunarodnim nagradama i nominacijama. Autor je osebujna stila, autorskoga prosedea i vrlo dojmljiva izričaja pa slojevitost njegovih radova zaslužuje više od jednog čitanja.

Izd. Fibra, Zagreb, 2021.

Izrazito životni, bogata konteksta, Pedrosini stripovi pripadaju vrhu suvremenoga svjetskog stripa, pa je tim više njegov boravak u Zagrebu i važan kulturni događaj, ne samo za ljubitelje stripa.

Gospodine Pedrosa, u vašim je grafičkim novelama razvidno bogato kulturno zaleđe. Ali dok ste odrastali, bili ste veliki ljubitelj stripa. Za koje strip-autore smatrate da su vas najviše nadahnuli?

Mnogo je inspirativnih autora stripova, tako da je pomalo zamršeno odgovoriti vam. Ako doista moram odabrati jednoga, mislim da bi to bio Blutch. Ne samo zato što je superioran crtač, pravi virtuoz, nego i stoga što sam zadivljen načinom na koji se pokušava boriti s vlastitom virtuoznošću da bi stvorio nove forme, nove jezike i nove načine da bi se izrazio. Ali da budem iskren, u svijetu je mnogo autora koji me nadahnjuju. Na primjer, a navedeni nisu dakako i svi: Taiyo Matsumoto, David Prudhomme, Manule Fior, Brecht Evens, Liv Strömquist, Emily Gleason...

Tabla stripa

Godine 1990-e bile su formativno razdoblje vašega života. Možete li nam reći nešto o tim ranim umjetničkim godinama te kako je to vrijeme oblikovalo vaš kasniji rad?

Svakako. U 1990-ima bio sam mladić duboko privučen radom u stripu, no nisam znao kako to ostvariti. Glavni mi je problem bilo to što nisam uspijevao pisati priče. Osjećao sam da želim nešto reći, ali svaki put kad bih to pokušao napisati, ništa se nije pojavljivalo, sve je bilo očajno prazno. U to sam doba radio u Parizu u Disneyjevu studiju za animirani film kao asistent i pitao se jesam li doista sposoban i dovoljno talentiran za stvaranje stripova.

Ali tad ste upoznali Davida Chauvela i to vam je promijenilo i život i djelovanje?

Da, upoznao sam ga. Bio je mladi strip-scenarist i predložio mi je scenarij, priču naslovljenu Ring Circus. Postali smo bliski prijatelji u tom razdoblju, a to mi je prijateljstvo pomoglo da steknem više pouzdanja u vlastiti rad. Napravio sam mnoštvo probnih tabloa za Ring Circus i našli smo nakladnika, Editions Delcourt. Moram reći da sam zapravo, radeći na tom stripu, počeo učiti što je jezik stripa. Shvatio sam da prije toga nisam znao ništa. Mislim da danas ne bi bilo moguće objavljivati kao tako neiskusan autor. Imao sam sreće!

Godine 2006. napravili ste vlastitu grafičku novelu?

Da, jesam. Zapravo, u četiri ili pet godina tijekom kojih sam nacrtao četiri dijela Ring Circusa, doista sam mnogo naučio. Shvatio sam nekoliko stvari: prvo da nisam zadovoljan crtanjem specifičnim stilom, stilom vrlo pod nadzorom i pod snažnim utjecajem moga iskustva u animaciji. Osjećao sam da se moram boriti protiv toga stila, pronaći nešto drugo, življe, spontanije. Drugo je da sam još osjećao da želim pisati vlastite priče. I tako, dok sam dovršavao Ring Circus, uspio sam, vrlo polako, napisati prvu grafičku novelu, Osamljena srca. To je bio ključni trenutak moga života i djelovanja. Moram reći da me David stvarno podupirao u tom projektu.

Četiri su vaše grafičke novele prevedene i u Hrvatskoj: Tri sjene, Portugal, Ekvinociji i Zlatno doba. Koliko mi je poznato, smatraju se i najvažnijima u vašoj karijeri. Možete li nam reći nešto o njima?

Svako je od tih djela bilo važno za mene. Stvar je u tome da je svako od njih duboko povezano s osobnim trenucima moga života. U slučaju Tri sjene počeo sam stvarati stripove da bih odgovorio na svoja egzistencijalna pitanja, i nisam prestao od tada. Svako je djelo način da odgovorim na nešto što me zaokuplja, obuzima. Tri sjene nastale su nakon što su moji prijatelji izgubili sina, Portugal je nastao dok sam živio u egzistencijalnoj krizi svojega podrijetla, što je snažno i bolno utjecalo na moj život – bio sam vrlo blizu ozbiljnome slomu živaca. Ekvinociji su stvoreni kad sam iznova bio u osobnoj krizi, ne vidjevši smisao vlastita života. Čini se da sam vrlo često u osobnim krizama (smijeh)... a Zlatno doba nastalo je u trenutku mojih političkih razmišljanja te na vrhuncu ljubavne veze koja je iznenada propala... Nisam dobar u stvaranju zabavnih priča, samo zbog zadovoljstva pričanja priča. Bojim se da sam sposoban stvarati samo iz osobnih razloga.

I kao čitatelju i kao kritičaru, izrazito mi je zanimljivo što neprestano istražujete mogućnosti stripa. U vašim ostvarenjima ne nalazimo ponavljanja, zalihost, ni transparentnost, a vidljiv je širok raspon stilova i tehnika te raznolikost u pripovijedanju. Što prema vašem mišljenju obilježava vaše djelovanje i vas kao autora?

Nisam siguran da stvarno istražujem mogućnosti stripa, možda više pokušavam istražiti vlastite mogućnosti i ograničenja. Mislim da je to ono što definira moje djelovanje. Pokušavam ne zaglaviti u okvirima, i od Portugala pokušavam za svako djelo pronaći najbolji način, najekspresivniji i najsnažniji da nacrtam priču. To znači da ne ostajem zatvoren u grafičkom stilu, nego pokušavam biti otvoren novim smjerovima, ili pokušavam iznaći koje je najbolje grafičko rješenje za priču. Mnoštvo je ograničenja, zadrški, čak i strahova u stvaranju. Kao i mnogi drugi umjetnici, vodim pravu borbu sa sobom da se ne zatvorim, koliko je god to moguće, u tim ograničenjima, zadrškama i strahovima. To je projekt za čitav život i, da budem iskren, vezan je uz moj osobni život, u kojem također nastojim ne biti zatvoren u vlastitim ograničenjima, zadrškama i strahovima. Na neki način, to je zapravo isto. Mogu reći da zapravo nema prave granice između toga što želim biti kao autor i toga što želim biti kao ljudsko biće (smijeh).

Čitajući vaš raspored u Zagrebu, čini se da ste vrlo zaposleni ovaj tjedan, pa vam zahvaljujem što ste našli vremena za ovaj razgovor.

Hvala vama što ste obratili pozornost na moj rad. Bilo je zadovoljstvo odgovarati na vaša pitanja!