Tkanje uspomena ili ponovno pronađeno djetinjstvo

Svatko od nas obuzet je nekim slikama iz djetinjstva koje skrivamo u sebi. Čini nam se da bismo mogli izabrati neke slike, bliske, neki naš esencijalni svijet iz kojega ćemo onda odabrati ono što je primjereno nama, ono što u meditativnom sklopu doživljaja mijenja naše biće, vraćajući nas u konkretna zamišljanja kojima komuniciramo s jednostavnošću što nam dopušta i poetske uzlete.

Izd. Udruga August Šenoa, Zagreb, 2021.

Tako je i autorica nesvakidašnje knjige Moslavina – Vinogradi – Vinogradari i Dobri naš kaj, slikarica i pjesnikinja Ljiljana Kerepčić Ratkaj, obnovila jednostavnošću pjesmotvora i osmislila autentičnim, moslavačkim, kajkavskim narječjem suosjećajne veze s prošlošću uspomena pronađenih u krilu djetinjstva. U lirski artikuliranim strofama što se odlikuju aktivnim kretanjem koje stvara stanovitu liniju stiha, oživljava nostalgični svijet uspomena: „babica je kolovrat držala vu kuhinje / poklem šporeta gde je sedela / grejala se i pomalo prela / razboj na tkajne bil je vu velikoj / sobi ze tri prozora gde je bilo svetlo...“ (Babičino tkajne).

Upravo simbolika svjetla vraća u svijet povjerenja, otvara se prema lijeposti doma i zavičaja koji žive u bojama, zvukovima i mirisima djetinjstva. Bliska suzvučja utkana u osebujna tkanja pjesmotvora osmišljena su u ovoj knjizi u realno koncipiranim ciklusima: 1. Moslavina, vinogradi, vinogradari, planinari, 2. Selo i babica, 3. Škola vu selu i deca, 4. Proščenja vu selima, 5. Lirski doživljaj sela. Pjesme Moslavina... i Dobri naš kaj uranjaju u funkciju realnog, predane psihičkom habitusu idiličnog svijeta koji zapravo više ne postoji i trebalo ga je sačuvati od zaborava kao intimnu ispovijed: „Seča se kad je bila / dekla mlada / kakve lepe misli / vu glave ima sada. / Nosila je oprave / ze rožami črlenim / žutim kak dujne zrele“ (Babica i rože črlene). „Sečam se / vočki rascveteni vu / šaroj i beloj opravi kak i / grm belih gumbekov / roze jasmin i magnolija.“

Autorica Ljiljana Kerepčić Ratkaj oduhovila je idilični moslavački krajolik. Ona unosi u svoja sjećanja ustrajnu vjernost zavičaju i neki suzdržani spokoj: jednostavno radovanje životu: „zleva se mlado vino / vu podrumu se diši i / lagvi se nalevaju / peharčeki se natakaju / si su veseli popevaju / niko ne čkomi / bereči vu trsju / podrumari ze brentašima / spodi brajdi fešta se sprema / se je več na stolu / odojek zažaren diši blešči / kak zglancane cipele / zaziva dojdite pajdaši“ (Berba grozdja po bregima).

Uz prepoznatljivu čežnju za zavičajem, za idiličnim načinom života na selu i legendarne običaje te anegdotski zamišljena zbivanja, autorica je uvrstila u knjigu i biografski-ispovjednu Riječ autorice. Iscrpni pogovor Nostalgija za prošlim vremenima književne kritičarke Željke Lovrenčić i Dobri naš kaj progovaraju „srcem Moslavine“, kako je to emotivno naglasila autorica.

Ipak, htjeli mi to ili ne, dodajmo na kraju znakovitu „točku na i“. Slikarica i pjesnikinja Ljiljana Kerepčić Ratkaj ovjekovječila je svojim pjesmotvorom moslavačke vinogradarske bakanalije: „vino je belo i črleno kak zrele jabuke / dojdite nam vu klet...“