Sadržajno i raznovrsno

Hrvatski je glazbeni zavod 10. svibnja ugostio Gudački kvartet Sebastian na njegovu posljednjem koncertu u ovoj sezoni, na kojemu je izveden Kvintet za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula u integralnoj verziji. Devetnaesta sezona Gudačkoga kvarteta Sebastian zaokružena je četvrtim, finalnim, koncertom, kojim su članovi kvarteta pod umjetničkim vodstvom Anđelka Krpana pridonijeli borbi nad tišinom koja je nastupila zbog pandemijske krize na koncertnim pozornicama diljem svijeta i razveselili zagrebačku publiku. Koncert, kao i cijela sezona, nastavio je dugogodišnju i prepoznatljivu programsku okosnicu Kvarteta Sebastian, u kojoj glazbu garniraju s likovnom umjetnošću i poezijom.

Sadržajnost i raznovrsnost programa kao glavne oznake ciklusa u nedavnom su koncertu doživjele vrhunac s obzirom na to da je izvedeno čak sedam skladbi isprepletenih sa stihovima Silvija Strahimira Kranjčevića i Denisa Ćosića uz impozantnu tapiseriju nazvanu Baština Dore Kovačević. Raznorodnom umjetničkom kolažu pridodana je i manja, emocijama obojena, izložba fotografija nedavno preminula kolege Ante Topića, tenora zagrebačke Opere, u predvorju velike dvorane HGZ-a. Prijateljska posveta s nekoliko selfie-fotografija po izboru Marija Pavčevića obnavlja uspomenu na glazbenika i svojevrsna „kroničara svih kulturnih događanja“, kako ga je opisao Anđelko Krpan.

Otvorenost programskog koncepta, koja inače daje svježinu i autorski potpis ciklusima Kvarteta Sebastian, u ovom je programu izašla ponešto izvan okvira, kako vremenski, tako i sadržajno.

Kvartet Sebastian izveo je Papandopulovo djelo u integralnom obliku / Snimio Mario Pavčević

Prvi je dio koncerta započeo duhovnom tematikom, dvjema crkvenim pjesmama iz 18. stoljeća u harmonizaciji Johanna Sebastiana Bacha i Vinka Žganeca, nakon čega je uslijedio skok u zvukovno kontrastni opus zanimljivoga suvremenog australskog skladatelja Petera Schulthorpea. U izvedbi njegova 8. gudačkog kvarteta, mračne i tugaljive atmosfere iz 1969. godine, posebno se istaknuo Zlatko Rucner na violončelu u ekspresivnoj izvedbi solističkih dijelova rubnih stavaka kvarteta u kojem skladatelj poseže za glazbenim i ritamskim idiomima autohtone glazbe s Balija i Indonezije, utapajući ih u cijelosti u suvremeni izraz koji živo komunicira i rezonira sa sadašnjim vremenom.

Vrhunac prvoga dijela koncerta integralna je izvedba Papandopulova Kvinteta za klarinet i gudački kvartet, kojemu je prethodio poetski interludij iz pera Silvija Strahimira Kranjčevića. Glumac zagrebačkoga HNK-a Ivan Colarić vrlo je dojmljivo i neposredno interpretirao pjesmu Mojsije kao jednu od ključnih sastavnica Kranjčevićeva slojevitog pjesničkog opusa kojemu su članovi Kvarteta dali obol tijekom cijele sezone. Kvintet za klarinet i gudački kvartet, op. 90 Borisa Papandopula godinama se izvodio u skraćenoj verziji zbog izgubljene izvorne partiture djela.

Nedavnim pronalaskom i objedinjavanjem izvornih dionica Papandopulova rukopisa, koje su bile sačuvane u arhivu Zagrebačkoga gudačkog kvarteta u Muzeju grada Zagreba, u suradnji s muzikologom Davorom Merkašem, članovi Kvarteta Sebastian izveli su djelo na ovom koncertu u integralnom obliku, a na čelu s izvanrednim solistom Davorinom Brozićem na klarinetu. Desetak minuta dulja verzija kvinteta i dalje drži dramaturški luk i formalnu zaokruženost, sa zanimljivim međuodnosima klarineta i gudačkog korpusa koji Papandopulo talentirano usklađuje. Upravo u izmjeni solistički i komorno mišljene dionice klarineta Brozić pokazuje muzikalnost i suptilnost interpretacije, osjećaj za zvučnu cjelinu te sugestivnost unutar ansambla koji ga je spremno pratio.

Drugi dio koncerta programski je otišao u suprotnom smjeru, ali ne u cijelosti. Od stihova suvremenoga pjesnika Denisa Ćosića krenuli smo putovima revijalnog predznaka s maštovitom i karakterno izvedenom obradom Internacionale Borisa Papandopula u skladbi Začula se pjesma mira i slobode prema veselim Divertimentima Benjamina Brittena u finalu koncerta. Međutim, drugi je dio koncerta donio i kontrast sa skladbom suvremenog izraza i serioznog karaktera pod naslovom Ciclos (1997) čileansko-hrvatskoga skladatelja Aljoše Solovere, koja je zahtijevala nešto jaču koncentraciju u zajedničkoj izvedbi članova kvarteta. Sadržajno prezasićen, iako zanimljiv programski tijek, donio je publici uzbudljivu koncertnu večer u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda, prikladno najavivši obljetničku dvadesetu sezonu Gudačkog kvarteta Sebastian.