Rat u Izraelu morao se dogoditi

Izrael i Palestinci iz Gaze gađaju se međusobno raketama. Izraelsko ratno zrakoplovstvo pokrenulo je nekoliko desetaka zračnih napada na Gazu, od kojih su mnogi ciljali stambena naselja, zbog čega je među mrtvima mnoštvo civila. Islamisti vojnog krila Hamasa i skupine Islamski džihad nasumce su ispalili oko dvjesto projektila kućne radinosti na Izrael, od kojih je većinu srušio izraelski obrambeni sustav Iron Dome. Neki su pali u blizini naseljenih područja, pa čak i u gradovima. Najviše je pogođen grad Aškelon. U međuvremenu, na okupiranoj Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu nastavljaju se sporadični palestinski prosvjedi i sukobi s policijom. Prema podacima Crvenog križa, više od 550 Palestinaca ozlijeđeno je u uličnim borbama neposredno prije ramazanskog Bajrama.

Takve vijesti pune naslovnice novina i eter već više desetljeća, sa sporadičnim i blagoslovljenim trenucima mira. Svjetska se javnost ponovno pita zašto je buknuo nemir sada. To je pitanje izlišno za sve koji nisu okretali glave od izraelsko-palestinskih odnosa jer sve je išlo prema ovome, iz godine u godinu. Ova se eksplozija morala dogoditi jednog dana. Tako se dogodilo kad su se „zvijezde spojile“: posljednji dani ramazana, sudska odluka o deložaciji Palestinaca u istočnom Jeruzalemu, sukobi između radikalne židovske i arapske mladeži, a potom i podmetanje požara u džamiji Al-Aqsa.

Preminula djeca odvezena su u bolnicu nakon izraelskog zračnog napada na grad Gazu, 13. svibnja 2021. / Snimio Ramez Habboub / ABACAPRESS.COM Habboub Ramez/ABACA /PIXSELL

Snimke s teritorija džamije Al-Aqsa, gdje je nešto gorjelo (ne i sama džamija), i kako su tamo izraelski specijalci žustro detonirali granate i rastjerali vjernike, rasule su se po društvenim mrežama i medijima, što je izazvalo golem val prosvjeda i ogorčenje u muslimanskom svijetu: prvi put su do zuba naoružani izraelski vojnici dotaknuli svetinju nad svetinjama, a to se već odnosi ne samo na Palestince nego općenito na sve Arape i muslimane. Stoga je reakcija bila oštra. Čak i Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati, nedavno „pomireni“ s Izraelom posredovanjem američkog saveznika, bili su prisiljeni kritizirati postupke izraelskih sigurnosnih snaga. Taj čin bio je vrhunac niza događaja koji su obilježili posljednje dvije godine. Pokušaji suzbijanja UNRWA-e (agencija UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama u Siriji, Libanonu, Zapadnoj obali i pojasu Gaze) prije dvije godine, rušenje palestinskih domova na određenim područjima, povremeni sukobi između Arapa i Židova, agresivno naseljavanje Izraelaca na palestinskom području, osiromašenje i radikalizacija zbog pandemije COVID-19, razočaranje palestinskim političkim vodstvom u Ramali – sve se to nekontrolirano nakupilo, i evo rezultata.

Mir u Jeruzalemu može se
postići samo pregovorima

Ova je bomba zapaljena u Izraelu za vrijeme predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, kada se počelo pritiskati Palestince i de facto formalizirati podjelu Palestine pod idejom „dogovora stoljeća“ koji je pomno pripremio Trumpov zet i vanjskopolitički savjetnik Jared Kushner i njegov tim. Događanja dovode u pitanje izraelska postignuća Trumpove ere. Strah od narodne ljutnje prisiljava nove arapske saveznike na ogorčenost, a čak se čuje i kritika američke vlade. Umjereno, ali i dalje značajno u odnosu na prethodne godine. Bidenov tim je pod pritiskom lijevog krila Demokratske stranke koja zahtijeva da Sjedinjene Države preuzmu vodstvo u borbi za palestinska prava.

Za vrijeme Donalda Trumpa, Netanyahu je uspio provesti svoje ideje o „Velikom Izraelu“, dok su se Palestinci sa svoje strane mogli samo skloniti u svoj obrambeni stav. Povijest pokazuje da se mir u Jeruzalemu može postići samo pregovorima. Sjedinjene Države trebale bi iskoristiti priliku za oživljavanje modela rješenja dviju država. Biden, na primjer, još nije imenovao veleposlanika za Izrael, a veleposlanstvo ostaje u Jeruzalemu. Ova „bezizlazna“ situacija prilika je za islamistički Hamas, koji odaje dojam snage ispaljivanjem raketa na izraelske gradove. Sve to poznati je i jadni ciklus terora. Snažna zapadnjačka inicijativa za potporu palestinskim izborima, zajedno s potrebnim pritiskom na Izrael, mogla je ponuditi perspektivu za promjene. Upitno je može li sada prekinuti spiralu nasilja. Ali zatvaranje očiju pred metežom koji su Amerikanci sami pomogli napraviti nije opcija.

Izraelska vlada premijera Benjamina Netanyahua nije ni pokušala izgladiti stvari, već su radosno istaknuli tezu o činjenici da je sve već odlučeno i Arapima ukazali „na njihovo mjesto“. Ipak, kriza koja je započela nije bila potpuno neizbježna. Djelomično je to rezultat zabrinjavajućeg vakuuma moći u Izraelu, gdje se vlada ne može osloboditi policijskih operacija u Jeruzalemu, koje su postajale sve učestalije tijekom posljednjih mjesec dana. Nakon četiri neuspješna parlamentarna izbora u dvije godine premijer Benjamin Netanyahu, kojem se sudi zbog korupcije, doima se potpuno izoliranim. Mnoga ministarstva nemaju vodstva, a hitna se pitanja zanemaruju, sve kako bi popularni Bibi ostao na slobodi. Njegovi se suparnici približavaju nagodbi koja će ga ukloniti s vlasti i tako mu ostaviti malo nade da će izbjeći suđenje zbog optužbi za korupciju, na kojem su nedavno počeli govoriti svjedoci. Da je u jačem položaju, možda bi učinio više da zauzda policiju i svoje pristaše krajnje desnice. Uskoro bi te odluke mogao donijeti netko drugi. Svakako je to pokazatelj koliko se srozala izraelska „demokracija“.

Nova paradigma neustrašivih
mladih Palestinaca

U samoj Palestinskoj upravi korumpirana i neučinkovita vladajuća klasa samo je pogoršala situaciju pokazujući nesposobnost suprotstavljanja bilo kojoj inicijativi. Rejting Mahmuda Abbasa već dugi niz godina zaredom iznimno je loš među Palestincima, a njegova klika ne dopušta mladima da se probiju do pozicija jer svim silama pokušavaju ostati na vlasti. Izbori najavljeni za proljeće samo su bacili ogrjev u plamen, i još više, njihovo demonstrativno odgađanje od strane istog Abbasa. Naravno, u takvoj se situaciji pokazalo da su radikali pobjednici na svim stranama. Generacijska blokada izrasla je u Gazi, sićušnom komadu zemlje prepunom stanovnika, ali bez posla, struje ili čiste pitke vode. Korona i očajna nepravda u kampanjama cijepljenja u Izraelu i okupiranim teritorijima izoštrili su nezadovoljstvo životom pod vladom koja kontrolira područje bez nuđenja zaštite.

Izraelski vatrogasci u gradu Holonu 11. svibnja kraj izgorjelog autobusa, nakon što ga je pogodila raketa koju je ispalio palestinski islamistički pokret Hamas iz Gaze prema Izraelu / Snimio Oren Ziv / dpa /DPA/PIXSELL

U tjednima otkako je predsjednik Mahmud Abbas odgodio palestinske izbore brojni politički aktivisti koji se protive Palestinskoj upravi pod kontrolom Fataha našli su se na udaru. Palestinski aktivisti kažu da ih se napada i blokira na društvenim mrežama. I Twitter i Instagram blokirali su ili suspendirali korisničke račune koji su objavljivali događaje u susjedstvu Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu, gdje se brojne palestinske obitelji suočavaju s deložacijom iz svojih domova. Kao oblik otpora, mladi palestinski prosvjednici u Jeruzalemu odlučuju se osmjehivati tijekom uhićenja izraelskih sigurnosnih snaga. Ti osmijesi – zabilježeni na mobitelima i široko distribuirani – odražavaju novu paradigmu neustrašivih mladih Palestinaca. No međunarodna solidarnost za prosvjede koje su vodili mladi prigušena je u trenutku kad su militanti Hamasa ispalili rakete iz Gaze u Izrael. Zapadni čelnici zaboravili su kontekst i počeli ponavljati frazu: „Izrael se ima pravo braniti.“

Nemiri viđeni u arapskim gradovima pokazuju širinu i dubinu bijesa zbog nagomilane nepravde koja je nedavno navela Human Rights Watch da optuži izraelske dužnosnike za počinjenje apartheida. U ožujku je Međunarodni kazneni sud (MKS) u Haagu najavio službenu istragu navodnih ratnih zločina koje je Izrael počinio na palestinskim teritorijima. Očekuje se da će se istraga usredotočiti na akcije Izraela i militantne skupine Hamas tijekom rata u Gazi 2014, kao i širenje izraelskog naselja na Zapadnoj obali. Izrael nije potpisnik Rimskog statuta, međunarodnog ugovora koji je uspostavio MKS. Tvrdi da sud nema nadležnost da preuzme slučaj jer Palestinci, unatoč pristupanju MKS-u 2015, nisu neovisna suverena država.

To su židovski ultradesničari koji sada ponovno promiču sliku žrtve i kažu da su svi Arapi ekstremisti i teroristi, s njima nije potrebno razgovarati, i općenito ih se mora potpuno stisnuti, a svi kompromisi istovjetni su izdaji domovine. A to su i palestinski islamisti iz Gaze, koji na pozadini potpune nemoći Fataha i Abbasove političke elite pokazuju odlučnost i ratobornost, kao da su jedini koji su pohrlili u napad radi „spasa Palestine“. Dakle, vikanje o moralu i etici u tim pitanjima ne vrijedi. Ovi kameni međaši političke teorije ne vrijede za područje Izraela i Palestine već više od sedamdeset godina.

Nema smisla dokazivati ​​tko je što prvi učinio i tko je kriv. Ono čemu svjedočimo u Svetoj zemlji triju religija moralo se dogoditi. Kad je situacija složena do krajnjih granica i svi znaju za nju, ali ne poduzimaju ništa, onda su ti akteri zaglibljeni u vlastitoj zabludi ili su zainteresirani za takvu eskalaciju.