Petrinjska industrijska baština

Nakon petrinjskog potresa 29. prosinca 2020. potpuno su uništene ili teško oštećene brojne građevine. Nakon toga započelo je rušenje i uklanjanje oštećenih zgrada u Petrinji, među kojima se našlo i postrojenje stare tvornice Gavrilović. Veličinom i površinom u samu središtu grada zgrade tvornice dominirale su i urezale se u sjećanja generacijama Petrinjaca te je potrebno, barem ukratko, zabilježiti nestanak te petrinjske industrijske baštine.

Stara tvornica Gavrilović u središtu Petrinje sredinom 20. stoljeća

Tijekom 1888. nasljednici Mate Gavrilovića (1836–1869), sinovi Stjepan (1864–1938), Mato (1866–1919) i Đuro (1868–1924), odlučili su proširiti i dograditi tvornicu. Zamisao je usporio veliki požar u tvornici 22. travnja 1889. S velikim zalaganjem štete od požara za nekoliko su mjeseci sanirane, a najvažnije građevinske radove obavljao je građevinski majstor Bonifacije Cettolo. Usporedno, na Trgovačkom sudu u Petrinji potkraj 1889. tvrtka je upisana u sudski registar pod nazivom „Prva hrvatska tvornica salame, kobasica i sušena mesa M. Gavrilovića sinovi – Petrinja“. Tijekom proljeća 1891. puštena je u rad moderno uređena sušionica koja je „sazidana po najnovijoj konstrukciji“, a u proizvodni proces uvedeni su „najnoviji strojevi“, mahom uvezeni iz Njemačke i Austrije. Početkom svibnja 1891. s ponosom se naglašava da je to prva i jedina tvornica „suhog mesa svake vrsti, slanine, masti, a kruna svega je izvrstna salama, koja je vezana sa hrvatskom trobojnom špagom“.

Rušenje stare tvornice Gavrilović u travnju 2021.  / Snimila Andrea Balenović Krpan

Do kraja 1892. na mjestu stare kuće izgrađena je zidana katnica u kojoj je 27. studenoga 1892. započeo posao na najmodernijim strojevima. Na pročelju te jednokatnice pisalo je „Prva hrvatska tvornica salame“. Iza izgrađenog dijela tvornice prema Trgovačkoj ulici (Ulica Vladimira Nazora) 1898. srušene su tri obiteljske kuće, pa se moglo nastaviti proširenje tvornice, koja je poprimila obrise prepoznatljive sve do potresa. Ovo je kratko zabilježeno i u tisku gdje se ponovno hvale braća Gavrilović, „koji kane izgraditi prostranu i moderno uredjenju dvokatnu tvornicu za svoj posao, koji se sve više razvija i stiče u trgovačkom svijetu najljepši glas“. Gradnja je ubrzo započela pod vodstvom braće Cettolo, a izvode se i odvodni kanali. Građevinsko povjerenstvo predlaže da se braći Gavrilović na njihovu molbu i njihovim troškom dopusti izvesti „odvodni kanal od zemljenih cijevi iz dvorišta njihove tvornice preko Školske u Gundulićevu ulicu ispred školskih zgrada sve do glavnog kanala koji se nalazio iza preparandije“ (Učiteljske škole). Taj je prijedlog gradsko zastupstvo jednoglasno usvojilo 26. kolovoza 1898. Uz rezultate i uspjehe postignute do kraja 1899. treba zabilježiti nabavu tada najmodernijeg parnog uređaja, tzv. lokomobila, s pomoću kojeg su pokretani strojevi za sječenje mesa.

 U Obzoru iz 1910. stoji da je „petrinjska Tvornica više puta proširivana u građevinsko-stambenom i poslovnom pogledu. Osnovni dijelovi poduzeća smješteni su u građevinskim objektima, koji su izgrađeni u središtu grada Petrinje. U posebnoj dvokatnoj zgradi poput tornja, nalazi se sušionica za meso i slaninu. Kao drugi, po važnosti poslovanja predstavljen je Odjel za proizvodnju salame, koji je smješten u posebnoj zgradi. A cijeli tehnološki proces u Tvornici odvija se za ono vrijeme na najsuvremeniji način, korištenjem energije što je stvaraju i pokreću parni kotlovi i ostali potrebni strojevi ponajviše nabavljeni u tvornicama Njemačke i drugih zemalja zapadne Europe. Najveću snagu ima stroj za rashladjivanje ‘hladionica’ tzv. ‘Compressor’ koji tlači ugljičnu kiselinu na 250 atmosfera. Sve su prostorije električno rasvjetljene, zgrade imaju vodovod, a kod dvokatnih i trokatnih zgrada nalaze se uzvlake (liftovi, Aufzüge) za robu...“ Odlukom gradskog poglavarstva od 18. ožujka 1912. odobrena je gradnja još jedne tvorničke zgrade, za proizvodnju salame, tvorničko skladište i postavljanje novonabavljenog „diesel motora koji bi tjerao stroj za hlađenje“.

Prema posljednjima saznanjima, na mjestu stare tvornice Gavrilović gradit će se nova zgrada Prve osnovne škole. Zemljište je vlasništvo Republike Hrvatske, a novu zgradu buduće škole financirat će Vlada Republike Mađarske. U pisanju ovog teksta korišten je rukopis Ivice Goleca Najprestižnija mesna industrija u Hrvatskoj kroz prizmu obitelji Gavrilović (1690–2011), a nadamo se da će taj vrijedni objekt dobiti mjesto u povijesti koje zaslužuje i u Petrinji i u Hrvatskoj.