Petar Rubić (Split, 1. IX. 1935–Pariz, 7. V. 2021)
Tužna srca javljamo da je 7. svibnja ove godine preminuo u Parizu Petar Rubić, dugogodišnji član Matice hrvatske i jedan od utemeljitelja Društva članova Matice hrvatske u Gradu svjetlosti.
Napustio nas je nakon kratke ali teške bolesti, šest mjeseci poslije objavljivanja članka u Vijencu, o obilježavanju pedesete obljetnice osnutka prvog ogranka Matice hrvatske izvan domovine, s fotografijom Petra Rubića i Vlade Gotovca u Parizu 1990. prigodom Gotovčeva predavanja.
Iskrena sućut njegovoj obitelji i rodbini te svim njegovim prijateljima i znancima.
Petar Rubić – prvi predsjednik Društva članova Matice hrvatske u Parizu / Snimila Tina Frka Petešić-Chemin
Rubić je rođen u Splitu kao četvrto od petero djece 1. rujna 1935. Osnovnu školu pohađao je u Splitu, gdje je i gimnaziju završio (1954). Zatim je tri godine studirao hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, no studij je prekinuo zbog bolesti. U Pariz je otišao 1965, gdje je radio i živio punih 55 godina do lani, kada se vratio u rodni Split. Zadnja dva mjeseca zdravlje mu se naglo pogoršalo i kad je vidio da sve više slabi, došao je liječiti se u Pariz gdje su mu djeca, jer je sigurno predosjećao da se bliži kraj ovozemaljskog života, što se vidi iz pisma koje je ostavio bratu prije dolaska u Pariz.
Umro je u bolnici Saint Joseph u Parizu, u kojoj je radio dugo godina, u petak ujutro 7. svibnja na blagdan Svetoga Duje, istog dana kad i njegova majka, koja je umrla 1974.
Tijekom dugogodišnjeg boravka u Parizu Rubić je bio vrlo aktivan u našoj pariškoj zajednici, posebno na kulturnom i društvenom polju.
Kao jedan od osnivača, bio je i prvi predsjednik Društva članova Matice hrvatske od 1970. do 1982. te od 1991. do kraja aktivnoga rada 2008. Prvenstveno Rubićevim zalaganjem i zaslugom Društvo je priredilo velik broj predavanja, koja su održale istaknute osobe iz domovine i iseljeništva. Kao predsjednik Matice bio je jedan od osnivača, i prvi predsjednik Sportskog društva Zagreb, a zatim i jedan od osnivača CRICCF-a te član njegove uprave. Bio je i član uprave AMCA-e od 2004. Uređivao je i pisao u biltenima Društva članova Matice hrvatske, a poslije je surađivao u glasilu Predstavničkog vijeća hrvatskih ustanova i zajednice Francuske, Hrvatskom vezniku, i bio njegov lektor šest godina. Nakon sloma Hrvatskog proljeća više puta je reagirao na mnoge netočnosti pariškog tiska, što je imalo utjecaj na objektivnije pisanje o Hrvatskoj. Sve to vrijeme raspačavao je Novu Hrvatsku i Hrvatsku reviju i mnogo radio na zbližavanju i povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske, u vremenima kada je to bilo iznimno teško.
Petar Rubić bio je blag i drag čovjek, umjeren u svemu, a istodobno čvrst, postojan i dosljedan. Pamtit ćemo ga kao predana i iskrena rodoljuba.
Bila mu laka hrvatska zemlja na kojoj ga čekamo na Lovrincu za zadnji ispraćaj.
Zbogom, dragi Petre.
Tvoj prijatelj Marinko
710 - 20. svibnja 2021. | Arhiva
Klikni za povratak