Obilježen Međunarodni dan jazza

Malo se tko još sjeća Tokijske deklaracije iz 1996, kada je jednoglasnom odlukom izglasan međunarodni dokument kojim se jazz na svim razinama stavlja u posve ravnopravan položaj s drugim vrstama glazbe pa tako i s onom klasičnom. Ta međunarodna deklaracija značila je i moralno priznavanje te glazbe i brisanje dotad velike razlike u bodovanju autorskih prava. Kao rezultat te odluke nešto kasnije doći će i do proglašenja 30. travnja Međunarodnim danom jazza UNESCO-a, a prvim će predsjednikom međunarodne organizacije džez-glazbenika biti imenovan poznati američki jazz-pijanist Herbie Hancock.

Kvartet Radojke Šverko bio je repertoarni bonus / Snimio Aleksandar Popović / FB

Ove se godine obilježavanja tog datuma u Zagrebu prihvatila mlada organizatorica i pjevačica Lea Lovrenčić sa svojom agencijom Obnomika, uspjevši u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda ostvariti pravi mali jazz-festival.

Prvi je 30. travnja nastupio sastav poznat kao The Cool Jazz Duo, koji je svoj prvi nastup prije punih trideset godina u sklopu programa tadašnjeg zagrebačkog War Jazz Festivala održao baš u tom prostoru. Sastav se u tih trideset godina nije repertoarno ni zvukovno pa ni koncepcijski promijenio, osim što je taj duo u međuvremenu postao svojevrstan master class. Oba njegova člana naime, pijanist Veljko Glodić i saksofonist Saša Nestorović, danas su profesori na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Njihov po koncepciji i zvuku originalan duo sastavljen od jednog harmonijskog i jednog melodijskog instrumenta izveo je već dobro poznat repertoar s CD-a Lydian Orbit, s kojeg smo i na koncertu čuli izvedbe nekoliko Glodićevih originala, ali valja reći da je taj pijanist za taj specifičan duo napisao i nekoliko novih skladbi.

Stilski je posve drukčiji izričaj jazza s mnogo tradicije i standarda predstavila nastupom sa svojim kvartetom naša istaknuta pjevačica Radojka Šverko. Ta vokalistica snažna glasa i apartne pojave na pozornici koja u svijesti naše šire publike pripada kremi naše zabavne glazbe, ovim je nastupom ponovno donijela izvođenje repertoara jedne druge jazz-ere, podsjetivši na svoj izvrstan nastup od prije nekoliko godina s big bandom u istom prostoru i izvrsnim aranžmanima Silvija Glojnarića napisanim za prateći orkestar. U stalnom kvartetu Radojke Šverko nastupili su pijanist i profesor tog instrumenta na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji Vladimir Babin, basist poznat iz brojnih riječkih jazz-sastava Henry Radanović te jamačno najzaposleniji riječki jazz-bubnjar Tonči Grabušić. Uz poznate skladbe poput As Time Goes by i They Can’t Take That Away, kvartet je Radojke Šverko bio vrlo uspješan, i s dva izvedena dodatka, te njegov nastup možemo smatrati i repertoarnim bonusom organizatora uspjelom programu.

I treći je koncert bio i sadržajno i po instrumentariju sa samo dva glasovira neuobičajen i za slušatelje zanimljiv. Prvi su put u Zagrebu nastupila zajedno dvojica jazz-pijanista, trenutačno naš najugledniji Matija Dedić i Beograđanin Vasil Hadžimanov, sin nekad popularna pjevača zabavne glazbe Zafira Hadžimanova. Izveli su niz autorskih skladbi, među kojima i Dedićev original The Last Exit. Bile su to po nizovima improviziranih korusa te uigranosti i zvukovno vrlo originalne i glazbeno i džezistički zanimljive izvedbe, što je rezultiralo i izvođenjem dodatka poznate Carpenterove skladbe Walkin’.

U ovom pandemijskom razdoblju bez klasičnih jazz-koncerata pozdravljamo nastojanja da se Međunarodni dan jazza u Zagrebu obilježi, a kada tomu dodamo i recentne napore DSH-a pod naslovom Jazz.hr/proljeće u suradnji s MBZ-om, onda možemo biti zadovoljni s trenutačnom koncertnom prezentacijom jazza u Zagrebu.