O povijesti hrvatskoga kazališta u posljednja tri desetljeća

Od 28. do 30. travnja održani su trideset i prvi Krležini dani u Osijeku, teatrološko-kazališna manifestacija koju su 1987. zajednički pokrenuli Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, tadašnji Pedagoški (današnji Filozofski) fakultet u Osijeku i Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Ovogodišnji su Krležini dani trebali biti održani još oko Dana osječkoga kazališta 7. prosinca 2020, ali su zbog epidemioloških okolnosti odgođeni za travanj 2021, kada su s uspjehom i održani, premda iz istih razloga u smanjenu sastavu i u ponešto komornijoj atmosferi.

Krležini su se dani tijekom tridesetogodišnje povijesti znali suočavati s odgodama ili pomicanjima uzrokovanim izvanjskim okolnostima (Domovinski rat, granatiranje i obnova kazališta), ali su unatoč tomu, kao uostalom i ove godine, uspijevali održati i kontinuitet održavanja i relevantnost teatroloških i kazališnih sadržaja, o čemu svjedoči i najnoviji zbornik radova s Krležinih dana.

Osim znanstvenoga simpozija, Krležini dani obuhvatili su i druga popratna događanja / snimio Kirstijan Cimer

Problemska čvorišta kazališnih 90-ih

Naime, u sklopu ovogodišnjih Dana predstavljen je zbornik Krležini dani u Osijeku 2019. Tri desetljeća Krležinih dana u Osijeku (Zagreb, Osijek, 2020) s radovima posvećenima tematiziranju dosega dana u trideset godina njihova postojanja, a u zbornik su ugrađeni i iscrpna bibliografija tiskanih radova te popisi sudionika, prikazanih predstava, održanih izložbi i predstavljenih knjiga, temeljito potkrepljujući i nadopunjujući znanstvene analize. Zbornik je na Filozofskome fakultetu u Osijeku, gdje su održavana izlaganja, predstavila Lucija Ljubić.

Nakon tog svojevrsnog obljetničkog rezimea ili podvlačenja crte, Krležini dani u Osijeku krenuli su u nov istraživački ciklus, koji će u nekoliko idućih izdanja biti posvećen proučavanju novije hrvatske kazališne povijesti, točnije trima posljednjim desetljećima. Ciklus usmjeren na istraživanje hrvatske dramske književnosti i kazališta od državnoga osamostaljenja do danas započet je razmatranjem devedesetih godina minuloga stoljeća pod naslovom Devedesete u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, prvi dio, a pozivu na sudjelovanje u ispisivanju sustavne i višeglasne novije povijesti hrvatskoga kazališta odazvalo se tridesetak sudionika različitih znanstvenih i istraživačkih profila i interesa. Premda zbog poznatih razloga nisu svi prijavljeni izlagači mogli prisustvovati skupu, njihovi će radovi zacijelo biti zastupljeni u predstojećem zborniku, a izlaganja sudionika koji su uspjeli doputovati u Osijek ukazala su na iznimnu pregnantnost odabrane krovne teme koja se nametnula kao dovoljno daleka da se može trezveno razmatrati s potrebnom znanstvenom distancom, ali i dovoljno bliska da joj se pristupa sa stanovitom istraživačkom ostrašćenošću i kod izlagača i kod slušatelja izlaganja.

Otvaranje znanstvenoga skupa unutar Krležinih dana već tradicionalno započinje autoreferencijalnim izlaganjem hrvatskoga dramatičara o svome dramskome rukopisu, a ove je godine, sukladno temi, čast i zadaća da govori o svome dramskome stvaralaštvu pripala Pavi Marinkoviću, dramatičaru čija su djela umnogome obilježila kazališne devedesete, a dakako i kasnija razdoblja novije hrvatske dramske književnosti. Nakon Marinkovićeva izlaganja o obrazovnome putu te poticajima, izvorištima, motivskim sklopovima, mijenama i kazališnim rezonancama svojih dramskih djela, prvi dan znanstvenoga skupa nastavljen je razmatranjem različitih problemskih čvorišta hrvatskih kazališnih devedesetih kao što su redateljske poetike (Boris Senker), kazališno upravljanje (Ana Lederer), izvedbeni prostori (Martina Petranović), lutkarstvo (Livija Kroflin) i plesna događanja i tendencije (Maja Đurinović), odnosno specifičnih izvedbi i poetika kao što su kontraposti Tomislava Gotovca (Suzana Marjanić) ili djelovanje kazališne skupine Montažstroj (Agata Juniku).

Drugi je dan znanstvenoga skupa pak bio posvećen nešto užim ili lokalno obilježenim tematskim sklopovima kao što su odnos glazbenoscenskoga kazališta i nacionalnoga identiteta u radu Ive Hraste-Sočo te djelovanje osječkoga kazališta (Ivan Trojan) i pulskoga INK-a i MKFM-a (Robert Raponja). Lucija Ljubić govorila je o drami i kazalištu u časopisnoj periodici devedesetih, a Viktoria Franić Tomić (u suradnji s Mislavom Brumecom) o dramskoj produkciji u časopisu Plima. Drama Ivana Vidića Groznica bila je predmet detaljne studije transgresivnih ženskih identiteta u radu Kristine Peternai Andrić i Ivane Žužul, a analizom vrhunskih glumačkih karijera Mladena Budišćaka i Darka Ćurde izlaganja na skupu zaključila je Mira Muhoberac.

Predstavljanje knjiga, predstave i izložba

Sama teatrološko-kazališna manifestacija Krležini dani u Osijeku, osim znanstvenoga simpozija obuhvaća i druga popratna, ali ne manje važna događanja. Dani se tradicionalno otvaraju izložbom kazališne tematike postavljenom u foajeu osječkoga HNK-a, a ove je godine predstavljen VI. Bijenale kazališnoga plakata, izložba Hrvatskoga narodnoga kazališta u Varaždinu i autora Marijana Varjačića, u čije je ime, zajedno s intendanticom osječkoga teatra Draženom Vrselja, izložbu otvorio voditelj Krležinih dana, akademik Boris Senker. Pod njegovim je vodstvom sutradan položen i vijenac na spomenik Miroslava Krleže u Parku kralja Držislava, a toga su dana predstavljena i nova teatrološka izdanja.

O drugome izdanju jedinstvene Povijesti hrvatskoga kazališta Nikole Batušića govorili su Boris Senker i Ana Lederer, ističući veličinu Batušićeva izvornoga pothvata koliko i značenje ponovljenog izdanja za povijest nacionalnoga kazališta i kulture uopće, ali i upozoravajući na potrebu nastavka rada na ispisivanju novije povijesti hrvatskoga teatra, što je nakana dobrim dijelom ugrađena i u novi ciklus Krležinih dana. Boris Senker predstavio je i poljsko izdanje suvremenih hrvatskih drama pod naslovom Antologija suvremene hrvatske drame. Generacija prekinute mladosti u kojoj su na poljskome objavljene drame Ivana Vidića, Mate Matišića, Ivane Sajko, Tomislava Zajeca, Nine Mitrović i Tene Štivičić, te je zajedno s autoricom Livijom Kroflin predstavio i njezinu knjigu o lutkarstvu Duša u stvari.

O monografiji Slikar u kazalištu – Zlatko Kauzlarić Atač govorili su Ivana Bakal, Ana Lederer, autorica Martina Petranović i na koncu sam Zlatko Kauzlarić Atač. Naposljetku, Martina Petranović predstavila je monografiju Hrvojke Mihanović Salopek Kristalni plov posvećenu istaknutoj hrvatskoj opernoj solistici Branki Beretovac. U sklopu Krležinih dana u Osijeku prikazane su i dvije kazališne predstave, najnovija predstava osječkoga HNK-a Dječak koji je govorio Bogu Damira Mađarića u režiji Same M. Streleca te nagrađivana predstava Gradskoga kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca Štajga Ivane Šojat u režiji Jasmina Novljakovića.

Ukratko, u najboljoj maniri vlastite tridesetogodišnje tradicije, Krležini dani u Osijeku i u ovim nadasve nemirnim okolnostima iznova su ovjerovili opravdanost postojanja u obama svojim temeljnim oblicima – istraživačkom (skup, knjige) i umjetničkom (predstave, izložba). Raznolik sastav ovogodišnjih sudionika odaje intenzivno i viševrsno zanimanje za krovnu temu skupa potvrđujući dodatno potrebu njezina teatrološkoga obrađivanja i (re)valorizacije, a sadržaji i metodološki pristupi izlaganja ukazuju na širok raspon znanstvenih interesa za posljednje desetljeće prošloga stoljeća kojim se Krležini dani u Osijeku namjeravaju baviti i nadalje, u svom redovnom izdanju, već u prosincu ove godine.