Nova prijevodna proza: Anna Burns, Mljekar

Knjiga rasprostrta na 444 stranice sa sedam poglavlja bez potpoglavlja i podnaslova već samom strukturom mami pozornost čitatelja, a njezina tvrdoukoričena pojavnost s atraktivnim ovitkom i naslovnicom na kojoj dominira djevojka koja žurno hoda ili trči u oblacima s knjigom koju čita uz pozadinu različitih prozora, u crveno-zelenim bojama, poziva na ozbiljno čitanje. Roman irske spisateljice Anne Burns Mljekar, u hvalevrijednu prijevodu s engleskoga Igora Buljana, koji osim hrvatskoga standarda uključuje i kolokvijalne dijelove, dobitnik je nagrade Man Booker 2018. i International Dublin Literary Award 2020, a do nas je došao zahvaljujući Nakladi Ljevak iz Zagreba.

Izd. Naklada Ljevak, s eng. prev. Igor Buljan, Zagreb, 2020.

Neimenovana osamnaestogodišnja djevojka, protagonistica i pripovjedačica romana, osim nekoliko prijatelja iz škole i prijatelja svoje mnogoljudne obitelji koja je ostala bez oca imenuje samo knjige koje čita sebi i svojim sekicama, znatiželjnim djevojčicama, koje postavljaju svojevrsnu šifru za tumačenje romana. Perzijska pisma francuskoga mislioca i filozofa Montesquieua iz 1721. u epistolarnoj formi s naglaskom na muško-ženskim odnosima grade priču o zapadnom kršćanstvu i satiru na društvenopolitički sustav. Tessa iz obitelji D’Uberville Thomasa Hardyja iz 1891. pripovijeda o skromnom seoskom životu u viktorijanskoj Engleskoj u vrijeme krize u 19. stoljeću s bolesnim ocem. Franz Kafka na početku 20. stoljeća nadrealno-realistično obrubljuje problem krivca bez krivnje u društvu mračne seksualnosti. Britansko-poljski prozaist Joseph Conrad u Srcu tame, u strukturi priče u priči, analizira posljedice kolonijalizma i kolonijalne eksploatacije, ističući da „između divljih ljudi i divljaka nema velike razlike“. Protagonistica Montesquieovu knjigu iz 1734. Neka razmatranja o uzrocima veličine i propasti Rimljana drži „onakvom kakve bi sve knjige trebale biti“.

Vrsna pripovjedačica Anne Burns svoj treći roman (nakon romana No Bones i Little Constructions i novele Mostly Hero) započinje dramatičnim trenutkom prislanjanja pištolja osobe nazvane Netko McNetko na grudi mlade protagonistice i spoznajom o jednom poginuću. Ispripovijedan kao velika analepsa, impresivnom tehnikom struje svijesti i začudno digresivnim a protočnim asocijativnim nizovima, s mogućim asocijacijama na Joycea i Dostojevskoga, iz perspektive neimenovane mlade irske djevojke, roman Mljekar svojevrstan je spoj introspektivne adolescentske ispovijedi, obiteljske sage i silnica u priču upisana političkoga romana o podjelama i granicama bez potrebe i sreće. Prije svega, roman je to o seksualnom nasilju bez dodira i mobingu bez presedana kojemu je izložena tinejdžerica koju prati i uvlači u svoja pravila neimenovani, 41-godišnji oženjeni muškarac s dvoje djece, dvadeset i tri godine stariji: „Za to sam također bila kriva ja, za tu aferu s mljekarom. Ali nisam imala aferu s mljekarom. Mljekar mi se nije sviđao i bila sam zastrašena i zbunjena njegovim praćenjem i pokušajem da ima aferu sa mnom.“

Osim školovanjem (studij ruskoga jezika i književnosti u Londonu) Anne Burns (r. 1962) i iskustveno je kvalificirana za pisanje romana o događanjima u Belfastu, u kojemu je rođena, za vrijeme tzv. Sjevernoirskoga sukoba. Premda ne postoje toponimi i godine, iz raznih silnica i smjernica naslućuje se da je okvir i bolna točka romana Mljekar upravo taj sukob i da je riječ o sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Neimenovanje ljudi, grada i države vjerojatno upućuje na strah od imenovanja u tom ekstremno tešku vremenu, ali i na dubinu i težinu koje nose ovaj roman, obvijen neodoljivom alegorijskom niti, o sukobima i razdvajanjima u cijelom svijetu i o sudbini ljudi koji žive uz granicu i ovisno o granicama.

Premda neke strane recenzije govore o nepotrebnoj zahtjevnosti i beskonačnom narativnom kruženju bez emocija, mislim da je Mljekar iznimno dobar roman, idealan za ulaženje u svijet odraslih maturanata i brucoša, ali i za čitatelje svih naraštaja suočenih s teškom egzistencijalnom situacijom.

Mlada djevojka ne želi sudjelovati u razgovorima i političkim akcijama pa se odluči za trčanje i hodanje s knjigom u ruci i na čitanje izvrsnih knjiga, već time postajući čudna i sumnjiva konzervativnoj okolini. Pojavljivanje mljekareva automobila, tj. kombija, strahotan je nasilnički ubod u emocije i život mlade djevojke, ali i znak stalna straha od opasnosti i općesvjetskoga rata.

Paranoična atmosfera koja zahvaća sve pore romana usidruje se u valovima represivnoga društva i nasilja te predočuje u narativnim strategijama potmuloga konformizma. Za razliku od toga, mladu irsku protagonisticu, daleko od kompromisa, određuje trčanje, hodanje i čitanje kojima sebe želi ispuniti srećom, uz predivno tkanje humora i duhovitosti koje prožimaju roman, unatoč granicama i uz njihove rubove. Njezino je putovanje budnom svijesti prava hrabrost u odnosu na pogibije i nasilja koje je okružuju i s obzirom na monstruozan splet ogovaranja i nepovjerenja čak u krugu obitelji i najbolje prijateljice.

Đurđa Knežević u Bibliovizoru Trećega programa Hrvatskoga radija postavlja izvrsnu tezu da je mljekar, glasoviti oponent državi preko puta, za razliku od drugih, trodimenzionalnih i plastično prikazanih likova, jednodimenzionalan jer funkcionira kao fantom, plošno strukturiran lik, izrađen u kolektivnoj fantaziji.

Upravo stvarnost koja pokazuje dvostruko lice i naličje, ona koja postoji i ona koja kao da ne postoji ključ je i narativne strategije ovoga romana koji se otvara na 97. stranici, kad nastavnica francuskoga jezika pokušava objasniti učenicima što su to tropi dok uočavaju razne boje neba pri zalasku sunca. Roman je ovo o hodanju i razmišljanju, o boji, o preobrazbi, o potresima, o unutarnjim krajolicima unatoč terorističkim napadima, racijama, nasilju, ubojstvima i podjelama svih vrsta. Savjet: obvezno pročitati.