Likovnu umjetnost izdvaja Snježana SAMAC

OBRAĆAM VAM SE KAO ČOVJEK ČOVJEKU

U vrijeme lokalnih izbora, 14. svibnja, Dalibor Martinis otvorio je u Novigradu, u Galeriji Rigo, izložbu sa stotinjak svojih crno-bijelih fotografija. Projekt vezan uz njegov aktivizam zapažen je već u dva navrata, 2003. i potkraj 70-ih u Zagrebu, kada je dijelio letke s vlastitim portretom. Isti mladić s letka nastavlja borbu za ljudska prava i demonstrira potrebu za slobodom i mogućnosti izbora. D. M., koji na papiru formata A4 izgleda kao faca s vesternskih tjeralica, prvi je put iskoračio iz vremena kada je demokracija bila nešto što se nije moglo ni zamisliti u ovim krajevima.

Zagovarajući i poštujući proceduru predizbornog ciklusa ponovio je to 2003. u Istri na autobusnim postajama. Obraćam vam se kao čovjek čovjeku / Postaje na putu za demokraciju čin je njegova imaginarnog lika kao potencijalnog kandidata za neku od izbornih funkcija u kojem je središte čovjek sa svojim glasačkim legitimitetom i umjetnik s jedinim alatom koji posjeduje za mijenjanje svijeta – s dobrom idejom! Zidovi otužnih autobusnih postaja na zabitim i zapuštenim sporednim istarskim cestama mjesta su na koja je lijepio svoje predizborne listiće, a ponekad ostavljao i zdjelicu bombona. Zapuštene postaje u zabiti, što podsjećaju na kapelice ili špilje, dokumenti su prošlih vremena, razmješteni na putu procesa i doprinosa demokraciji. Martinisovo djelovanje nije izravno već simboličko s jasnom porukom: Obraćam vam se kao čovjek čovjeku.

SPONE

Prostori bivših država na Balkanu povezani su još od Kraljevine Jugoslavije, kada je Zagreb jedini imao Akademiju likovnih umjetnosti. Ljubljana ju je dobila tek poslije 1945, ali su utjecaji umjetnika koji su se školovali na ovim prostorima bili snažni, što potvrđuje i izložba Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova u NMMU u Zagrebu.

Ona može poslužiti kao predložak koliko su granice važne, ali u umjetnosti i likovnim krugovima nepostojeće.

Gabrijel Stupica, Autoportret s prijateljem, 1941. / Izvor Arhiva NMMU

Među stotinjak slikarskih, kiparskih i grafičkih ostvarenja koja su rezultat izbora dvije kustosice, Aste Vrečko i Dajane Vlaisavljević, najpoznatiji su slovenski umjetnici koji su se školovali na Zagrebačkoj akademiji likovnih umjetnosti. Iako su pojedina djela i autori zagrebačkoj javnosti bili pristupačni i prije, nakon gotovo osamdeset godina moguće ih je vidjeti na okupu. Iz slovenskih fundusa izdvojena su imena Stupice, Mušiča, Dideka, Pavlovca… i moguće ih je usporediti s domaćim autoritetima poput Motike, Postružnika, Detonija, Šimunovića te tadašnjim njihovim profesorima: Babićem, Becićem, Meštrovićem, Hegedušićem... Djela žele ukazati na interese i viđenja pojedinih autora u sagledavanju likovnih utjecaja i građenju nacionalnog likovnog otiska. Osim NMMU i Galerije Božidara Jakca, u realizaciji projekta sudjelovalo je još petnaestak javnih institucija, privatnih zbirki i arhiva iz Slovenije i Hrvatske.

APSTRAKCIJA VJEČNOSTI

Zadnji tjedan svibnja u Meštrovićevu paviljonu posvećen je svečanosti otvaranja izložbe obilježavanja stote godišnjice jednog od najvećih hrvatskih umjetnika, Ede Murtića.

Plakat izložbe

Presjekom djelovanja iznimnog autora, svjetski poznata po svojim apstrakcijama, na izložbi će se naći najbolje iz opusa umjetnika koji se jedinstvenim slikarskim izričajem utisnuo u svjetsku knjigu ambasadora i promotora najboljega hrvatskog likovnog stvaralaštva i kulturnog dosega. Bez obzira na veličinu i opseg djela koja će 25. svibnja biti prikazana javnosti, svaki susret s Murtićem svojevrsna je svečanost koju nikako ne treba propustiti. Izložba je postavljena do sredine srpnja, pa se u ovim gladnim vremenima, gdje smo svi željni izravna kontakta kako s ljudima tako i s kulturnim događanjima, posjetitelj može napokon nahraniti u atraktivnim prostorima Meštrovićeve rotonde.