Korupcija u središtu predstave

Gradsko dramsko kazalište Gavella u egzistencijalno se kriznoj godini može pohvaliti trećom premijerom, Posjetom stare dame (Der Besuch der alten Dame, 1956, prev. Ivo Juriša) na trećoj privremenoj kazališnoj pozornici. Nakon konceptualnih autorskih predstava Zagreb 2020 Dubravka Mihanovića i Filipa Šovagovića u Kući za ljude i umjetnost Lauba, 27. i 28. studenoga i Obaveznoga smjera Enesa Vejzovića 11. prosinca i 30. ožujka u Tunelu Grič, premijerno je 6. i 7. svibnja prikazana predstava redateljice Dore Ruždjak Podolski u Kulturnom centru Travno, ispod Mamutice, na temelju sarkastično-groteskne komedije Friedricha Dürrenmatta, jednoga od najpoznatijih švicarskih dramatičara 20. stoljeća, simbolično, na stotu godišnjicu njegova rođenja (Konolfingen, 1921–Neuenburg, 1990), što ne umanjuje aktualnost i usidrenost teksta u svako korupcijsko, pa tako i naše vrijeme.

U ulozi milijunašice Claire Zachanassian Jelena Miholjević, njezina supruga VII, VIII. i IX. Andrej Kopčok, a Batlera Dietricha Siniša Ružić  / Snimio Hrvoje Zalukar

Nepotrebnima nam se čine interpolacije dnevnopolitičkih i svakodnevnih rečenica i situacija u matematički precizno strukturiran Dürrenmattov tekst Tomislava Zajeca (autor adaptacije i dramaturg), inače izvrsnoga dramatičara i dramaturga, koji dodaje i intertekstualne konotacije povezane s Beckettom i Krležom, kao i referencije na Gavellinu izvrsnu i višestruko nagrađivanu predstavu Kiklop. Zajec je tekst dobro skratio, neke dramske osobe i situacije izbacio pa predstava traje ugodna dva sata: prepletanja trilera, Erosa i Thanatosa.

Taj je intrigantan tekst, težak i glumački podatan, imao nekoliko zanimljivih kazališnih i filmskih uprizorenja: izvrsna je bila Kunčevićeva redateljski moćna i širokopotezna ambijentalna predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama, u bivšoj tvornici Radeljević 2002, s mestralnom Milkom Podrug-Kokotović u glavnoj ulozi, a antologijski je međunarodni koprodukcijski film The Visit iz 1964. (20^th Century Fox) redatelja Bernharda Wickija, s Ingrid Bergman i Anthonyjem Quinnom. Premda naslov implicira staru damu, I. Bergman u trenutku nastajanja filma nema ni pedeset godina. Jelena Miholjević, vrsna i pouzdana glumica, intrigira i kao naizgled dobrohotna Claire Zachanassian, rođena Wascher, milijunašica. Sven Medvešek, uvijek posebno nadahnut i glumački dojmljiv, gotovo je dokumentaristički točan u ulozi Alfreda III. Njihov je međusobni odnos, koji započinje u mladim danima i rođenjem djeteta koje Alfred ne priznaje, dramaturška okosnica teksta i predstave: u analepsama i prolepsama prikazuje se Claire koja osramoćena napušta selo, umiranje djeteta, utamničenje onih koje je Alfred podmitio da priznaju nepostojeće silovanje te Clairin čin njihova osljepljivanja i kemijskoga kastriranja. Vrlo su dobri Vanja Jovanović (u alternaciji s Nikolom Baćom) i Ivan Grčić u grotesknim ulogama Kobyja i Lobyja.

Clairin spektakularan povratak u rodni Gile pomaknutost dobiva u glumi Andreja Kopčoka kao njezina supruga VII, VIII. i IX. Kreiranje dolaska, priprema bizarnoga umjetničkoga programa (suradnica je za scenski pokret Petra Hrašćanec, a skladatelj Stanislav Kovačić), neizvjesnost, napetost, plakat dobrodošlice podsjećaju na dolaske političara, medijski popularnih osoba, bogataša u selo koje vapi za financijskom potporom, uz naglašene elemente brehtijanskoga kazališta i teatra apsurda.

Mefistofelovski im stara dama, kružno se vraćajući na ishodište i želeći se osvetiti za poniženje i jad, nudi golem novac u zamjenu za Alfredovu smrt, uz sveprisutnoga Batlera Dietricha Siniše Ružića. Od tog se trenutka nemoralne ponude događaju velike promjene, simbolično potencirane kupovanjem zlatnih cipela (kostimografkinja je Manuela Paladin). Gradonačelnik je izvrstan i dojmljiv Amar Bukvić, samozatajan je Župnik Sven Šestak, pouzdan Hrvoje Klobučar kao Učitelj. Iako u početku odbijaju prihvatiti ponuđenu ideju i osudu na smrt, licemjerno se obruč oko lovine sve više steže, suseljani se zadužuju, situacija izmiče kontroli. Alfred bez straha i svjestan kazne odlazi u smrt (u navedenu se filmu u posljednji trenutak zaustavlja smaknuće). Donekle ga podupiru i opravdavaju Kći, Otilia: Anja Đurinović, vrsna glumica, sazrela za repertoarno nosive uloge i Gospođa Ill, uvijek kazališno zanimljiva Barbara Nola.

Preispitivanje svijesti i savjesti, seksualnoga zločina iz prošlosti i sadašnjega huškanja na ubojstvo problematizira i povodljivost i stav mase koja se sudbonosno i naturalistički okreće i počinje ponašati prema novim kodovima i zakonitostima. U predstavi Dora Ruždjak Podolski, uz suradnju s maštovitim scenografom Stefanom Katunarom, prošlost i trenutak promjene fascinantno režira dolaskom vlaka na kolodvor, atraktivnim probijanjem zida, koje uključuje primjerenu buku i svjetlosne efekte (oblikovatelj je svjetla nagrađivani Zdravko Stolnik, a oblikovatelj zvuka Christian Kanazir). Prednji dio velike lokomotive kao stalna prijetnja i nužnost povratka ostaje na sceni, u pozadini svih događanja. Dolazak stare dame na mjesto zločina pokreće kaos odnosa, ali i glumačkih preobrazbi do nadrealističkoga i diskursa grotesknosti, bizarnosti, karikaturalnosti, u čemu prednjače Policajac, uvijek izvrstan Janko Rakoš, i Slikar, transformacijski u svakoj predstavi poseban i nadahnut Nenad Cvetko.

U manjim ulogama nastupaju dobri glumci koje bismo željeli vidjeti u većim rolama: kao Liječnica Ana Kvrgić, kao Željezničar Andrej Dojkić, kao Clodette Natalija Đorđević, kao Marie Anica Kovačević.

Ansambl-predstava pokazala je sve mogućnosti Gavellinih glumaca. Njezino vraćanje na ishodišno mjesto, u Frankopansku, trebalo bi potvrditi vrijednosti gavelijanske suigre i inscenacije slojevita teksta.