Hvala ti za sve ove nezaboravne godine

Kada mi je prije devetnaest godina Saša Anočić predložio suradnju na predstavi Noževi u kokošima, ne bez premišljanja, rekao sam: „Idemo skočiti!“, ne znajući da je to samo početak sjajnoga zajedničkog putovanja, koje će znatno obilježiti ne samo Teatar EXIT nego, usuđujem se reći, i suvremeno hrvatsko kazalište.

Kad se osvrnem na to vrijeme, na početke suradnje, vidim da je onaj prvi put Saša zapravo došao kući, došao je na najlogičnije mjesto za svoj rad.

Prizor iz predstave Kauboji / Izvor službena stranica Teatra Exit

Teatar EXIT i Saša su s vremenom postali dobitna kombinacija. EXIT je značio Saši i Saša je značio EXITU beskrajno mnogo. Nakon te prve uspješne etape s Noževima u kokošima dolazi autorski projekt To samo Bog zna. A samo Bog zna kako je nastajao i nastao To samo Bog zna.  Iz ničega i svačega.

Iz glumaca, iz njihovih „samo bog zna“ kakvih odnosa. Sale je tu bio inicijator i promatrač, hrčak koji provocira i skuplja proplamsaje života i slaže u neki svoj mozaik.

Rezultat – predstava beskrajno smiješna i beskrajno bolna istodobno.

Meni jedna od najdražih.

A onda nekoliko godina poslije – Kauboji.

Gejzir, vulkan talenata i kreativnosti. Svi znamo koliko je značila i još znači, čak i šire od naših granica, čemu u prilog govore brojne nagrade i priznanja na svim festivalima kako u Hrvatskoj tako i u okolnim zemljama.

Kauboji potvrđuju Sašu i EXIT na visokom mjestu kazališne izvrsnosti.

Dolaze druge predstave (Nemirne noge, Nas dva i ja, GospOUdinNOUbadi), sve redom nagrađivane, pa sve do zadnjeg Grand prixa na Međunarodnom festivalu u Brčkom za predstavu GospOUdinNOUbadi prije nekoliko mjeseci (u prosincu 2020).

Saša je, naravno, povremeno radio u KNAP-u, Gavelli, Kerempuhu, Trešnji, Osijeku, Rijeci i Sarajevu te naposljetku u Splitu na, sada nedovršenoj, predstavi Iz života kukaca. I svuda ostavlja trag, značajan trag.

***

Dragi Sale, sjećam se da si nebrojeno puta nazvao poslije predstava s pitanjem: „Jesi gledao?!“ pa onda – analiza, impresije, pa: „Tko je bio u publici?! Što je rekao?“

Pa eto, dragi Sale, i ja bih tebe sada rado nazvao na taj tvoj nebeski telefon da ti kažem još ponešto, a što nisam stigao.

Rekao bih ti da si jedan od onih zbog kojih se još odlazi u kazalište, zbog kojih se kazalište i dalje, unatoč i usprkos, voli i poštuje.

Rekao bih ti koliko je sve ljudi u nevjerici nazvalo ovih zadnjih dana.

Rekao bih ti da su zvali iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Slovenije, sa svih festivala gdje smo bili.

Rekao bih ti da sam bio na ispraćaju u Osijeku i siguran sam da bi prvo pitao: „A kak’ je bilo?“ Zatim: „Kakva je bila atmosfera? Koliko je bilo ljudi? Tko je sve bio?“ pa čak i „Tko nije bio?!“

„Tko je govorio?! Kakvi su bili govori?!“

A kada bih ti rekao da su Kauboji trebali otpjevati nekoliko pjesama na kraju, ali se to zapravo pretvorilo u koncert, da su ljudi dugo stajali i nisu se htjeli razići, ti bi zadovoljno rekao „SUPER!“

Ja bih vjerojatno rekao da su ovi Kauboji na groblju Svete Ane bili najbolji dosad. Ti bi rekao: „BAŠ SUPER!“

Taj dan, istodobno promatrajući i bivajući dijelom tog nestvarnog prizora, život i kazalište su se pomiješali. Glumci i njihova (tvoja) lica su se opraštala od svog autora, svjesna da autor istodobno i odlazi i ostaje. I svatko od nas je vrtio svoje filmove u kojima si ti igrao važnu ulogu.

I sve skupa opet je iz stvarnosti otišlo u neku višu sferu.

Siguran sam da će Saša Anočić preživjeti ovo vrijeme.

Prvo, u sjećanjima svih nas koji smo gledali ili ćemo gledati njegove predstave.

Drugo, u tekstovima iliti „trilogiji gubitnika“: Kauboji, Smisao života gospodina Lojtrice i GospOUdinNOUbadi, za koju se nadam da će biti tiskana uskoro.

Treće, s utjecajem na glumce i studente koje je vodio jer ne samo da je bio sjajan glumac i redatelj nego je bio i izvrstan glumački pedagog.

Samo rijetki dožive čast da mu za života suradnici podignu spontani verbalni spomenik s pojmom anočićevština.

Anočićevština će ostati trajni pojam u kreativnom kazališnom vokabularu i siguran sam da će mnogi, na svoj način, dijeliti darove koje su od njega dobili.

Živjet će on i kroz svoju Miju, Izabelu, Rafaela i Angelinu, a na nama je da osvijetlimo i afirmiramo njegovu ostavštinu i da učinimo sve kako bi njegova obitelj lakše prebrodila njegov odlazak i njihov rastanak.

*

Dragi Sale, bila nam je čast i hvala ti za sve ove nezaboravne godine.