Hladni rat na velikom ekranu

Radnja špijunske drame Sjena špijuna britanskoga redatelja Dominica Cookea prema scenariju Toma O’Connora zbiva se u vrijeme vrhunca Hladnoga rata – kubanske krize koja je 1962. prijetila nuklearnim ratom. Posrijedi je filmska obrada povijesnih zbivanja, jer je Sjena špijuna zasnovana na odnosu dvojice stvarnih protagonista – Grevillea Wynnea (Benedict Cumberbatch), biznismena kojega su regrutirale britanska i američka obavještajna služba da dostavlja poruke sovjetskoga dužnosnika Olega Penkovskoga (Mirab Ninidze), poruke od prijelomnoga značenja za dovršenje krize. Film možemo promatrati u dvojakom kontekstu.

U kontekstu špijunskoga zasigurno je najsličniji izvrsnome ostvarenju Most špijuna (2015) holivudskoga velikana Stevena Spielberga. Oba su filma zasnovana na povijesnoj faktografiji, smještena u približno isto vrijeme – početak 1960-ih, a tematski su vezana uz uhićenje špijuna te njihove završne razmjene. U kontekstu pak djela o najvećoj hladnoratovskoj krizi ovaj se britanski film pridružuje nizu od petnaestak naslova, igranih ili dokumentarnih. Pritom se igrana razgranavaju u fikcijsku rekonstrukciju razdoblja ili su tzv. dokudrame, odnosno zasnovane su čak i na biografskim publicističkim predlošcima. Među prvima je primjerice Topaz (1969) Alfreda Hitchcocka, a među drugima svakako Trinaest dana (2000) Rogera Donaldsona.

Benedict Cumberbatch izvrstan je u ulozi Grevillea Wynnea  / Izvor BLITZ

U ovome je filmu dakle prijeloman odnos Wynnea i Penkovskog, koji od opreznih špijuna različitih nacionalnosti postaju prijateljima sposobnim čak žrtvovati se jedan za drugoga. Pritom je u ideološkom smislu jasna važnost predstavnika britanske (Angus Wright) i američke (Rachel Brosnahan) obavještajne službe, kao i kagebeovca (Kirill Pirogov), a u osobnom obiteljska situacija obojice. No preciznije je ocrtana Wynneova obitelj negoli Penkovskoga. Supruga Sheila (Jessie Buckley) i sin predadolescent (Keir Hills) egzistencijom su opreka sovjetskoj obitelji pritisnutoj totalitarnom represijom, a kada Sheila posumnja da ju suprug vara, razlog je za to njegov preljub u prošlosti. Iako se radnja većeg dijela filma događa u Velikoj Britaniji, SAD-u i Sovjetskom Savezu, završnica je smještena u sovjetsku kaznionicu, čime se mijenja žanrovski fokus. Jasno je da se autori trude da film bude što vjerodostojniji, fiktivni su dodaci nenametljivi i uklopljeni u građu, a zanimljivo je da predsjednika SSSR-a Nikitu Hruščova tumači ruski glumac (Vladimir Chuprikov), dok se u slučaju američkoga Johna F. Kennedyja autori služe arhivskim snimkama.

Možda je i začudno da je Sjena špijuna tek drugi filmski rad u karijeri Dominica Cookea (r. 1966). Cooke se pak profilirao kao kazališni redatelj još početkom 1990-ih. Uzlazna putanja kvalitete njegovih radova nastavila se i u sljedećim desetljećima, a godine 2016. za BBC je režirao miniseriju The Hollow Crown: The Wars of the Roses. Iduće godine ostvario je i hvaljeni filmski prvijenac On Chesil Beach, pa ga u Sjeni špijuna zatječemo kao iskusna autora koji se u filmskoj režiji izvrsno snalazi. Njegov je redateljski rukopis pregledan, usredotočen na radnju i likove, kao i na sam kontekst nuklearne opasnosti. Međutim nije i transparentan, s mogućim se žanrovskim stereotipovima vrlo dobro nosi, pretvara ih u životne i vjerodostojne sastavnice filmske građe, a premda je intenzitet nešto manji u zatvorskome dijelu filma, ne spušta prije dosegnutu razinu kvalitete. Potpomognut evokativnom filmskom fotografijom Seana Bobbitta, autentičnim produkcijskim dizajnom Suzie Davies i primjerenom glazbom Abela Korzeniowskog, Cooke je uspješno transponirao razdoblje, premostio kronološki odmak od šest desetljeća i Sjenu špijuna učinio relevantnim ostvarenjem. Pritom su svakako pomogla i vrhunska glumačka ostvarenja Cumberbatcha i Ninidzea, kao i Buckleyjevo, koji izvedbama likove čine izrazito uvjerljivima, vrlo mogućim u povijesnom kontekstu, ali i većima od života jer su usprkos tegobama individualnim činom pridonijeli da se izbjegne nuklearna katastrofa. Tako je naposljetku Sjena špijuna najmanje vrlo dobar, a većim dijelom čak i izvrstan film, kvalitetan osvrt na važna povijesna zbivanja.