Glazbeni tjedan Splitu za rođendan

Glazbeni tjedan ususret Sudamji, posebnom danu za Splićane koji 7. svibnja slave svog zaštitnika sv. Dujma, u Hrvatski dom Split donio je pregršt zanimljivih i raznovrsnih glazbenih događanja. Tjedan je započeo 29. travnja gitarističkim recitalom Srđana Bulata, nastavio se proslavom Međunarodnoga dana jazza uz Šporkestar, koncertom Meštrovića & Expresta, nastupom flautistice Ane Tutić i pijanista Petra Krokara, a zaključen je 5. lipnja Najljepšim arijama i duetima u izvedbi sopranistice Valentine Fijačko Kobić i tenora Domagoja Dorotića uz pijanističku pratnju Marija Čopora. Pritom je otvorena i izložba o povijesti i obnovi koncertne dvorane, koja ponovno krasi središte grada u ulici svog arhitektonskog oca, Kamila Tončića. Grad glazbe u srcu hrvatskog Mediterana desetljećima je vapio za koncertnom dvoranom, koju je dobio već 1908. zahvaljujući donacijama građana, ali je tijekom Drugoga svjetskog rata sustavno siromašena i devastirana. Mukotrpnim radom konzervatora i restauratora dvorani se napokon vraća nekadašnji sjaj pa glazbenici i ljubitelji glazbe od konca 2020. ponovno imaju reprezentativno mjesto za koncerte.

Talent i predan rad Valentine Fijačko Kobić potvrđen je i nagradom Nazor dva dana nakon splitskog koncerta / Snimila Maja Prgomet

O dobrim akustičkim svojstvima dvorane publika se mogla osvjedočiti i na koncertu sopranistice Valentine Fijačko Kobić i tenora Domagoja Dorotića. Uz solo pjesme, duete i arije skladatelja koji evociraju splitski duh, Josipa Hatzea, Jakova Gotovca i Ive Tijardovića, jedan glazbeni blok posvećen je i neraskidivoj vezi s Italijom, kojim su dominirala djela Giacoma Puccinija. Splitsko-talijanska okosnica proširena je Granadom meksičkoga skladatelja Augustina Lara, djelima Ivana pl. Zajca i Dvořákovom arijom iz opere Rusalka. Jasna dikcija uz ekspresivan vokal odlike su tenora koji je sjetno i emotivno pjevao i Non ti scordar di me Ernesta de Curtisa. U Valentinu Fijačko Kobić splitska publika vječno se zaljubila za vrijeme njezina djelovanja u splitskom teatru.

Neupitan talent i predan rad sopranistice već je potvrđen brojnim priznanjima, a vijest o najnovijoj nagradi, Vladimir Nazor za operne i koncertne nastupe u 2020, stigla je dva dana nakon splitskog nastupa. Zvonki sopran prilagodljiv dramskim zahtjevima uz jasnu dikciju koja odolijeva jezičnim barijerama kvalitete su Valentine Fijačko Kobić. Ona osvaja lakoćom transmisije glazbenog materijala, koji se uvijek doima tako jednostavnim i prirodnim. Dominantna, ali i odlična partnerica u duetima, što je sopranistica potvrdila i uz Dorotića u O soave fanciulla iz Puccinijeve La boheme, Lippen Schweigen iz operete Franza Lehára Die lustige Witwe te Jos nima čuda iz Tijardovićeva Spli’skog akvarela.

Slavljenički ugođaj nastavio se i sljedeći tjedan u Hrvatskom domu Split, koji je bio posvećen baroknom majstoru Johannu Sebastianu Bachu. U Split je stigao ruski violončelist bogate koncertne karijere i profesor na uglednom Moskovskom državnom konzervatoriju Čajkovski, Boris Andrianov, koji je uz koncert održao i majstorsku radionicu za violončeliste, te orguljaš, čembalist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Pavao Mašić, koji je studente uputio u praksu sviranja generalbasa i njegovu primjenu u improvizaciji i kompoziciji.

Publika je 14. svibnja mogla uživati u Mašićevoj izvedbi Bachovih Goldberg-varijacija na najstarijem funkcionalnom povijesnom glasoviru u Splitu, Bösendorferu iz 1850. Izvedbene su mogućnosti svestranoga glazbenika oduševile još u veljači tekuće godine, kada je uz sopranisticu Ivanu Lazar na istom mjestu održao koncert Ljubljeni, gdje si? Dan prije svoje viđenje Bachova glazbenog nasljeđa izvedbom odabranih violončelističkih suita publici je predstavio Boris Andrianov te se upisao u povijest obnovljene splitske dvorane kao prvi violončelist koji je održao cjelovečernji koncert.

U profesionalnom životu violončelista posebno mjesto zauzima Bachovih Šest suita, intrigirajći glazbenike u različitim fazama djelovanja. Vjeruje se da su nastale između 1717. i 1723, dok je Bach bio zaposlenik princa Leopolda od Anhalt-Cöthena te je imao na raspolaganju dva vrsna čelista. U niz plesnih stavaka tipičnih za baroknu suitu Bach dodaje preludij, slobodniju formu gotovo improvizacijskog karaktera koja nagovještava ugođaj svake suite.

Upravo je Preludij iz Prve suite u G-duru BWV 1007, osim uvođenja u karakter višestavačne skladbe, na violončelističkom repertoaru izborio i samostalno mjesto. Andrianov ga donosi u ponešto bržem tempu od uobičajenog uz spretna arpeggia kao okosnicu djela i bogato dinamičko nijansiranje koje partitura zahtijeva. Iako suita odiše nevinom jednostavnošću, baš kao i Andrianov u izvedbi, zahtijeva spretna, profinjena i elegantna glazbenika koji će jednakom delikatnošću prionuti u nježni piano, ali i energični forte uz zaokruženo i promišljeno fraziranje. Andrianov je s takvom izvrsnosti nizao i ostale stavke, Allemande, Courante, Sarabande, Menuet 1 i 2 te Gigue. U Drugoj suiti, BWV 1008, Bach koristi arpeggia d-mol-tonaliteta kao početnu točku za postupni razvoj tenzija koje se violončelističkim opsegom uzdižu poput valova. Boris Andrianov zadivljuje i u ovoj izvedbi lakoćom transmisije kompleksnoga glazbenog materijala, koji se čini lepršavim i jednostavnim te postaje ugodnim svakom uhu.

U drugi dio koncerta, koji donosi suvremeniji program, Andrianov uvodi Olujom talijanskog skladatelja i violončelista Giovannija Sollime uz serioznu virtuoznost nabijenu emocijama. Uslijedilo je romantično ozračje uz Odabrane duete, op. 53 Reinholda Glièrea, u čijoj se izvedbi violončelistu pridružila supruga Ana Koshkina. Uvodno melankolično ozračje koje su dva violončela plela liričnim nitima pozivaju u intimu, koja se preobražava u strastven odnos prepun uzbuđenja i adrenalina. Koncert završava egzotičnim i mističnim Kalipsom za duo violončela skladatelja i violončelista Georgyja Guseva, čiji motorički i efektni drugi dio uvlači u vrtlog zanimljivim ritmovima. „Ovo je jedna od najboljih komornih dvorana u kojoj sam do sada svirao pa sam naročito ponosan što sam u ovom prekrasnom parketu napravio jednu od prvih čelističkih rupa”, izjavio je Andrianov, na ponos Splićana, koji ovakve vrhunske glazbenike napokon mogu ugostiti u dostojanstvenom i prikladnom prostoru.