U gostima kod Krpana i Liszta

Prošlo je točno 175 godina otkako je Franz Liszt, vjerojatno najveća glazbena zvijezda sredine 19. stoljeća, posjetio Zagreb. Velikoga germanofonog skladatelja mađarskog podrijetla u glavni grad Trojedne kraljevine i na Markov trg, gdje je nastupio u Stankovićevu kazalištu, nije privukla ni probrana publika ni neki veliki glazbeni projekt ili događaj u sklopu kojih je htio nastupiti, nego mala politička intriga promađarskih agramerskih krugova, željnih odmjeravanja snage s ilircima, koji su u ljeto 1846. još bili na krilima slave s praizvedbe Ljubavi i zlobe Lisinskog. Liszt je tako postao prvi svjetski glazbenik koji je posjetio Harmicu, Ilicu i Gradec. Pitanje je koliko su velika skladateljska imena prije njega za Zagreb uopće i čula, a nakon Liszta u naš će glavni grad svjetska glazbena imena u većoj mjeri početi dolaziti tek u sklopu Muzičkog Biennala. Liszt je tom prigodom postao počasni član zagrebačkoga Musikvereina, koji je slavnoga pijanista dočekao i više nego srdačno. Iako skladatelj više nije navraćao u naše krajeve, veze sa slavenskim jugom ostat će prisutne dugo nakon što je Liszt zagorskim putovima došao u Agram. U Weimaru će ga upoznati njegov imenjak Koch tj. Kuhač, na mjestu ravnatelja peštanskog konzervatorija naslijedit će ga Slavonac Edmund Mihalović, a manje je poznato da mu je dugogodišnji lakej i istinska desna ruka sedamdesetih godina 19. stoljeća bio Spiridon Knežević, sin crnogorskih vrleti.

U potpuno drugim okolnostima, u pandemijskom kontekstu šarmantno zakrpana Hrvatskoga glazbenog zavoda – koji je u doba Lisztova puta u Agram samo sanjao o vlastitoj zgradi i dvorani – veliki je skladatelj opet bio s nama. Liszt je u Zagreb došao 29. travnja, kako bi obnovio svoje počasno članstvo o 175. godišnjici, vidio kako se najvažnija gradska glazbena institucija snalazi u novom normalnom i počastio nas vrhunskom glazbom u interpretaciji vrhunskog interpreta.

Svakomu tko je sjedio u publici bilo je jasno da se Ivan Krpan i Franz Liszt druže već godinama  / Snimio  Philipp Tomaš

Njegov domaćin ovoga je puta bio pijanist Ivan Krpan, mladić ozbiljna pogleda i nevjerojatne muzikalnosti i pijanističke tehnike, koji se pomalo odvažno upustio u velik izvođački projekt: integralnu izvedbu ciklusa od deset opsežnih klavirskih stavaka programskoga karaktera pod nazivom Poetične i religiozne harmonije (Harmonies poétiques et religieuseses) spomenutoga skladatelja. Riječ je o ciklusu koji su u nas integralno izvodila samo rijetka i uistinu velika pijanistička imena, a puka je slučajnost da je Liszt na djelu počeo raditi upravo one godine kada je kočijom prešao Sutlu kako bi muziciranjem na vlastitom (!) klaviru počastio publiku habsburške provincije. Rad na Poetičnim i religioznim harmonijama trajao je pet godina.

Krpanovim recitalom otvoren je 23. Festival sv. Marka, još jedan zagrebački glazbeni brend koji se dobro snašao u izvanrednim uvjetima. HGZ je otvorio svoja vrata skupini od pedesetak entuzijasta, otvorivši istovremeno i vrata koja dijele Veliku i Malu dvoranu kako bi slušatelji u simpatičnim retronaslonjačima na sigurnoj udaljenosti mogli uživati u koncertu. A onda je počelo. Od prvih sekstola u E-duru i vještoga balansa između teksture akorada i melodija s potpisom Liszta bilo je jasno da je riječ o velikom koncertu, za koji bi se – da se održava u nekoj od još zatvorenih europskih dvorana – tražila karta više. Već na početku koncerta svakomu tko je sjedio u publici bilo je jasno da se Ivan Krpan i Franz Liszt druže već godinama.

Krpan je ciklus u trajanju od stotinjak minuta izveo napamet, uz veliku dozu sigurnosti i poznavanja djela, a potpuno vladanje notnim materijalom potvrdio je i tekstom iz popratne programske knjižice koji je sam sastavio. Krpanovo razumijevanje Liszta rezultiralo je i slušateljskim razumijevanjem ne baš lako probavljiva autora koji je utro put skladateljima 20. stoljeća: uostalom, kada je Liszt umro, Arnold Schönberg imao je dvanaest godina. Krpanov Liszt je pitak i pjevan (stavci Ave Maria i posebno Andante lagrimoso), razumljiv i pristupačan (čak i stavak Blagoslov Boga u samoći), tehnički kompaktan i suveren, što se očitovalo u brojnim pasažama velikoga djela. Krpan stvara melodiju i gdje je nema, potpuno neopazice isprepleće lijevu i desnu ruku u jednoj melodijskoj liniji, gradi crescenda koja kao da traju satima, zvukom u potpunosti ispunjava obje dvorane (istina, izmijenjena akustika prostora zbog manjeg broja slušatelja podnijela bi i manje pedala). Kao svojevrstan kontrast – ali samo naizgled – u dodatku se našao Chopinov Preludij u Des-duru, čiji je srednji dio vrvio Lisztovim momentima. Ukratko, Krpanovo muziciranje bilo je toliko autentično da bi ga se teško moglo razlikovati od samih skladateljevih fraza od prije 175 godina. Neka ostane upamćeno da je 29. travnja 2021. Liszt ponovno bio u Zagrebu. Kako? One ovacije iz zadnjega reda na kraju koncerta, to je bio sam Liszt!