Tragikomična opčinjenost životom

Sintagma ovladati životom farsična je iluzija kad se traži nova razina književnog svjedočenja u kontrapunktu snova i stvarnosti. Taj takozvani život sveden je na margine senzibiliziranih rezonancija. Reperkusije sentimentalnoga karaktera dovode do graničnih situacija, kad se unutarnje vizije hipnotizirane duhovnosti ostvaruju na tobože novoj razini preživljavanja. Ona je samo odraz psihopatskih sentimentalnih putovanja u kojima se traže duhovnosti uronjene u kloaku životnih banalnosti.

Izd. Vošicki, Koprivnica, 2020.

Autor Darko Pernjak već je u ranijim prozama (Pozitivna nula, 2009, Ščukešina, 2011, Sve Mirkove procesije, 2012, American Bob, 2017), kojih se književni ogledi nalaze u knjigama kritika (Vijenac odabranih, 2013, Umjesto samoće, 2014, Kraljevstvo za knjigu, 2018) osmislio fenomen takozvane osporavane duše, koja se gotovo samozadovoljno malograđanski prepušta banalnostima uhodanih performansa. Frivolne teme koje promiču ispraznu lakrdiju od života, licemjerni kompromisi koji svode to koprcanje hipnotiziranih života na vegetiranje i vulgarizaciju seksualnosti. Rajko Krivošija nositelj je tih kompromitantnih životnih trendova koji se filistarski okreću osporavanim iluzijama života i suživota u fovističkim nasrtajima pustolovnih preživljavanja: „Stoljećima se tražila zemlja Dembelija u kojoj vladaju svakojaka čudesa (...) U Dembeliji ne postoji sutra, postoji samo danas. Sutra ne postoji jer će i sutra biti kao i danas, danas i sutra su isti. Uvijek isti, nasmijani i siti. Osmijeh ne košta ništa.“ Ironijski odmak u licemjernom autsajderskom uzviku „Dođite k nama, nije sve tako crno“ naglašava kontrapunkt preživljavanja, kad se snovi i stvarnost psihopatski sudaraju u traženju identiteta. Džambo-plakati koji sugeriraju uskost duhovnog horizonta i mali grad Koprivnica nisu lišeni tragikomičnog konkubinata u kojem su korumpirani političari i reperkusije preljuba osvijetljeni uskim, tananim tragom svjetlosti zbog čega je i motrenje prodornije: „Ono što ga je doista oduševilo kod plovidbe, što se poklopilo s važnim dijelom njegove osobnosti, bila je perspektiva. S broda se uvijek hvatala šira perspektiva, panoramski kadar u kojemu mnoštvo inače nepovezanih detalja postaje dio jedne cjeline.“

Rasplet Mala Lavsa na kraju knjige Nije sve tako crno donosi narativni smiraj i naglašenu obvezu osjećajnih rezonancija, naime, autorsko pero Darka Pernjaka, koji je priču osmislio dinamikom zbivanja i pustolovnih evenata, ne miruje, jer je kompozicijski razigran i opčinjen hipnotiziranim životom, koji je osviješten kao protuudar marginama na koje se život često svodi.