Vijenac 709

Kolumne

Paradoksi kulture

Televizijski liječnici

Boris Beck

Njemačka je serija o dr. Janu Bergmannu moralizatorska, a za liječnika je spremila raskošan tron; britanska o dr. Martinu Ellinghamu, međutim, ima zdraviji odnos prema liječnicima, možda baš zato što dr. Martina nitko ne sluša. Obje nam imaju nešto poručiti o duhu zajednice

Na bolovanju sam zbog korone i besposličarim uz televizor. I primjećujem da na jednom kanalu emitiraju britansku seriju o dr. Martinu Ellinghamu, a kad ona završi, na drugom kanalu je njemačka serija o seoskom liječniku dr. Janu Bergmannu. Obje su vrhunski načinjene i vrlo popularne: Dr. Martin je od 2004. do 2019. išao u devet sezona i sedamdeset epizoda, a Seoski liječnik producirao se od 1986. do 2012. u čak 297 epizoda, s tim da su se u glavnoj ulozi promijenila tri liječnika. Obje su serije smještene u fiktivno živopisno seoce. Britanski doktor živi u Cornwallu, u imaginarnoj lučici Portwenn, smještenoj među stijenama i pašnjacima, a njemački u izmišljenom gradiću Deekelsenu, nekom križancu Schleswig-Holsteina i Alpa, juga i sjevera Njemačke. Radnje su im identične: kroz ordinaciju prije ili poslije prođu svi mještani, i tako dobijemo uvid u njihov mikrokozmos. Nisu to velegradske hitne službe sa spektakularnim nesrećama. To su mali svjetovi s malim problemima – mladima koji nemaju posao, roditeljima koji ne znaju s djecom, supružnicima koji su zapali u krizu, poslovnim ljudima kojima prijeti bankrot, ponekim alkoholičarem i preljubnikom – i, naravno, malim zdravstvenim problemima. I Martin i Bergmann izvrsni su dijagnostičari, posvećeni su poslu, na njih se uvijek može računati, oni će svima pomoći.


Televizijske serije Dr. Martin (gore) i Seoski liječnik (dolje) ne prikazuju velegradske hitne službe sa spektakularnim nesrećama nego male svjetove s malim problemima

I tu je kraj sličnostima. Njemački doktor je preplanuo i šarmantan, ležeran i pomalo zavodnik, siguran i okretan, vješto konverzira s pacijentima, a pogotovo pacijenticama; britanski je uštogljen i autističan, emotivno zakinut i osoran, nekomunikativan i s vječnom kravatom. Tako različiti liječnici smješteni su i u različite interijere i eksterijere. Njemačka je ordinacija golema, blistavo bijela i ne oskudijeva u opremi, a recepcionarka je profesionalna i u odjeći i u ophođenju; britanski doktor liječi u kući, ima tek najnužnije, a pacijente prima djevojka Morwenna, u vrućim hlačicama i golih ramena, koju su zbog nesposobnosti izbacili iz pekare. Deekelsen poziva bogataše na ljetovanje: ekskluzivni hoteli, bajkoviti dvorci, konjušnice i igrališta za golf, pansioni kao iz snova; Portwenn ima jedan jedini stan za iznajmljivanje, čija ružnoća odgovara mrzovolji gazdarice, i jedan restoran, koji je tako očajan da propadne. I u Portwennu i u Deekelsenu žive malomišćani, ali Nijemci su rumeni i nasmiješeni, i muškarci i žene nose ponosno narodne nošnje, i često nešto sa slašću jedu ili si sretno nazdravljaju. U Cornwallu nema ništa privlačno među bankrotiranim ribarima ili iscrpljenim uzgajivačima svinja; ako i jedu nešto, čine to na brzinu i bez teka. Jan Bergmann pomaže svima, a Martin Ellingham ne može ni sebi – on se upleo u totalno disfunkcionalni brak s učiteljicom Louisom Ellingham, s kojom ima i dijete, a loše su sreće i svi ostali: ugostitelji bez mušterija, iznajmljivači bez turista, djevojke bez ljubavi.

Dva su to sasvim različita svijeta – jedan bogat, čist i idiličan, a drugi siromašan, zapušten i pomaknut. Ali po stožernom mjestu koje liječnik ima u njihovim mjestašcima identični su. Ni škola, ni crkva, ni policija, nijedna od tih institucija ondje nije efikasna – sve rješava liječnik. Tu ulogu liječnika, kao i mnogo toga, predvidio je Franz Kafka, u priči nazvanoj baš Seoski liječnik: „Hoćeš li me spasiti?“, vapi mladić ondje svom doktoru, i pritom ne misli na spas tijela. „Takvi su vam ljudi mojega kraja“, razmišlja Kafkin liječnik, „Staru su vjeru izgubili; župnik sjedi kod kuće i raščevljava misnice, jednu za drugom; ali liječnik treba da sve uspješno obavlja svojom nježnom kirurškom rukom.“

Danas riječ spasiti nema drugo značenje od medicinskog, odnosno, bolje rečeno, medicinska djelatnost postala je jedino očitovanje duhovnosti. Jedna je od posljedica ta da našim globalnim selom suvereno upravljaju liječnici; da parafraziramo Bibliju: što čovjeku vrijedi da zadobije čitav svijet ako izgubi život? Njemačka doktorska serija govori o liječniku kao dobrom duhu zajednice. Ona nudi zaokruženi svijet: u svakoj epizodi jedan se problem otvori i zatvori, na opće zadovoljstvo. Sin alkoholičara oprosti svojem raskajanom ocu; suparnice oko istog muškarca otvore srce jedna drugoj i pomire se; bankar odluči zanemariti osobnu netrpeljivost pa ipak da nužan kredit simpatičnoj obitelji koja neće izgubiti imanje. Britanska serija nije tako ambiciozna – doktor unesrećene skrpa samo do sutra, kada će se svi raspasti ponovno. Dr. Bergmann voli sve ljude, i oni mu ljubav uzvraćaju; on spašava bližnje na osobnoj, obiteljskoj i profesionalnoj razini, i za sobom ostavlja uredan i skladan univerzum – poput jezera s ekskluzivnim promenadama i seoskih kuća s baroknim pročeljima i pelargonijama na prozorima, kulisom kojom se kreće on i njegovi pacijenti. Njemačka je serija moralizatorska, a za liječnika je spremila raskošan tron; britanska, međutim, ima zdraviji odnos prema liječnicima, možda baš zato što dr. Martina nitko ne sluša. Dr. Bergmann spašava duše; dr. Martin jedva spašava tijela.

Vijenac 709

709 - 6. svibnja 2021. | Arhiva

Klikni za povratak