Prisjećanje na Sudamje

Nevidljiva, a sveprisutna podmukla pomoritad od korone već drugu godinu uskraćuje Splićanima svečanu proslavu Sudamje. O njezinoj stoljetnoj tradiciji pisao sam u Vijencu 7. svibnja prošle godine, ove ću prozboriti o svjetovnom dijelu proslave kako ga doživljavah kao dječak s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća.

Što je sve bilo ponuđeno po desecima šarenih platnenih dućančića po Rivi i Prokurativama? Da su sačuvani, mnogi od tih predmeta danas bi bili zanimljivi muzejski izlošci.

Tradicijske dječje drvene igračke

Najviše je bilo dječjih drvenih igračaka i galanterijske robe: svirci, limeni pjetlići, papirnate zmije, trubice, balončići ispunjeni piljevinom na elastičnoj niti, kartonski šeširići s perušinom, naočale od raznobojnog celofana i kaučuka, usne harmonike, ogledalca... Razni kućni ukrasi od obojenog gipsa ili vulkanske lave. Bosanski pribor za kavu i ćilimi. Ručni radovi iz Slavonije. Željezarija iz Slovenije. Lutkice u narodnim nošnjama... Zatim čudotvorni patenti „potrebni svakom čovjeku i svakom kućanstvu“. Paste koje lijepe ili čiste „sve na svijetu“. Univerzalni sapun za kopiranje fotografija iz novina i ilustracija (rudimentarni preteča kseroksa!). Aparati za friziranje kose. Čak i trajna pisaća pera. Osobito bogat izbor drvenih rukotvorina nudili su dalmatinski Zagorci: balote (svih veličina), vile, grablje, čivire, daske za pranje rublja, jedaći pribor, lazanjure, baguline, cigaline, češljeve (guste i rijetke), kamiše, zemljane lule, tabakere, kutije, frule, frulice, diple.

Djecu je privlačio niz inventivno stiliziranih drvenih igračaka: svirci u obliku ptice, klepetavi leptiri ili čovječuljci na kotačima, pokretni gimnastičar na niti između dva štapića, konjići, ali i automobili, brodovi, lokomotive, avioni... Obilato je bila zastupljena i grnčarija: lopiže, lonci, zdjele, tanjuri, vrčevi (s natpisima), pitari. Sve izvorno i ručno izrađeno, a ne kao danas industrijski patvoreno. (Naravno, nije bilo ni traga crnačkim maskama, rodama, čapljama, slonovima i istočnjačkim božanstvima što se u novije vrijeme nudilo na splitskom sajmu.)

U nekoliko dućančića prodavali su se bosanski specijaliteti – slatkiši. Ambulantni prodavači nudili su sladoled, krafne, karamelizirane suhe šljive, smokve ili jabučice nabijene na drvca poput ražnjića. U plavim omotnicama kupovale su se srećke mini-lutrije koja je nudila: olovku, igle, razglednice, čak gumenu loptu! Sićušni bijeli miševi izvlačili su proročanske planete (horoskope).

U 17 sati Riva je opet bila puna kao šipak. Počinjala je tombula! Prigodne kartele i karteluni mogli su se kupiti već desetak dana unaprijed. Na zapadnoj i istočnoj strani Rive bile su podignute četverokutne drvene kule s velikim panoima pomičnih pločica s brojevima od 1 do 90. Pred posebnom komisijom smještenom na središnjem postolju lutrijske brojeve obično je izvlačilo dijete iz sirotišta. Zvuk trube najavljivao je novi broj, a dječaci trhonoše dojavljivali su ga – još nije bilo razglasa – onima u kulama, koji bi tada okrenuli odgovarajuću pločicu. Zgodici su bili: terno, cinkvina i tombula. Vladalo je veliko uzbuđenje. Glavni zgoditak bio je otprilike iznos najveće mjesečne plaće, a ponajčešće bi ga – na veliku žalost Splićana – pobrao neki Bračanin. U slučaju neverina tombola se odgađala za sljedeću nedjelju.

Po završetku tombule posjećivali smo zabavni park na Matejuški. Znatiželju odraslih i djece privlačili su omanji cirkuski šatori s programom od 15 do 30 minuta. Plativši ulaznicu od dva dinara mogli ste uz svirku klarineta i harmonike vidjeti dva-tri pajaca, ženu-zmiju ili pravog udava, najdeblju ženu ili najmanjeg čovjeka, električnu djevojku ili čovjeka-mjesec... Pamtim reklamiranje čuda fiziologije: „Vincent, pola muško, pola žensko, 18 godina, težak 163 kg, obujam pojasa 203 centimetra“ ili „Ženska glava u jednoj vazi za cvijeće: govori, priča i pjeva – velika iluzija – ljudima slabih živaca zabranjen ulaz“. Tu su još marionetsko kazalište i panorame u čijim se oknima mogu razgledati čuvene bitke ili vedute velikih gradova. Sve to uz svirku bučno reklamiraju pajaci, žene u šarenim haljinama, patuljci.

Gužva je bila pred zračnom streljanom, gdje se gađalo u smiješne metalne figure koje bi pri pogotku padale uz prasak. Znatiželjnici su se okupljali oko sprave za dokazivanje snage ili tajanstvene naprave od staklenih cijevi ispunjenih raznobojnim tekućinama s pomoću koje se moglo izmjeriti vitalnost mozga, krvotoka, srca, pluća, živaca... Prigodni hazarderi okušavali su sreću na primitivnim ruletima. Veliki vrtuljak koji je nekoć pokretala ručna snaga splitskih momčića zamijenio je novi motorni na naftu.

Do u kasnu noć zaglušna larma tisuća sviraka, trubica i usnih harmonika miješala se sa žamorom razdraganoga mnoštva. Bio je to doista najveseliji dan svih Splićana i namjernika iz bliže i dalje okolice.