Otvoriti Zagreb kao veliku pozornicu

Šezdeset godina prošlo je otkako su suvremene tendencije u glazbi postale mjestom susreta Istoka i Zapada, mjestom širenja obzora umjetnika i publike, ali i mjestom rasta i razvijanja domaćih skladateljskih snaga. Njihovo je krovno udruženje i organizator Muzičkog biennala Zagreb, Hrvatsko društvo skladatelja, sve te godine posvećenim radom skladatelja, muzikologa i drugih umjetnika i entuzijasta utiralo putove novoj glazbi, suradnji i povezivanju umjetnika. Neka od najistaknutijih imena hrvatske glazbe autorskim su, programskim, organizatorskim, ali i diplomatskim djelovanjem zadržala Biennale kao važan prostor suvremene glazbe i umjetnosti u hrvatskoj kulturi, istodobno ga razvijajući kao relevantno mjesto susreta u međunarodnom kontekstu. Prvoj umjetničkoj ravnateljici ovog festivala, skladateljici Margareti Ferek-Petrić, povjeren je program dvaju festivalskih izdanja koji oblikuje uz kolege Ivana Josipa Skendera i Tomislava Olivera te Davora Hrvoja, članove programskog odbora. Kako uskladiti odnos prema tradiciji, domaćem kontekstu te međunarodnim tendencijama koje se predstavljaju publici, istodobno dajući vlastiti kreativni pečat 60-godišnjem međunarodnom festivalu suvremene glazbe koji danas nailazi na nove izazove, kao i o predstojećim blokovima 31. MBZ-a razgovaramo s umjetničkom ravnateljicom Margaretom Ferek-Petrić.

Snimio Matej Grgić

Upravo ste se vratili u Beč iz Zagreba, koji je unatoč svim preprekama bio domaćin 31. Muzičkog biennala te je ugostio nekolicinu umjetnica i umjetnika. Uz čestitke na uspješnom početku, s malim odmakom od netom održana programa prvoga dijela festivala, sliježu li se dojmovi ili ste već usred izazova vezanih uz sljedeći programski blok?

Otkrila sam nešto novo, pojam za koji mi na hrvatskom jeziku nedostaje riječ, a na njemačkom bih to nazvala Festivalrausch – osjećaj kada program počne, a tijelom potekne adrenalin – doslovce djeluje kao droga i čovjek zaboravi sve probleme koji se usput javljaju. Jednostavno počnete funkcionirati na nekoj drugoj razini te se vrlo snažno prisjetite kako je divno raditi za umjetnost i koliko odličnih ljudi ima veliku kreativnu snagu da predstavi suvremenu glazbu svijetu. Trenutno sam u međufazi između refleksije događaja prvog bloka i intenzivnog rada na predstojećim projektima. Prednost ovogodišnje festivalske podjele na blokove već se jasno pokazala jer kod pojedinih događaja javljaju se problemi s putovanjem ili neke druge okolnosti pojedinih izvođača, a zahvaljujući blokovima možemo ih fleksibilno rješavati. Psihološki sam već gotovo automatizirana u traženju novih putova i rješenja.

Od ideja koje ste imali prije negoli ste se prijavljivali na natječaj za umjetničku ravnateljicu pa do prvog događanja dogodile su se brojne promjene, kako programske, tako i ograničenja nametnuta pandemijom. Je li se perspektiva znatno promijenila?

Dogodile su se mnoge promjene, ali ideja svestranosti kao zvijezde voditelje ostala je konstanta. Možda su izazovi čak i pokrenuli nešto drukčije i novo. Prije svega, bilo mi je važno da se festival održi unatoč svemu. Jer vremena su teška za glazbenike, no i za sve ostale koji su nužni pri odvijanju festivala te je važno istaknuti da je festival, čak i u ograničenim uvjetima, ekonomski pokretač. Da je kultura općenito ekonomski pokretač često se zaboravlja, a nije zanemarivo. Najveća mi je briga bila činjenica da gotovo mjesec dana prije početka pretprograma nije bio poznat cjelokupan budžet, što je zapravo potpuno ludilo. Ostale brige ostaju do kraja četvrtog bloka, a prije svega ovise o tome kako će se razvijati sama pandemija i koliko će ljudi uopće moći prisustvovati programima koji se od drugoga bloka nadalje najvećim dijelom odvijaju uživo.

S obzirom na virtualni ili ponekad hibridni oblik odvijanja programa, je li teško steći dojam o recepciji, odnosno dojmovima nakon izvedbi i zanimanju publike, ili se i tome uspijeva doskočiti povremenim živim izvedbama, popratnim programom i reakcijama gledatelja uživo, uz streaming koncerata?

Naravno da je situacija potpuno drukčija nego što smo svi navikli te kod koncerta koji su samo u digitalnom formatu doista jako nedostaje živa interakcija. No drago mi je da se dio programa ipak održao uživo, gdje je bilo puno oduševljenja i pljeska. Riječi potpore i ushita u komentarima streamova i u društvenim mrežama izvođačima mnogo znače, kao i meni u privatnim porukama koje još dobivam. Pozitivna je strana u digitalnom pristupu da stvaramo vrijedan materijal koji će kako festivalu, tako i skladateljima i interpretima biti uvijek dostupan za korištenje te se na taj način može i lako podijeliti u međunarodnim krugovima. Nakon snimanja solističkih recitala, od kojih je dosad javnosti predstavljen onaj pijanista Ivana Batoša, postalo mi je jasno o kakvu je iznimnom materijalu riječ. Ne znam koliko sam puta kao skladateljica tražila dobre snimke nekih zanimljivih originalnih djela kada sam i sama morala pisati za određene instrumente i ne bih ih našla u ovako kvalitetnu formatu koji sada MBZ nudi. Glazbena literatura koju predstavljamo unutar tih solističkih recitala veliko je obogaćenje za sve koji se zanimaju za veoma individualan pristup klaviru, flauti i violončelu. Taj princip održivosti na neki način želim i dalje u budućem bijenalskom programu.

Što je donio prvi dio festivala, što od programa još imamo priliku poslušati online kao pripremu za nastavak?

Na YouTube-kanalu MusicBiennaleZagreb dostupni su odlični koncerti koje su održali bečki Black Page Orchestra, domaći Cantus Ansambl i slovački ansambl Quasars, zatim snimka izvedbe projekta Liquid Control te solistički recital pijanista Ivana Batoša, kao i izvanredan program za djecu koji je Nina Čalopek realizirala u suradnji s Lucijom Stanojević.

Čini li vam se ovaj oblik odvijanja festivala s programom raspoređenim u nekoliko mjeseci dobrom formulom i za neka buduća izdanja ili biste radije sljedeći festival dočekali u intenzivnom festivalskom tempu, ali uz druženja?

Realna procjena situacije te promišljanja o tome koliko je smisleno festival i ubuduće drugačije formirati te na koji je način to najbolje učiniti nešto je o čemu ćemo moći razmišljati tek kada prođe ovo izdanje. U ovako složenim blokovima uvijek mi je bilo važno predstaviti kontraste raznih djela i izvođača, zadržati intenzivnu dinamiku tijeka programa s ličnostima koje predstavljaju različite pozicije suvremene glazbe. Sigurno ćemo iz ovog izdanja izvući mnogo pouka na temelju kojih se festival može dalje razvijati, rasti i mijenjati. Druženje, zajedničko slušanje i rasprave kao neki od najsnažnijih faktora pri doživljaju glazbe i festivalskih događaja uvijek će biti u fokusu, neovisno o formi koju MBZ možda dobije u budućnosti.

I ovaj put angažmanom autor(ic)a, interpreta i različitih izvođačkih sastava ostvarene su brojne suradnje. Međunarodno povezivanje skladatelja s glazbenicima iz drugih zemalja jednostavan je način da se glazba domaćih autora učini pristupačnijom izvan ovdašnjih okvira. Jesu li festivali u tom kontekstu i dalje jedan od najizravnijih načina promicanja glazbe i povezivanja?

Stvorene su mnoge suradnje i skladbe koje će ubuduće sigurno biti dio programa i na drugim pozornicama mimo Muzičkog biennala Zagreb. To mi je bilo važno, u komunikaciji sa skladateljima i interpretima povezati ljude koji žele surađivati, a jedni drugima odgovaraju. U tom segmentu uvijek ću razmišljati kao skladateljica i truditi se da narudžbe budu strukturirane tako da se mogu izvoditi ne samo na jednoj festivalskoj (pra)izvedbi nego da dalje žive u višekratnim izvođenjima. Tek izravnom komunikacijom s umjetnicima i trudom da se ostvare međunarodne suradnje moguće je promicati hrvatsko stvaralaštvo i izvan granica. Festivali kao prezentacijska platforma snažno su tijelo koje ima više otvorenih mogućnosti od umjetnika pojedinca, ali neopisivo je važno da svaki interpret ili skladatelj radi na svojoj promociji, nikada ne popusti u komunikaciji s umjetničkim voditeljima, daje do znanja kojim se projektima trenutno bavi i javlja svoje kreativne ideje. Toliko je različitih razloga zašto neka suradnja ponekad uspije ili prijedlog bude prihvaćen – i sama bih mogla napraviti i mnogo veći festival kada pogledam sve prijedloge i ponude koje su mi bile slane. Selekcija nije lak proces.

Ipak, iz vaše selekcije za nadolazeće festivalske etape, kojim se projektima i realizacijama suradnji veselite, na što ste posebno ponosni?

Teška mi je ta zadaća, naglasiti pojedine točke dok druge onda na neki način izađu iz fokusa jer sam svaki program pomno odabrala i svakomu se neopisivo veselim. No postoji nešto što bih istaknula, uistinu poseban projekt, a to je Semi-mono-opera, „semiopera semiseria“ za jednog pjevača (tenora) i vrpcu Silvija Foretića iz 1979. koju je skladatelj svojevremeno sam izvodio te će u ovom bijenalskom festivalskom izdanju zasjati u rekonstruiranom i prerađenom obliku koji će možda potaknuti na češće izvedbe tog djela u budućnosti, no prije svega odat će čast jednome od najsvestranijih i najzanimljivijih hrvatskih skladatelja, koji je prošle godine navršio osamdeset godina. Također, moram istaknuti vrlo atraktivan program obaju orkestralnih koncerata, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije te Zagrebačke filharmonije, koji nam predstavljaju djela od 60-ih godina prošlog stoljeća do najaktualnijih skladbi, pod ravnanjem dviju fenomenalnih dirigentica, Yalde Zamani i Ariane Matiakh. Koncert akuzmatičke glazbe bit će poseban vrhunac u divnom prostoru Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, kao i program stvoren izričito za Atelijer Meštrović. Zahvalna sam muzejima na suradnji jer sam velika poklonica umrežavanja različitih umjetnosti.

Ususret ovom festivalskom izdanju u najavnom razgovoru izjavili ste: „Festival ovakva kapaciteta zamišljam kao prilagodljivo umjetničko djelo koje za svako novo izdanje mijenja boju, strukturu i formu.“ Kako se to odražava u programu?

U jednom su me trenutku izbor i slaganje programa za ovogodišnji MBZ podsjetili na proces skladanja, tako da svako festivalsko izdanje vidim na neki način kao opsežnu individualnu skladbu. S obzirom da mi eklekticizam nije nimalo odbojan, nego smatram, dapače, da je jedan od izvora inspiracije ili jednostavno alat za pronalazak osobnog pristupa i stila, to se ponajprije odražava u izboru vrlo specifičnih, ponekad suprotnih, odnosno kontrastnih točaka na programu. Svaki festival mora pratiti goruće teme i prilagođavati se vremenu i potrebama publike te praćenjem aktualnih zbivanja, tendencija i težnji društva biti ne samo njegovo zrcalo nego i pozornica koja mijenja scenografiju od izdanja do izdanja i odgovara na trenutne potrebe te stvara mjesta za kreaciju novih. U 2023. godini zanima me kako otvoriti Zagreb kao veliku pozornicu za Muzički biennale Zagreb, ne samo na centralnim ili pojedinim izoliranim lokacijama. Želim istražiti kako izvanglazbene teme poput održivosti i ekologije mogu povezati s kreiranjem novog programa, kao i ojačati percepciju o razvoju tehnologije i utjecaju umjetne inteligencije. Dakle, teme same po sebi vode u određenom smjeru, diktiraju fokus i mijenjaju lice festivala u svakom novom izdanju.

Na tome tragu, biste li istaknuli neke od projekata koji nas očekuju na MBZ-u u nastavku? Hoće li se većina programa odvijati online ili će biti i onih izvedbi koje će publika moći posjetiti?

Programi koji slijede pretežno su u obliku na koji smo naučeni – uživo! Koliko god snimanje i strimanje nadopunjuju potrebe za koncertima kada oni nisu mogući zbog službenih mjera te omogućuju vidljivost na dulje staze, istovremeno su i neplanirani izdatak kojim se može obuhvatiti samo dio događanja. Sljedeći blokovi su po tom pitanju, mnogo riskantniji i samo djelomično imaju implementirane online događaje. Dakle, MBZ je do kraja ovogodišnjeg izdanja uvijek na pragu neke vrste igranja ruskog ruleta.

Tijekom povijesti festival je ugostio neke od danas legendarnih glazbenih ličnosti. Kako danas prepoznati autentičnost u suvremenoj izvedbenoj umjetnosti, bilo da je riječ o eksperimentalnoj glazbi ili suvremenoj operi?

„Faca“ je svatko tko u moru informacija i mogućnosti uspije stvoriti svoj individualni prepoznatljiv izričaj te unatoč već tolikom broju iskorištenih ideja uspije proizvesti nešto što se ističe iz mase. Konstantno stvaranje novog ili težnja za kompleksnošću ne obećavaju same po sebi originalnost, već je tu transformiranje umjetničkih ideja u formu koja iznenađuje, preispituje naše percepcije i ispunjava ili iritira neke iskonske instinkte, omogućujući i umjetniku i publici dodir s autentičnošću.

Postoje li danas aktivni istaknuti umjetnici – skladatelji, izvođači, koreografi ili ansambli – koje biste vi osobno voljeli ugostiti kao umjetnička ravnateljica ili uživali gledati nekad na Biennalu?

Ima ih više, no ne želim kvariti buduća iznenađenja.

Muzički biennale Zagreb u šest je desetljeća mijenjao uloge u umjetničkom i društvenom pogledu, ostajući ipak uvijek relevantnim kulturnim događajem i vrlo važnim festivalom za domaće autore, glazbu i kulturu u cijelosti. Kako ste formirali svoj odnos prema toj festivalskoj tradiciji?

Prije svega mi je bilo stalo pomladiti festival, počevši sa sudionicima, a to želim učiniti i s publikom. Tomu pristupam iz nekoliko kutova. S jedne strane uopće nisam sklona dobnim ograničenjima pri bilo kakvim natječajima ili prilikama za skladatelje. To je prvenstveno kod kompozicije potpuno smiješno nametati, s obzirom da su skladatelji(ce) kao dobro vino, s godinama postaju bolji, a životni uvjeti vrlo su raznoliki – tko zna kada se čovjek profesionalno počne baviti skladanjem i zašto si to uopće može priuštiti u nekoj fazi života. Zato kod prijave na međunarodnu majstorsku radionicu za skladatelje nije bilo dobnog ograničenja, iz principa, iako se tu našlo dosta mladih skladatelja. No, s druge strane, ciljan rad s mladima stvara nove slušatelje i/ili profesionalce zainteresirane za suvremenu glazbu, daje priliku za profesionalna iskustva koja su potrebna za osobni razvoj, pa i biografiju. Dakle, programi posvećeni studentima, kao i njihovi koncerti, narudžbe studentskih djela te program za djecu tu su da pokažu kako MBZ misli na perspektive novih generacija i percipira potrebe u formalnom obrazovanju i praksi. Što se tiče samog programiranja, željela sam istovremeno proslaviti našu veliku prošlost, no i osvježiti program imenima koja Zagrebu nisu poznata.

Brojni umjetnici u nezavidnu su materijalnom položaju zbog pandemije. Mnogi su zabrinuti za egzistenciju brojnih umjetničkih organizacija, kao i za umjetnost uopće, dok drugi predviđaju neki oblik nove renesanse nakon ovih restrikcija i krize. Čemu se vi priklanjate?

Po prirodi sam optimist, ali istovremeno vrlo realna, tako da sam sigurna da će kriza neko vrijeme potrajati. Što je najgore, nekima je već zaozbiljno uzdrmala, ako ne i uništila egzistenciju. Sigurna sam također da nas je pandemija naučila mnogim novim perspektivama, pa i doslovce prisilila na otkrivanje novih rješenja te da će to utjecati na buduće odluke pri vođenju manifestacija. Nadam se da će se scena suvremene glazbe još više okrenuti međunarodnim suradnjama i snažnoj komunikaciji jer su ovakvi problemi savladivi samo zajedničkim snagama.

Nastupa li u nastavku za vas razdoblje odmora, skladanja, rada na festivalu ili neke druge profesionalne obveze? Utječe li ova nova uloga na vaš skladateljski habitus, angažmane i navike?

Silno mi nedostaje skladanje i želim se što prije opet baviti svojim notama, a ne tuđim. S obzirom na to da je Biennale blokovski rascjepkan u ovom izdanju, doslovce mi „guta“ cijelu godinu, tako da je koordinacija sa skladanjem gotovo nemoguća. No imam zanimljivih prilika i narudžbi te se nadam da ću svejedno uspjeti realizirati sve što planiram. Iako sam uz ulogu umjetničke ravnateljice već u startu oprezno prihvatila manje narudžbi, nije bilo jasno da 31. MBZ neće biti gotov u travnju, tako da se sada na nekoliko mjesta strpljivo čeka da festival uspije. Note dolaze kasnije, dok neke skladbe ipak želim stvoriti usporedno s festivalom. Odmor slijedi nakon trećeg bloka, želim i javno pohvaliti muža koji ima nevjerojatno mnogo razumijevanja za prezaposlenu partnericu i strpljivo ga čeka. Godina 2023. zapravo se počela „kuhati” i prije pandemije, no s njome su i međunarodni planovi pomalo zaspali jer su svi u sličnome problemu stalnih izmjena, ali planovi idu dalje te se veselim s ovogodišnjim iskustvom i svježom glavom pristupiti kreiranju sljedećeg izdanja.