HRVATSKI TJEDNIK 50

„U današnjem povijesnom razdoblju pred hrvatski se narod – kao glavna zadaća – nedvojbeno ističe dovršenje duhovne i teritorijalne integracije njegova nacionalnog bića“, riječi su Franje Tuđmana iz Proslova prvog broja Matičina Hrvatskog tjednika od 16. travnja 1971. koje je Tuđman ponovio i 28 godina poslije na Glavnom odboru HDZ-a 1999. s temeljnim stajalištem iz Tjednika o osposobljavanju svih hrvatskih slojeva za preuzimanje „svoje sudbine u svoje ruke“. Na stranicama Hrvatskog tjednika – zajedno s nizom drugih hrvatskih intelektualaca – budući je prvi hrvatski predsjednik artikulirao, kako piše u Vijencu broj 204. tjednikovac Hrvoje Šošić – za jugouši – maksimalističke zahtjeve skupine djelatnika Matice hrvatske: služenje vojnog roka u svojoj zemlji, samostalnu hrvatsku vojsku, raspolaganje vlastitim dohotkom i radom stečenim devizama, prestanak iseljavanja hrvatske inteligencije i radništva, političku autonomiju i državnu nezavisnost.

Hrvatski tjednik tiskan je u izdanju Matice hrvatske u 33 broja od travnja do sječe u Karađorđevu u prosincu 1971, kada je naklada s početnih 15.000 narasla na 130.000 primjeraka. Bila je to javna tribina Hrvatskoga proljeća na kojoj su artikulirane ključne ideje toga pokreta nacionalnog buđenja. Danas, pedeset godina poslije, njegove su požutjele stranice vjerno svjedočanstvo protagonista iz vremena prijelomnih događaja.

„Nismo mi, šačica mladih i malo starijih ljudi, probudili Hrvatsku, nego nam je ona, iz ilegale svoje duše, iz zatajenih stranica svoje povijesti, na usta svojih stradalnika slala sve učestalije poruke. Odjednom smo ih čuli: kao da nam se otvorio sluh, kao da smo dorasli do njihova jezika. Počeli smo ih prikupljati, bilježiti, komentirati“, zapisao je prvi urednik Hrvatskog tjednika Igor Zidić u posebnom prilogu Vijenca iz 2001, objavljenu o 30. obljetnici Tjednika, koji u ovom broju prenosimo integralno. U njemu su sačuvana i vrijedna svjedočanstva članova uredništva i suradnika koji više nisu s nama: odgovornog urednika i glavnog tajnika MH 1971. Joze Ivičevića te Hrvoja Šošića, koji je pisao o gospodarskom iskorištavanju Hrvatske, što je posebno uzbunjivalo partiju. Ivičević je zbog svojih članaka i uloge u Hrvatskom proljeću osuđen na pet, a Šošić na pet i pol godina zatvora. Prilog sadrži i zadarski govor iz ‘71. drugoga glavnog urednika Vlade Gotovca, koji je, u sudskom spisu, uz uvodnike iz Tjednika, jedan od najvećih autorovih krimena. Gotovac je, poput niza drugih matičara, čija će svjedočanstva u knjizi uskoro objaviti Matica hrvatska, početkom 1972. uhićen, osuđen na četverogodišnju kaznu i zatvoren.

U godini 50. obljetnice Proljeća nužno je sačuvati sjećanja i prenijeti ih na nove naraštaje. Stoga ćemo tijekom ove godine na stranicama Vijenca objaviti i nova svjedočanstva danas živućih urednika i suradnika Hrvatskog tjednika, kao i zapise drugih proljećara. Da se ne zaboravi. Jer povijest se ponavlja, što zorno svjedoči i aktualna rasprava oko tzv. bunjevačkog jezika. Pedeset godina nakon Hrvatskog proljeća i 54 nakon Deklaracije borba za hrvatski jezik očito se nije završila.