Brižni svećenik velika srca

U životopisu sv. Franje nalazimo kako je svetac u evanđelju otkrio smisao svoga života. Prepoznao je u njemu izravni Božji govor: „Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršavati.“ U svijetlu tih riječi odvijao se život i našega pokojnog fra Kornelija Kordića.

Rođen je 27. studenoga 1936. na Vionici, župa Međugorje. U Kraljevoj Sutjesci 1953. oblači franjevački habit, a za svećenika je zaređen 1962. na Humcu. Bio je župnik u Grudama, samostanski vikar i duhovni pomoćnik na Širokom Brijegu, poticatelj zvanja i odgojitelj bogoslova u Zagrebu, vodio je brigu o najnužnijem dušobrižništvu u župama
Crnču i Mostarskom Gracu, gvardijan u Mostaru te župnik župe svetih Petra i Pavla u Mostaru i župnik u Gorancima. Od rujna 1994. pa do smrti živio je u Čitluku.

Fra Kornelije Kordić

Bogati redovnički i svećenički život fra Kornelija bio je na poseban način ispunjen ljubavlju i brigom za svakoga čovjeka. Osjetljiv na patnju, na bijedu, siromaštvo, osamljenost, samoću s posebnom je brigom i pažnjom to znao podijeliti sa svima onima koji su bili u bilo kakvoj potrebi.

Posebno se ističe njegov humanitarni rad, briga o kulturi, čuvanju starina, povijesnih spomenika, dokumenata i ostalih kulturnih i tradicionalnih vrijednosti hrvatskoga naroda.

S posebnom je ljubavi volio svoje Brotnjo. Otkako je došao u Čitluk, svim se snagama zalagao za njegovo unapređenje. Bio je potpredsjednik Ogranka MH u Čitluku. Dugogodišnji je urednik nekoliko brojeva Zbornika – Brotnjo, napisao je i dvije knjige, a ističe se knjiga o povijesti i životu sela Vionice. Kao potpredsjednik čitlučkog ogranka MH uređuje i izdaje Matičine stolne i zidne kalendare popraćene tekstovima i fotografijama o značajnijim kulturnim i povijesnim znamenitostima i prirodnim ljepotama Brotnja i Hercegovine.

Dragi fra Kornelije, hvala ti na svemu što si učinio u provinciji, a posebno za svoga boravka u Čitluku. Toliko si skrbi pokazao u svom svećenikom radu na svim mjestima gdje si bio. Posebno u izgradnji dvorana za vjeronauk, crkava i drugih objekata potrebnih za pastoralni rad.

Nama si bio velika pomoć u župi. Kad je god trebalo, nikada nisi odbio nikakvu ponudu. Rado si pomogao u svemu. Do prošle si godine s nama išao u blagoslov kuća. Redovito si s nama pohađao i bolesne u župi. Bio si neumoran. Gledao sam s divljenjem koliko imaš strpljivosti sa svima onima koji su tražili mjesto u staračkom domu ili tražili neku drugu materijalnu ili financijsku pomoć. Posebno ćeš u sjećanju župljana i onih koji su pohodili našu župnu crkvu ostati upamćen po tvojim satima provedenim u ispovjedaonici bilo ujutro ili uvečer prije svete mise. Zadnju misu imao si na Uskrs. Noge su pomalo izdavale, ali nisi se dao, i to uskrsno jutro pitao sam te, direktore, možeš li, reko si, mogu ja. Takav si bio cijeloga života. Za tebe nije bilo nerješivih situacija.

U ime naše župne zajednice, mnogobrojnog članstva Ogranka Matice hrvatske u Čitluku izričem još jednom veliko hvala. Neka ti dobri i milosrdni Bog udjeli nagradu za sav trud koji si učinio boraveći među nama.