Zbogom, Julije Njikoš!

U većem broju nekrologa napisanih za istaknute strane i domaće jazz-glazbenike koje smo mogli pročitati posljednjih mjeseci valja sada nažalost dodati još jedan. Prije nekoliko je dana stigla vijest da nas je 22. ožujka nenadano napustio istaknuti jazz-pijanist Julije Njikoš Đula.

Julije Njikoš, pijanist sa smislom za jazz-frazu i improvizaciju

Julije Njikoš (1950) bio je jedan od najdarovitijih jazz-pijanista koje je grad Osijek uz Igora Savina i pokojnog Vanju Lisaka dao hrvatskoj jazz-sceni. U rodnom je Osijeku pohađao gimnaziju, koju će prekinuti i upisati Srednju glazbenu školu u klasi prof. Sobović, koju će završiti 1969. Još je u srednjoj školi s prijateljima počeo slušati ploče s jazz-glazbom iz serije Sastanak u studiju, a potom i one sa snimkama Zagrebačkog jazz kvarteta te mu je prvi uzor bio jazz-pijanist Davor Kajfeš, a potom i André Previn, Oscar Peterson i Bill Evans. Po dolasku u Zagreb upisuje studij glasovira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ladislava Šabana, ali nakon dvije godine napušta studij i u dvadeset i petoj se godini posvećuje profesionalnom jazz-glasoviru, i to najprije u kvartetu bubnjara Borisa Texa Beninija, s kojim će snimiti i svoj prvi CD. Godine 1974. priključuje se kao stalni pijanist Zabavnom orkestru tadašnjeg RTZ-a pod vodstvom Zlatka Černjula, a već godinu poslije član je i malog jazz-sastava Supersession, s kojim kreće i na svoju prvu turneju po tadašnjem Sovjetskom Savezu. Godine 1989, nakon prestanka rada Zabavnog orkestra RTZ-a, Njikoš postaje stalnim pijanistom big banda Hrvatske radiotelevizije, u kojem ostaje sve do umirovljenja 2014. S tim je korpusom obavio niz angažmana, nastupa i koncerata prateći u tom razdoblju i velik broj gostujućih stranih instrumentalnih i vokalnih jazz-solista.

Usporedno s radom u velikom jazz-orkestru djelovao je i u malim jazz-sastavima, u triju i Kastav Blues Sekstetu s pjevačicom Jasnom Bilušić, kojim je nastupio i u Opatiji na promociji diska Kastav Blues Hrvatskog jazz kluba, a bio je i član malog sastava Cool Date. Pratio je brojne vokalne i instrumentalne jazz-soliste, među kojima i strane vokalistice Kim Prescott iz New Orleansa, Lanu Conquist i Gail Anderson, a od domaćih Jasnu Bilušić, Lovorku Holjevac te Stjepana Jimmyja Stanića. Surađivao je i s nizom naših poznatih džezista poput Lacija Fidrija, Saše Nestorovića, Igora Savina, Boška Petrovića, Borne Šercara i Ante Gela. Nastupao je na zagrebačkim jazz-festivalima i u triju na mariborskom festivalu Lent. Dobitnik je nagrada za djelatnost na polju jazza Status 2001. i 2003.

Dosta škrt na riječima, svoj je neprijeporni talent nadomještao nizovima izvrsnih interpretacija i zamisli u improvizacijama, što ga svrstava među najbolje i najtalentiranije pijaniste koje bilježimo u povijesti našeg jazza.

S odlaskom Đule Njikoša naša jazz-scena gubi jamačno posljednjeg interpreta klasičnog izričaja i swinga, pijanista s velikim smislom za jazz-frazu i improvizaciju te nadarena glazbenika široka polja djelovanja kakvi se ne rađaju svaki dan. Njegov će swing i široka paleta djelovanja ostati svakako zabilježeni u mislima i sjećanjima svakoga istinskog hrvatskog ljubitelja jazza.