Novo ime i stari spor

Zagrebačka Moderna galerija odlukom Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja nosi naziv Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Razlog je tomu izbjegavanje nedoumica u međunarodnoj poslovnoj komunikaciji u pogledu djelatnosti koju ta ustanova obavlja, priopćeno je iz Ministarstva kulture i medija. No s promjenom imena muzeja aktualizirala su se i neriješena pitanja u pogledu vlasništva nad dijelom zbirke i palačom Vranyczany, kao i najavljena ovrha HAZU.

Novi naziv institucije, njezin vizualni identitet i logo predstavljeni su na konferenciji za medije 9. travnja uz prvu izložbu Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija koje je obišla i ministrica kulture i medija, uz pohvale kustosima. U vezi sa sporom s Akademijom ministrica Nina Obuljen Koržinek izrazila je žaljenje što se nacionalni muzej nalazi u takvoj situaciji te istaknula kako je i osobno bila uključena u pokušaje pronalaska dugoročnog rješenja, podsjetivši da je Ministarstvo predlagalo nekoliko rješenja, „no s druge je strane izostala volja za postizanje dogovora“.

Snimio MIRKO CVJETKO

Naime, smještena u historicističkoj palači Vranyczany, koju je, kako stoji u priopćenju Ministarstva, „otkupila Banovina Hrvatska“, Moderna galerija u toj je palači otvorena 16. svibnja 1934, a 1947. prelazi u nadležnost JAZU, od koje se razdružuje 1974. i postaje samostalna pravna osoba. Osamostaljenjem RH Moderna galerija postaje javna ustanova – muzej na državnoj razini, a osnivačka prava preuzela je država.

Pravne okolnosti i svoju poziciju na konferenciji za medije 16. travnja pojasnilo je vodstvo Akademije predvođeno predsjednikom akademikom Velimirom Neidhardtom kazavši da je „na temelju Zakona o HAZU Akademija 1991. postala vlasnica palače Vranyczany u kojoj djeluje Nacionalni muzej moderne umjetnosti nakon što je od 1949. dok je palača bila u društvenom vlasništvu nad njom imala pravo upravljanja“.

U to vrijeme, naglašavaju iz HAZU, od 1947. do 1974, tadašnja Moderna galerija bila je sastavni dio Akademije, koja je ondje smjestila svojih 488 umjetnina te druge umjetnine koje je naknadno pribavila donacijama ili na drugi način.

Kako su istaknuli na konferenciji, vlasništvo HAZU nad 1057 takvih umjetnina potvrđeno je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu iz 2011, koju su potvrdili i Vrhovni sud i Ustavni sud, vezano uz tužbu koju je Hrvatska akademija još 2000. podigla protiv Moderne galerije u pogledu slike Vlahe Bukovca Mlada patricijka koju je Akademiji još 1891. darovao njezin utemeljitelj Josip Juraj Strossmayer.

„HAZU jedino inzistira na tome da se u svemu poštuje hrvatski pravni poredak – to je dužnost svakoga, a prvenstveno državnih dužnosnika. U vezi s time HAZU nudi mirno pravno rješenje, što se uporno izbjegava iznijeti u javnost. HAZU želi da se oko tisuću njezinih umjetnina dade na trajno upravljanje Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i da one tako ostanu u njegovu postavu s naznakom u inventarnim knjigama da su vlasništvo Hrvatske akademije. HAZU smatra da Muzej treba i dalje bez naknade koristiti prostor u palači Vranyczany kao i dosad, pa predlaže i dogradnju te odgovarajuće preuređenje zgrade kako bi se zadovoljile potrebe i Akademije i Muzeja. Sve što je rečeno treba urediti ugovorom. Akademija je godinama izbjegavala vođenje sudskog spora i ne želi daljnje vođenje sudskih postupaka. Štoviše, HAZU opetovano nudi Muzeju ugovor o uređenju međusobnih odnosa, i to s jedinim ciljem zaštite nacionalne kulturne baštine, za koju je Akademija kao vlasnica bitno i zakonski odgovorna. Naime, znatan dio umjetnina dobiven je donacijama pa se po naravi stvari HAZU ne može i ne smije odreći njihova vlasništva niti ga prenositi bilo kome“, rekao je akademik Neidhardt.

Predsjednik HAZU osvrnuo se i na prijedlog Ministarstva kulture i medija da se Akademija odrekne vlasništva nad palačom Vranyczany i nad svojim umjetninama koje se ondje nalaze kazavši, između ostalog, da bi to značilo oduzimanje imovine HAZU, „što nije učinila nijedna od niza prošlih država u kojima je djelovala Jugoslavenska akademija, čak ni u vrijeme komunističke vlasti, pa ne bi bilo primjereno da to učini Republika Hrvatska“.

Kao najgrublju objedu i notornu neistinu ocijenio je izjave iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti kojima se sugerira da se HAZU okoristila okolnostima Domovinskog rata, a javnom uvredom vrhovne ustanove u hrvatskoj znanosti, umjetnosti i kulturi nazvao je nedavno izvješeni baner na pročelju palače Vranyczany na kojemu piše da Nacionalni muzej moderne umjetnosti nikada neće biti HAZU. Također je poručio da je HAZU u proteklih 160 godina postojanja bolje od ikoga čuva hrvatsku baštinu i da će na tome ustrajati i dalje. „Nijedna naša vrijednost nije završila u tajkunskim rukama, a traženje da se Akademija odrekne svoje imovine najveći je napad na Akademiju od njezina osnutka.“

HAZU tvrdi da je vlasnik palače Vranyczany i 1057 umjetnina Moderne, odnosno Muzeja, što potkrepljuju pravomoćnom presudom prema kojoj je Bukovčeva Mlada patricijka njihovo vlasništvo. Zalažu se za to da umjetnine ostanu u postavu Moderne, uz sklapanje ugovora i naznačivanja vlasništva HAZU. Uprava Moderne osporava im vlasništvo, a nastojanja HAZU ocjenjuje uzurpacijom svoga vlasništva

Potpredsjednik HAZU akademik Davor Miličić istaknuo da ne postoji nijedna logika koja bi govorila da bi slika Mlada patricijka bila vlasništvo Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, o čemu su pravorijek dali i sudovi na svim razinama. „Sudski postupak smo pokrenuli kao paradigmu za sve ostale umjetnine jer su sve u istom pravom režimu kako bi pregled nad tim umjetninama bio transparentan, da se zna gdje se koja nalaze, i da služe na dobrobit hrvatskom narodu i svim posjetiteljima Nacionalnog muzeja. To je naš jedini motiv, a možemo se upitati koji je motiv druge strane. Ti motivi su očito netransparentni i upitni“, poručio je akademik Miličić.

Iz uprave Muzeja na tvrdnje HAZU-a odgovorili su izjavom u kojoj uz ostalo stoji:

„Vodstvo HAZU zaboravilo je da im je uza sva državna kulturna dobra na koja su se uknjižili kao vlasnici, 1996. godine u zamjenu za Vranyczanyevu palaču koja je po dogovoru trebala u cijelosti pripasti Muzeju, država dodijelila zgradu dotadašnjeg Kemijskog instituta na Strossmayerovom trgu, koja je potom u cijelosti i obnovljena sredstvima iz Državnog Proračuna za Knjižnicu HAZU. Muzej nije dobio ništa.

Podsjećamo javnost da je današnji NMMU kao samostalna institucija osnovan 1905, a Likovni razred HAZU 1919. godine.  NMMU djeluje u Vranyczanyevoj palači od 1934, a Banovina Hrvatska kupila je tu zgradu 1939. godine javnim sredstvima za potrebe Muzeja. Po diktatu komunističke vlasti i unatoč protivljenju struke i uprave Muzeja, on je 1947. godine pripojen u sastav JAZU. Tek tad JAZU po prvi put ulazi u Vranyczanyevu palaču kojoj je danas pravnim čudom vlasnik. Iste godine po konceptu JAZU počinje razmještanje umjetnina iz Strossmayerove galerije prema Muzeju, a iz Muzeja prema Strossmayerovoj galeriji, Kabinetu grafike JAZU i Gliptoteci JAZU. Iste 1947. godine sve umjetnine se po važećim muzeološkim pravilima i pod upravom JAZU upisuju u zbirku Moderne galerije, a ne 1974. godine kako to danas tvrdi HAZU. Te je 1974. godine po važećem zakonu Muzej razdružen od JAZU zajedno sa zbirkom koja je po Zakonu o muzejima i Zakonu o kulturnom dobru tada i zaštićena u cijelosti kao nacionalno i nedjeljivo kulturno dobro.”

„Od 1047 umjetnina na čije se vlasništvo danas bez pravne osnove poziva HAZU, te 1947. godine iz zbirke Strossmayerove galerije u zbirku današnjeg NMMU voljom JAZU izlučeno je 347 umjetnina, među kojima i Mlada patricijka Vlahe Bukovca i, ponavljamo, voljom JAZU po muzeološkim pravilima sve su te umjetnine upisane u Inventarnu knjigu Muzeja. Ostale umjetnine koje HAZU svojata, otkupljene su namjenski javnim sredstvima za zbirku Muzeja koja je država uplaćivala na račun JAZU kao tadašnjeg upravitelja te su odmah inventirane u zbirku Muzeja“, stoji u izjavi.

„Što se tiče Vranyzcanyeve palače, sjedišta NMMU od 1934. godine, zgrada je osamostaljenjem Hrvatske prešla iz statusa društvenog u status državnog dobra, u kojeg se u jeku Domovinskog rata kao vlasnik upisala HAZU. Mišljenje DORH-a prema zabilježbi HAZU kao vlasnika Vranyczanyeve palače, kao  i prema vlasništvu Mlade patricijke  je negativno. Podsjetimo da je Općinski sud u Zagrebu u dva navrata vlasništvo nad Mladom patricijkom dodijelio muzeju, a tek je Županijski sud sliku dodijelio HAZU“, poručuju iz Muzeja.

Iz svega izrečenog, rješenje spora zasad se ne nazire.