Knjiga čovjeka s vrha svijeta

Vodio sam više osoba po Rijeci stopama Gabrielea D’Annunzija i njegove Riječke države od prije stotinu godina. Najljepšu i najuspješniju knjigu napisala je Lucy Hughes-Hallett (The Pike: Gabriele d’Annunzio, Poet, Seducer and Preacher of War, 2013) i za nju je dobila niz uglednih nagrada u Velikoj Britaniji. Kao i ona, desetak su godina na knjizi radili Magnus Bärtås i Fredrik Ekman: Bebådaren – Gabriele D’Annunzio och fascismens födelse, no njihova knjiga pokazala se odveć egzotičnom za Švedsku i bila je komercijalni promašaj. Amerikanca Michaela Ledeena nisam vodio po Rijeci – u kojoj on nikad nije ni bio! – no njegova knjiga D’Annunzio – The First Duce (1977, reizdana 2002) ostaje najbolja u smislu globalno-političke analize riječkih događaja. Među navedenima on daleko odskače po zastrašujućoj obavještajno-političkoj moći, jer je bio jedan od najutjecajnijih ljudi na svijetu.

S gospodinom Greenwayom (i suprugom) proveo sam tri ugodna dana u veljači 2018. pokušavajući mu objasniti svu slojevitost priče o D’Annunziju i postvarenju fašizma u Rijeci. Potom smo se tri godine dopisivali i on je dovršio svoju knjigu Nabijeno dinamitom. Zahvalio mi je elegantno i simpatično pretjerano: „Za Igora, bez čije pomoći ovo nikad ne bi bilo napisano.“ Kako je došlo do neobičnog imena knjige – koje može čitatelje zavarati i odvući na krivi put?

Izd. TidePool Press, Cambridge, Massachusetts, 2021.

Robert Lansing, državni tajnik Sjedinjenih Država 1915–1920, zapisao je: „Kad predsjednik Woodrow Wilson govori o samoodređenju, koju jedinicu ima na umu? Misli li na rasu, teritorijalno područje ili zajednicu... Izraz je jednostavno nabijen dinamitom. Pobudit će mnoge nade koje se nikada neće moći ostvariti.“

Dakle Greenway je krenuo od pariške mirovne konferencije 1919. i pratio je tri eksplozivne priče rođene na Wilsonovu samoodređenju naroda. Za Rijeku su bitna prva dva poglavlja – o Wilsonu i mirovnoj konferenciji u Parizu te o D’Annunziju, dok su nam druga dva – o Abd-el Krimu i njegovoj državi Riff u Maroku i revoluciji Sun Yat-sena u Kini – egzotična i daleka. U samoj strukturi knjige nazire se problem: poglavlja su vrlo slabo povezana i riječ je zapravo o četiri nezavisna povijesna eseja. Takva, vrlo rizična struktura, donosi i pitanje – komu je zapravo knjiga namijenjena? Frances Fitzgerald, koja je dobila Pulitzerovu nagradu za knjigu o Vijetnamu (iz 1972), daje sažet posredan odgovor: „Wilsonova uznosita retorika samoodređenja i demokracije na mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919. nije uspjela pokolebati velike sile, ali je potaknula pobune u Italiji, Maroku i Kini. Greenway nam daje jasan i sažet opis politike tog presudnog ljeta. Još važnije, daje nam briljantne portrete fascinantnih pobunjenika: Gabrielea D’Annunzija, Abd el-Krima i Sun Yat-sena, koji su svi ostavili trajno nasljeđe.“

Greenway, čovjek s vrha svijeta, rođen je u Bostonu 1935, školovan na sveučilištima Yale, Oxford i Harvard, dok mu je žena diplomirala na Columbiji. Kao dopisnik iz stotinjak zemalja svijeta – što uključuje i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu – on je rafinirani elitist, koji je dvije godine proveo u marincima, kako bi dovoljno očvrsnuo za lutanja / traženja diljem našeg planeta. Takav spoj elitizma, vrhunskog obrazovanja i američki prostodušna avanturizma – koji je uključivao niz ratova – rezultirao je prilično larpurlartističkom knjigom. Greenway je napisao knjigu u razgovoru sam sa sobom, o nekima od onih mjesta na kojima je bio, pokušavajući shvatiti taloženje politike i povijesti te utjecaj prošlosti na današnjicu. Pritom su ga zanimale jake osobe, koje su obilježile svoje doba. Za razliku od njegove autobiografije Foreign Correspondent (2014), koja je napisana emocionalno, pomalo neujednačeno – s najslabijim poglavljem Balkanska tragedija – no koja se obraća svima, ova knjiga obraća se eliti iz Bostona, duhovnog središta Sjedinjenih Država, i Washingtona, političke prijestolnice svijeta. Za prosječnog čitatelja ovo je daleko i pripada nekom svijetu koji je negdje gore. Kao strani dopisnik on je bio na cesti, među ruševinama, na liniji bojišnice, s malim ljudima, no sad se vratio kući. Ovom knjigom autor nas, metaforički, podsjeća da je u trenutku kad je ubijen predsjednik Ke­nnedy u Dallasu 1963. on bio u Bijeloj kući u Washingtonu. Dok sam čitao knjigu, s velikim zadovoljstvom zbog izvrsnog američkog engleskog, osjećao sam se kao da sam, opet metaforički, njegov stari oksfordski kolega, kojem je dao pročitati esej o D’Annunziju – jer zna da mi ne mora ništa objašnjavati – već je tek pitanje koliko je blistavo literarizirao povijest. Čovjek s vrha svijeta napisao je četiri sjajna eseja tek za nekolicinu zaista moćnih ljudi iz sjene, koji promišljaju probleme u povijesnom kontinuitetu. Ovu knjigu nećete vidjeti na listama uspješnica...

Poglavlje o D’Annunziju Greenway završava u sadašnjosti.

„U današnjoj Rijeci teško je pronaći odjeke mahnitog uzbuđenja koje je obuzelo grad prije jednog stoljeća. Nakon D’Annunziova neherojskog odlaska, Italija i Jugoslavija su se dogovorile i Fiume je postala slobodna država, koja tehnički nije pripadala nijednoj. Talijani su Fiume u potpunosti pripojili 1924, da bi ju izgubili nakon Drugoga svjetskog rata. Brodovi koji su se natiskivali na vezu u D’Annunziovo vrijeme uglavnom su nestali. Brodogradnja se preselila u Aziju. Tvornica torpeda, koja je opskrbljivala tim oružjem mnoge svjetske mornarice, više ne egzistira, zgrade su napuštene ili su prenamijenjene u druge svrhe. Iako su Talijani nekoć činili većinu u samom gradu, sada ih ima otprilike dva posto. Rijeka je danas hrvatski grad koji gubi stanovništvo.“

Za bolje razumijevanje Greenwayove poželjno je pročitati i knjigu Ereza Manela, povjesničara s Harvarda, The Wilsonian Moment: Self-Determination on the International Origins of Colonial Nationalism. Potom knjigu povjesničarke Margaret MacMillan (Oxford) Paris 1919: Six Months That Changed the World te knjigu Johna Woodhousa (Oxford) Gabriele D’Annunzio: Defiant Archangel. Na vrlo pažljivo biranoj (elitističkoj!) bibliografiji posljednja je knjiga ona Igora Žica (nema veze s Oxfordom, već s abecedom!): A Short History of the City of Rijeka. Namjerno nisam prevodio naslove – jer knjige nisu prevedene.