Hrvati koji danas mijenjaju svijet

Prošla godina obilježena je intenzivnijim čitanjem, što je utjecalo na urednike novina i časopisa da razmisle o sadržaju koji žele plasirati čitateljstvu. Preplašenim i tjeskobnim konzumentima tih sadržaja trebalo je ponuditi nešto što će biti pametna razbibriga. Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić s timom novinara i stručnjaka odlučio je tijekom 2020. objaviti niz članaka o dvanaest Hrvata koji su mijenjali svijet od 12. do 20. stoljeća. Večernji list izdao je i poseban magazin s tom temom objavljen na hrvatskom i na engleskom jeziku.

Dobra čitanost Klariću je dala dodatan vjetar u leđa za osmišljavanje nastavka projekta kojim se Hrvatska može brendirati svojim ljudima i kreativnošću. Rezultat je toga izložba Hrvatska svijetu, na kojoj je uz početnih dvanaest predstavljeno još 26 izvanserijskih umova. Izložba realizirana u partnerstvu s Real grupom, Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu i Hrvatskim društvom likovnih umjetnika može se pogledati u Meštrovićevu paviljonu svaki dan, sve do 15. svibnja ove godine. Kako bi što bolje pojasnio o čemu govorimo kada govorimo o Hrvatima i Hrvatskoj tijekom stoljeća Klarić je u uvodniku izložbe istaknuo: „Neki od Hrvata koji su mijenjali svijet, a koji su predstavljani na ovoj izložbi, nisu to bili rođenjem, etničkim podrijetlom, nego su to postali življenjem ‘hrvatstva’ ili, jednostavno, ljubavlju prema ovoj zemlji. Neki su Hrvatsku izabrali kao prostor za život, okvir u kojem žele stvarati. Oni su pandan kako ondašnjim tako i današnjim hrvatskim intelektualnim nomadima koji svoja najveća djela nisu ostvarili u Hrvatskoj, već u Rimu, Londonu ili Parizu. U duhu te spoznaje i mi moramo promatrati današnji, zajednički europski okvir, čija su jedna od pojava i stalne migracije.“

Izabel Jelenić, Danica Kragić Jensfelt, Marin Soljačić, moderator Boris Jokić, Igor Rudan i Alan Sumina  / Snimio  Boris Ščitar / Večernji list, ustupio Dražen Novak

Želeći još više aktualizirati temu Hrvata koji su mijenjali svijet 8. travnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu Večernji list organizirao je konferenciju Hrvati koji danas mijenjaju svijet na kojoj su predavanje održali sveučilišni profesori s Fakulteta političkih znanosti Božo Skoko i Marijana Grbeša. U uvodnom govoru Dražen Klarić rekao je da je zajednička značajka svih velikana koji su obrađeni na izložbi i u magazinu da za života nisu bili prepoznati, a ovom se konferencijom želi pokazati da su današnje velikane prepoznali.

Nakon uvodnih predavanja otvorena je panel-diskusiji Hrvatska i svijet u postpandemijskom vremenu na kojoj su sudjelovali Izabel Jelenić, suvlasnik Infobipa, Alan Sumina, vlasnik Nanobita, Igor Rudan, znanstvenik, Sveučilište u Edinburghu, Danica Kragić Jensfelt, znanstvenica, Kraljevski tehnološki fakultet u Stockholmu, Centar za robotiku i umjetnu inteligenciju, te Marin Soljačić, znanstvenik s MIT-a, SAD. Moderator panela bio je Boris Jokić.

Na početku svi su panelisti iznijeli vlastita iskustva iz 2020, koja se u mnogome razlikuju: Igor Rudan kao epidemiolog i direktor Centra za globalno zdravlje na Sveučilištu Edinburgh priznao je da već godinu dana nije uopće imao slobodnog vremena. Njegov znanstveni opus do 2018. godine uključuje petstotinjak objavljenih znanstvenih radova i osam knjiga, koji su, prema bazi Google Scholar, citirani više od 65.000 puta, čime se nalazi među najcitiranijim znanstvenicima svijeta. Thomson Reuters i Američki institut za znanstvene informacije svrstali su ga u „vodeće znanstvene umove svijeta” u 2015, 2016, 2017. i 2018. Alan Sumina, osnivač Nanobita, tvrtke koja radi mobilne igre za globalno tržište, a čija su ciljana skupina žene od 25 do 45 godina, objasnio je da je pandemija pozitivno utjecala na njihove poslovne rezultate zbog same činjenice da su ljudi mnogo više vremena provodili doma uz igrice. „Uspješne tehnološke firme tijekom pandemije postale su samo još uspješnije“, zaključio je. Na tom tragu izjasnio se i Izabel Jelenić, suvlasnik Infobipa, globalne IT i telekomunikacijske tvrtke koja pruža usluge mobilnih komunikacija u oblaku (cloud) za poslovne korisnike, potvrdivši kako je pandemija unijela još veću ubrzanost tako da je poslovanje bilo „poprilično kaotično i gužvovito, ali u pozitivnom smislu“.

Raste interes za umjetnu inteligenciju, ali roboti neće zamijeniti ljude

Velike teme sadašnjosti i budućnosti na konferenciji su otvorene temom tehnološkog razvoja, digitalizacije i robotizacije pitanjem „Hoćemo li sve više biti pod utjecajem digitalne tehnologije?“. Jelenić je potvrdim odgovorom jasno odgovorio kako ćemo sve više biti pod utjecajem digitalizacije, koja se sada strašno ubrzala. „Procesi za koje bi možda trebalo oko pet, šest godina sada su se dogodili unutar jedne godine“. Naglasio je kako je digitalna transformacija nužna kako bi se moglo poslovati i tržišno konkurirati te kako se ona ne događa samo unutar IT-firmi već mora obuhvatit mnogo širi spektar poslovanja.

Danica Kragić Jensfelt, kojoj je znanstveno područje umjetna inteligencija, za dalji tehnološki razvoj u smislu zamjene ljudi robotima iznijela je: „Te mašine već dugo postoje, ali sumnjam da će tako skoro zamijeniti ljude. Interes za umjetnu inteligenciju i za robote tijekom korone raste, a mogućnost automatizacije ili interes za automatizaciju transporta, industrije i sl. – također. Ljudski um želi i dalje zadržati mogućnost izbora. Primjena i upotreba različitih tehničkih sustava rezultat su onoga što mi kao ljudi, pojedinci, želimo. Bez obzira što postoje određeni tehnički sustavi koji su dosta napredni, mislim da će nam trebati više vremena baš zbog tog ljudskog faktora.“

Marin Soljačić, profesor na odsjeku za fiziku na najprestižnijem svjetskom tehničkom sveučilištu, Massachusetts Institute of Technology (MIT) također je komentirao robotizaciju iz ugla nanofotonike, potpolja nanotehnologije koje se bavi svjetlošću. „U tom polju vjerujem da će biti jako velikih napredaka, u smislu primjena za telekomunikacije, za održive izvore energije te efikasnije načine osvjetljenja. Također mislim da će biti velikih pomaka u primjeni umjetne inteligencije na znanost. Korištenje umjetne inteligencije u znanosti u nadolazećim desetljećima omogućit će nam da u znanosti radimo mnogo brže nego ikada prije.“

Zahvaljujući digitalizaciji danas se možemo boriti s pandemijom

Igor Rudan podsjetio je na knjige znanstvene fantastike koje su za naše vrijeme predviđale između ostalog i teleportacije, no „nitko nije predvidio da će sama digitalizacija prevladati. Predviđalo se da će npr. Japan, Južna Koreja ili Njemačka preteći u ekonomiji SAD do kraja 20. stoljeća. No onda se dogodila četvrta industrijska revolucija temeljena na digitalizaciji, koja je odjednom iznjedrila kompanije poput Googlea.“ Rudan je istaknuo kako se baš zahvaljujući digitalizaciji danas možemo boriti s pandemijom. „Da se ovo dogodilo prije 20 do 30 godina, mi ne bismo mogli očitati genetski slijed virusa. Zahvaljujući internetu to se podijelilo s cijelim svijetom. Zahvaljujući tomu mogli smo napraviti serološke testove. Sada pratimo evoluciju virusa, njegove nove sojeve, goleme količine podataka o pacijentima možemo integrirati i vidjeti koji lijekovi djeluju, a koji ne. Ništa od toga ne bismo mogli bez digitalizacije.“

Druga tema konferencije bila je tema zdravlja, o kojoj je odmah nastavio Igor Rudan, koji je na temelju goleme količine podataka koji se obrađuju iznio zanimljive pretpostavke o tome da će se „skokovito produljiti životni vijek“, što bi značilo da bi on mogao biti oko 120 godina. Izabel Jelenić kazao je kako je prirodno da medicina napreduje, što za posljedicu ima produljenje životnog vijeka. Dodao je da „moramo biti svjesni da bi uz te promjene trebalo osigurati kvalitetu života te mijenjati i prilagođavati zdravstveni i mirovinski sustav“.

Danica Kragić Jensfelt u tom je kontekstu pojasnila kako se radi na robotičkim rješenjima i integraciji hardvera i softvera da bi se mogli primijeniti sustavi od kojih će profitirati ljudsko zdravlje. Najveći izazov vidi u simbiozi tijela čovjeka i umjetnih rješenja koja bi mogla pomoći u akutnim i kroničnim bolestima. Jedno je od rješenja i nanotehnologija, koja utječe na medicinske tretmane. Soljačić je spomenuo zasad još daleku ideju o nanorobotima veličine stanice, bakterija pa možda čak i virusa. „Ako bi se dizajnirao atom po atom, taj nanorobot bi mogao imati mnogo više mogućnosti za obranu od virusa ili uništenje stanica raka.“ Naglasio je da smo ipak jako daleko od toga.

Budućnost u čistoj energiji

Pitanje održivosti i održivog razvoja Soljačić je protumačio dajući primjere različitih država. „One siromašnije teže će se moći nositi s održivim razvojem, što znači da cijeli ljudski rod, znanost i industrija moraju uložiti goleme napore da se izbjegne katastrofa globalnog zatopljenja. Mislim da je znanost na razini zadatka. Imamo tehnologiju koja može proizvoditi čistu energiju i danas je prilično jeftina.“

Danica Kragić Jensfelt prenijela je svoja iskustva iz Švedske, u kojoj su pojedinci osviješteni o hrani i odjeći koju kupuju. Svjesna je i da kupovna moć pojedinca ima važnu ulogu u tom procesu, no naglasila je kako u Švedskoj postoji svijest o tome što je čovjeku nužno, a što mu je višak.

Činjenica da se sve više tvrtki prebacuje na digitalno također je vezana uz pitanje održivosti. Tvrtka Infobip vodi se načelom održivosti. „U našim kampovima pazimo da budu efikasni po pitanju energetske učinkovitosti“, naglasio je Jelenić.

Pri samu kraju konferencije postavilo se i pitanje koje može probuditi optimizam kod hrvatske mladeži, koja više nego ikad prije u povijesti odlazi živjeti u inozemstvo ponajprije zbog nezadovoljstva korupcijom i klijentelizmom. Sumina je naglasio da nije baš lako dovesti ljude u Zagreb jer se naš grad u svijetu ne doživljava kao „tehnološki hub“. Pandemija je i ovdje dovela do zanimljivog efekta. Naime, ljudi ne moraju nužno fizički raditi u Zagrebu da bi radili za zagrebačku tvrtku. Prepreke stvaraju naravno zakoni država, koje će morati promisliti kako bi se svi mogli bolje snaći u novoj realnosti. Naglasio je da kompanije moraju biti otvorene prema ljudima iz drugih kultura i civilizacija. „Kod nas u Zagrebu žive ljudi koji ne govore uopće hrvatski pa bi bilo dobro da promislimo kako im se prilagoditi. Naravno, nije riječ o velikom broju ljudi, ali u našem MUP-u na Uredu za strance nije pisalo na engleskom da je to ured za strance.“

Opsežna i slojevita konferencija na kojoj su sudjelovali Hrvati koji danas konkretno utječu na razvoj svjetske povijesti još jednom potvrđuje kako Hrvatska zbog svoga zemljopisnoga položaja i ukorijenjenosti u srednjoeuropski i mediteranski povijesno-kulturni krug može i dalje biti otvorena sredina koja je u prošlosti strance s razlogom privlačila i nadahnjivala, ali i plodno mjesto iz kojega niču vrhunski znanstvenici koji mijenjaju svijet boraveći izvan domovine. Konačno, plodonosna otvorenost Hrvatske prema drugim narodima, sklonost uzajamnu prožimanju i razmjeni duhovnih dobara trajna je vrijednost i ljepota hrvatske kulture i zajedničkog, europskog identiteta.