Djetinji Mozartov Singspiel za odrasle ljubitelje pjevanja

Suradnja HNK u Varaždinu s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu rezultirala je novim projektom, postavljanjem jednosatnog Singspiela, komične opere Bastien i Bastienne, K. 50 Wolfganga Amadeusa Mozarta. Određivanje ranog opusa dvanaestogodišnjeg „čuda od djeteta“ kao „opere“ u smislu kakav glazbenoscenski naslovi poslije nose može djelovati i preuzetno, jer riječ je o „igri s pjevanjem“, o u ono vrijeme, 1768, kada je W. A. Mozart skladao glazbu na predloženi mu libreto, popularnim pastoralnim igrama i prizorima koji su uveseljavali večernja druženja u salonima plemstva i bogatog građanstva.

Priča o nastanku tekstovnog predloška pomalo je zakučasta pa u nju ne bih ulazila, ali ostaje dokaz iznimne glazbene nadarenosti djeteta, koje se dokazalo kao jedan od najvećih genija klasične glazbe uopće, te o njegovu očito prirođenu, nadasve razvijenu i psihološki pouzdanu osjećaju za karakteristike svakoga pojedinog lika, kao i za međuodnose likova koji u radnji sudjeluju.

Projekt su realizirali HNK u Varaždinu i Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu / Snimio Miro Martinić

Singspiel Bastien i Bastienne pisan je za samo tri sudionika. Pastir Bastien u vezi je s pastiricom Bastienne, ali joj je nevjeran i upušta se u vezu s nekom bogatom gospođ(ic)om. Bastienne pati, luda je od ljubomore, očajava, spremna je na sve samo da ponovno osvoji njegovu pozornost i ljubav. Dakako, to baš i nije lako, jer da jest, ne bi bilo povoda za razvoj komičnih situacija kojima radnja obiluje. Naime, treća je osoba Colas, pretpostavimo neka vrsta seoskog vrača, spremna da za neku zaradu pomogne patnici Bastienne. Ukratko, potiče ju da se pravi kao da više ne voli Bastiena i da joj nije problem naći drugog dragana. Baš tipičan ženski trik! Ali Bastien se zasitio ispraznosti bogatstva i želi vratiti svoju Bastienne. Logično, on u tome uspijeva, Colas je od njega zaradio honorar, doduše sasvim nepotrebno, jer Bastienne odmah priznaje da voli samo svojeg pastirića Bastiena.

Profesori solo pjevanja, Martina Zadro, Lidija Horvat Dunjko, Miljenka Grđan i Giorgio Surian pripremili su profesionalno, pjevački i glumački, svoje studente, u izvedbi je pod ravnanjem Matije Fortuna sudjelovao Orkestar mladih glazbenika, dakle svi s Muzičke akademije, a redatelj Ozren Prohić dao je krila mašti očito pažljivo osmislivši glumačku igru, ali i osluškujući Mozartovu glazbu koja likovima daje psihološka opravdanja za postupke. Tako je postigao razigranu i veselu predstavu u kojoj ni suze Bastienne ne remete opću zabavu.

Prepjev arija Lade Kaštelan i Dunje Toth-Šubajković, prepjev i adaptacija recitativa i dijaloga Lade Kaštelan, kao i natpisi teksta iznad pozornice, olakšavali su praćenje radnje koja je ponekad i lascivna te svakako više namijenjena odrasloj nego dječjoj publici. A svi koji su vidjeli predstave, 8. i 9. travnja, dobro su se zabavili. Nužno je navesti i moderniziranu scenografiju Žorža Draušnika i duhovite kostime Petre Dančević te doprinos oblikovatelja svjetla Marijana Štrleka.

Ali neosporno najveće zasluge pripadaju mladim pjevačima Emanuelu Tomljenoviću, Nikolini Hrkač i Davoru Nekjaku, koji su nastupili 8. travnja, te Luki Šindija, Stefani Pijetlović i Benjaminu Šuranu, Bastienu, Bastienni i Colasu na predstavi 9. travnja. Mladi pjevači očigledno silno žele biti operni umjetnici. Da, to su još studenti, ali očito spremni jednako za napor proba i uvježbavanja kao i za iskazivanje pjevačko-glumačkog talenta. Bez namjere analiziranja svih posebnih i osobnih sposobnosti i sklonosti, jer te će se značajke s vremenom i uz pedagošku potporu još razvijati, osobno me se dojmio student tek prve godine u razredu prof. Giorgia Suriana Benjamin Šuran. Jer, svaka čast redatelju i njegovim duhovitim i zabavnim rješenjima, riječ je o mladom pjevaču čiji je Colas bio proživljen, dorađen i razigran, a to svakako upućuje na nadarenost mladoga basa, kojega u budućnosti mogu čekati vrlo zanimljive uloge.

Raduje znati da se školuju perspektivne sopranistice te osobito uvijek potrebni tenori, a HNK u Varaždinu, zahvaljujući intendantici Jasni Jakovljević, koja trajno nastoji oko oživljavanja glazbene scene u Varaždinu, svjesna značaja glazbenog uz dramski repertoar, raspolaže opernom predstavom u kojoj će se moći izmjenjivati pjevači studenti s profesionalnim opernim umjetnicima, koji će nedvojbeno i sami moći uživati u ovako postavljenoj predstavi.