Bliži li se BiH konačno Europskoj Uniji

Sve češći i sve glasniji zahtjevi za redefiniranje temeljnih odnosa u Bosni i Hercegovini proisteklih iz bosanskohercegovačkog ustava donesena Dejtonskim mirovnim ugovorom, prije više od 25 godina, postaju sve nerealniji. „Prelazak s etničkog modela koji nosi elemente sustavne diskriminacije i totalitarnosti, na građanski koncept kako bi ostvarili potpunu demokraciju“, upakiran u želju za stvaranjem „građanske države“ koju iznosi „probosanska“ – velikobošnjačka politika kroz usta njihova drugog člana BH-predsjedništva, Željka Komšića, pokazuje se ipak kao prevelik zalogaj koji će upravo tu politiku ugušiti u nastojanju potpunoga deformiranja međusobnih odnosa ustavnih kategorija – konstitutivnih naroda. Sarajevska čaršijska politika već godinama nagoviješta potrebu za sazivanje Daytona 2 kako bi se blagoslovile sve deformacije unutarnjih odnosa u Bosni i Hercegovini proizišle iz oktroiranih izbornih rješenja i tendencioznih pa i protuustavnih i protuzakonskih postupaka i tumačenja dejtonskog ustava nametnutim odlukama krajnjih autoriteta – iznadzakonskih vrhovnih tumača koji dulje od četvrt stoljeća bez ikakve odgovornosti eksperimentiraju na svome poligonu zvanom BiH.

Trenutna nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine rezultat je opstrukcija u odnosima domaćih političara, a takvim odnosima donedavno je kumovala i potpora pojedinaca iz diplomatskih krugova koji su, krojeći različita protudejtonska politička rješenja, održavali kontrolirani kaos temeljeći na njemu potrebu vlastita ostanka u toj državi.

Blinken u pismu pokazuje jasan stav američke diplomacije o važnosti puta Bosne i Hercegovine prema Europskoj Uniji / State Department, snimio Ronny Przysucha Public Domain Wikipedija

Ipak, barem na trenutak učini se kako posljednji potezi međunarodne diplomacije pokazuju naznake napretka u nastojanjima za kvalitetnije uređenje odnosa u Bosni i Hercegovini i stvaranje uvjeta koji omogućuju njezino samostalno funkcioniranje i očekivanu stabilnost.

Mostarski izbori pokazuju da je moguć politički dogovor

Mišljenja o napretku Bosne i Hercegovine na putu k Europskoj Uniji i preporuke za uređenje unutarnjih odnosa iz tih mišljenja već godinama ukazuju na potrebu dosljedna poštivanja temeljnih načela unutarnjega funkcioniranja te države ugovorenih u Daytonu. Uključivanje diplomatskih predstavništava SAD-a i EU u rješavanje najvažnijih problema rezultira i konkretnim dogovorima o ključnim pitanjima funkcioniranja njezinih institucija i države uopće. Upravo njihovim angažmanom definiran je i Mostarski sporazum, čijim su potpisivanjem predsjednici najjače bošnjačke stranke SDA i najjače hrvatske stranke HDZ-a BiH stvorili uvjete za održavanje izbora u Mostaru i definirali polazne točke za izmjene Izbornog zakona koji će omogućiti izbor legitimnih predstavnika svih konstitutivnih naroda i ostalih građana na svim administrativno-političkim razinama.

Mostarski izbori, unatoč utvrđenim brojnim nepravilnostima, neshvatljivo dugu procesu prebrojavanja listića, ponavljanju glasanja za izbor gradonačelnika u Gradskom vijeću, provedeni su nedavno, nakon dvanaest godina stanke, i pokazali su da je moguć politički dogovor i stvaranje podloge za funkcionalno djelovanje političkih struktura na korist kvalitetna ustroja, uvažavanja ustavnih načela i zakonskih odluka i u pogledu tvorbe i uspostave vlasti u Mostaru kao pozitivna primjera prikladna u afirmaciji demokratske prakse.

Ipak, opstrukcije u dogovorima o izmjenama Izbornog zakona, koje su prema sporazumu trebale biti dovršene u siječnju ove godine, iznova pokazuju kako bez iskrene i odgovorne potpore međunarodne zajednice i spremnosti domaćih političara na kompromise neće doći do važnijih promjena čijim bi se donošenjem stvorilo ozračje za zdrave odnose među narodima i time omogućili napredak i stabilnost cijele zemlje. Jedino takva Bosna i Hercegovina može tražiti „košulju po svojoj mjeri“, koja bi istodobno bila krojena i po europskim standardima, te se izvući iz međunarodnoga protektorata i kao samostalna i cjelovita država ravnopravnih naroda pridružiti se Uniji kao konačnom cilju.

Nova inicijativa iz Hrvatske

Nepovoljan položaj hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini uzrokovan najprije ratnim stradanjima, a onda i činjenicom da su nasilne promjene i deformacije Dejtonskog sporazuma (unatoč njegovim izvornim manjkavostima) ishodile njegovu političku marginalizaciju i gospodarsko slabljenje doveli su do hrvatskoga non-papera koji je predstavljen na sastanku ministara vanjskih poslova EU. Potkraj ožujka ministar Grlić Radman predstavio je non-paper o Bosni i Hercegovini koji je pokrenula Republika Hrvatska, a pridružile su joj se i Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Cipar, dok su potporu dali i ministri vanjskih poslova Francuske i Njemačke. U tom dokumentu navodi se da novi izborni zakon u Bosni i Hercegovini treba biti u skladu s europskim standardima i s preporukama OSCE-a i Venecijanske komisije, kako bi se izbjegle „bilo kakve manipulacije u izbornom procesu“.

Slojevitost odnosa na političkoj sceni i potreba pronalaska trajnog i adekvatnog rješenja funkcioniranja izbornog sustava u Bosni i Hercegovini u dokumentu se formuliraju ovako: „Fragmentirani politički krajolik, kao i ozračje nepovjerenja između političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini često uzrokuje funkcionalnu blokadu institucija i nazadovanje u ključnim reformama. Samo uz čvrsto sidrenje za europske vrijednosti i standarde građanskih i političkih prava sva tri konstitutivna naroda i svih njezinih građana država može ojačati svoju stabilnost i napredovati. Da bi se to ostvarilo, ključne reforme, uključujući reformu Izbornog zakona, trebaju biti usvojene bez daljnjih odgađanja prije općih izbora 2022. godine.“

Američka pljuska unitaristima

Nedugo nakon hrvatskoga non-papera unitaristička politika sarajevske čaršije dobiva i novu pljusku.  Šef diplomacije SAD-a Anthony Blinken 31. ožujka šalje pismo članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine u kojem naglašava važnost Dejtonskog mirovnog sporazuma i poziva na ograničene ustavne promjene. U pismu pokazuje jasan stav američke diplomacije o važnosti puta Bosne i Hercegovine prema Europskoj Uniji, sugerirajući reformu izbornog sustava usklađenu sa zahtjevima za članstvo u toj organizaciji, presudama Europskog suda za ljudska prava i presudama Ustavnog suda BiH, kako bi se stvorile prilike za postizanje većeg stupnja integriteta izbornoga procesa i omogućili uvjeti da izbori 2022. budu najpravedniji u povijesti Bosne i Hercegovine. Svjestan da je najveća odgovornost za rješavanje izbornog zakonodavstva i svih drugih potrebnih reformi na domaćim političarima, sugerira strpljive, postupne i pažljive pregovore u kojima će sve strane biti spremne na kompromis, prema modelu kojim je riješeno mostarsko pitanje. Zbog toga članovima Predsjedništva BiH predlaže da problemska pitanja dogovaraju ograničeno, korak po korak, a ne odjednom, kako bi se izbjegle prethodne prakse pokušaja dogovaranja velikih paketa promjena i kompleksnih rješenja, koji su dosad redom propadali.

Tim pismom kao i non-paperom šest ministara vanjskih poslova Europske Unije razbijene su iluzije političkoga Sarajeva o novom smjeru Bidenove administracije i europske politike koji će podupirati stvaranje „građanske Bosne i Hercegovine“. Zbog toga se opet, očito u vlastito ime, a ne institucionalno, javlja Komšić, drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, slanjem svoga non-papera Bruxellesu, u kojem kritizira odnos EU prema BiH, problematizira utjecaj Rusije i navodno miješanje Hrvatske i Srbije u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine. Konačno svjestan političkih odnosa u višenacionalnoj Bosni i Hercegovini i jasna uvažavanja SAD-a i EU prema svim specifičnostima te države, Komšić navodi kako je kontekst suradnje SAD-a i EU „zbunjujući u reformskim procesima“ u Bosni i Hercegovini. Uz to kazuje kako je „zabrinjavajući nivo servilnosti Misije EU u Bosni i Hercegovini prema zahtjevima koji dolaze iz SNSD-a i HDZ-a na način da se traži prostor da se njihovim zahtjevima udovolji, iako takvi zahtjevi nisu na liniji jačanja državnih institucija, niti donošenja odluka u korist svih građana Bosne i Hercegovine“.

Očito ni on ni njegovi savjetnici nisu bili kadri razumjeti, ako su uopće čitali, Mišljenje Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU, pa su na Komšićev non-paper zajedničkom izjavom odgovorila veleposlanstva Francuske, Italije, Njemačke, SAD-a Ujedinjenog Kraljevstva, Delegacija Europske Unije i specijalnoga predstavnika EU-a u BiH. U njihovoj izjavi naglašena je spremnost na pomoć u provedbi reformi temeljenoj na četrnaest ključnih prioriteta iz Mišljenja Europske komisije, ali uz uključivanje svih političkih i institucionalnih aktera zajedno s organizacijama civilnoga društva, akademskom zajednicom i širom javnošću. Tom izjavom naglašavaju da „česti pokušaji da se pogrešno predstavi ili iskrivi uloga i namjera pojedinih međunarodnih aktera u Bosni i Hercegovini, uključujući Europsku Uniju i Sjedinjene Američke Države“, kontraproduktivno djeluju na stabilizaciju društva, razvoj demokracije i povjerenje u institucije sustava.

Primjerom uspjeha Mostarskog sporazuma u dijelu vezanu za provedbu izbora u tom gradu, međunarodna zajednica uočava mogućnost postupnog uređivanja bosanskohercegovačkoga pravnoga sustava kojim bi se poticali demokratski procesi, učvršćivale institucije vlasti u Bosni i Hercegovini i jamčila sva međunarodno zajamčena kolektivna i pojedinačna prava. Na tom tragu i nova američka administracija i EU pomažu u trasiranju puta europskoj Bosni i Hercegovini. Nažalost neki ili ne razumiju ili ne čitaju, pa jasna tumačenja dejtonskih odredbi i prioritete Europske komisije nastavljaju na svoj način interpretirati i pokušavaju rušiti konstitutivnost naroda kao krovno načelo Ustava BiH. Nakon jasnih izjava svih relevantnih međunarodnih političkih aktera, valjda je svima jasno da Bosna i Hercegovina građena na kvalitetnim političkim prijedlozima, kompromisnim rješenjima, iskrenom dogovoru, uvažavanju i toleranciji samo kao višenacionalna demokratska država može konačno krenuti prema euroatlantskim integracijama.