Živjeti život prošlosti

Naslovna neočekivana sintagma korespondira s prošlošću u kojoj se zbiva vrijeme i autentični prostor (Hrvatsko proljeće, Domovinski rat, Slobodna Hrvatska) ili se relevantni događaji završno artikuliraju nakon nekoliko desetljeća. Naime, stvarni dinamizam zbivanja osmišljava discipline različitih života koje je usprkos tankoćutnoj psihološkoj tehnici teško dovesti u ravnotežu. Roman Debela šuma sugerira mirnoću štiva koje se ne da zgusnuti u intimnost slika što nisu ni privid ni opsjena, jer je riječ o krimić-priči koja se tematski nameće varijacijama, dovodeći čitatelja do neočekivanih graničnih situacija. Riječju: ubojstvo u Debeloj šumi, neriješena kriminalistički intonirana storija o dramatskom prividu promašenih života u kojoj je opsjena dovedena do apsurda: „Nije vrag da to ubojstvo još nije riješeno?! Prati me još iz dječačkih dana, dok sam bio osnovac. O tom mi je pričao pokojni dida. Znači, od tada se nije ništa promijenilo?!“

Izd. DHK, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Đakovački kulturni krug, Đakovo – Osijek, 2020.

 Inspektor Tomislav Filak koji izgovara te puke osjećajne činjenice promiče radnju romana intenziviranjem dijaloga. To je neke vrste psihološka obrana koja neočekivano uvodi u slijed događaja neke aktere da bi se nakon niza pokušaja imaginarna pozornost osmislila u apsolutnoj slici (ili slikama!) zbivanja koja su sobom ispunjena, a ne rješavaju ništa. Ništa više od toga, naglašava autor, potvrdivši to engleskim riječima: „And Nothing More.“

I tako, dok se čitajući probijamo kroz šumu dijaloga koji je jezično usklađena slika (jer je rečenični ritam, vokabular, sintaksa, primjeren zbivanjima u prošlosti), osjeća se napetost u rastu kompozicije romana (uvod, zaplet, kulminacija, rasplet) koja doseže svoj (čitateljski) vrhunac u psihološkoj tehnici naglašenog apsorbiranja graničnih situacija. Usprkos neriješenom ubojstvu (iz jeseni 1958) i slici zapuštenog betonskog križa s inicijalima N Notnog na seoskom groblju i suvereno artikuliranom potragom za ubojicom, mogla bih se složiti s uvjerljivom tvrdnjom recenzentice romana Milice Lukić da je autor Adam Rajzl osmislio romanom „neki oblik slavonskoga noira“, naime literarno vraćanje na temu neriješenoga zločina dopušta mogućnost identificiranja žrtve u navedenom vremenu i prostoru. A to u prokušanoj disciplini kriminalističkog žanra – ne bi bilo ni opsjena ni privid.

I za kraj. Adam Rajzl pojavio se na stranicama Vijenca u književnom ogledu Adam Rajzl, romansijer po vokaciji (Mornareva žena – Kraljevstvo za knjigu, 2018). Treba naglasiti da je i u tom romanu istaknuta tema Domovinskog rata kao i bliski dodir s tlom koje nas je iznjedrilo. U tome je Adam Rajzl uvjereni zavičajnik. Slavonska duša u njemu opire se smicalicama, podmetanjima, spletkarenju, neistinama, ma odakle dolazile. Takav je Adam Rajzl i u romanu Debela šuma. Ne posustaje tražeći rješenja problema i unosi u svoja oduhovljena uvjerenja osvjedočeni oslonac opstojnosti, tražeći ga u metamorfozama kriminalističkog žanra. I tu je objektivan i neumoljiv u traženju istine i pravde.