Vodeći stručnjaci za Klimtov opus rado su prihvatili suradnju

Ervin Dubrović u razgovoru mi objašnjava cijeli projekt, osobito na razini međunarodne suradnje: „Prvo sam nastojao vidjeti kamo se mogu probiti u Austriji, zahvaljujući već uspostavljenim kontaktima koje sam otprije imao i u Grazu i u Beču. Nastojanja su se pokazala težima nego sam zamišljao. Jedan od prvih ciljeva bio je Wien Museum, Muzej grada Beča. Ravnatelj Matti Bunzl odmah mi je objasnio zašto nikako ne možemo dobiti nijednu od Klimtovih slika i crteža koje imaju u zbirci. Naime, upravo planiraju veliku turneju po Aziji, a nakon povratka Klimtovi se radovi, koji pripadaju austrijskoj nacionalnoj baštini, moraju više godina odmarati i potom pokazivati u Austriji, prije negoli se smiju ponovno izvoziti u svijet. Potom sam tražio sastanak sa Stellom Rollig, ravnateljicom Belvederea, muzeja moderne umjetnosti u dvorcu princa Eugena Savojskog. Bez suvišnih objašnjenja vrlo je jednostavno i jasno otklonila mogućnost posudbe.

Ravnatelj Muzeja grada Rijeke na otvaranju
nove lokacije u obnovljenoj Palači šećerane / Snimio Goran Kovačić / PIXSELL

Preostala je jedino mogućnost da kućni ekspert za Klimta svojim tekstom sudjeluje u izložbi. Idući je korak bio Albertina, još jedan od slavnih nacionalnih muzeja. Oni imaju oveću zbirku Klimtovih crteža. Prihvatili su mogućnost da ih nekoliko bude izloženo u Rijeci i objavljeno u katalogu. Iskoristio sam i poznanstvo s Tanjom Prušnik, predsjednicom Austrijskog društva likovnih umjetnika, koja me predstavila voditeljima Klimtove fondacije. Oni su nas dugo odvagivali i više smo ih puta posjećivali prije negoli smo uspjeli postići dogovor o posudbi nekoliko radova i o pisanju tekstova za katalog. Lakši su bili pregovori s Galerijom Akademije likovnih umjetnosti, koja je odmah pokazala volju za suradnju i posudbu Klimtovih kasnih erotskih crteža. Također je dosta lako tekla komunikacija s Gornjoaustrijskim muzejom i knjižnicom u Linzu, koji su također bili voljni posuditi neka djela.

Duga pregovaranja i prihvaćanje teških i skupih uvjeta, u Beču, Linzu, kao i u Bukureštu i u ljetnom dvorcu rumunjskog kralja u Sinaiji ipak su doveli do ugovora o posudbi više desetaka Klimtovih studija, plakata i crteža. A onda je došla korona i koncepcija se izložbe posve promijenila. Zbog nepredvidivih okolnosti odustali smo od posudbe i odlučili Klimtova djela iz austrijskih i rumunjskih muzeja objaviti u sustavno osmišljenu katalogu i projicirati ih na izložbi. I za to smo također morali sklopiti brojne ugovore, posebno za publiciranje, a posebno za projekcije. Rezultat je višegodišnjih priprema i pregovora činjenica da su gotovo svi vodeći stručnjaci za Klimtov opus rado prihvatili suradnju i napisali tekstove za katalog. Na riječkoj ćemo izložbi ipak moći doživjeti autentičan Klimtov ugođaj koji će biti stvoren izvornim djelima, kao i dokumentarnim i multimedijalnim projekcijama, popratnim programima te opsežnim i privlačnim katalogom koji se objavljuje u dva izdanja, hrvatskom i engleskom.“