Umjetnička glazba u okrilju HRT-a

S muzikologinjom Ivanom Kocelj, rukovoditeljicom Radne jedinice Glazba Hrvatske radiotelevizije, razgovarali smo o aktivnostima za vrijeme pandemije, planovima za budućnost i širem kulturnom okolišu u kojem nastaje njihova plodna umjetnička produkcija.

Snimio VEDRAN KOCELJ

Poštovana gospođo Kocelj, Radna jedinica Glazba, koju vodite već devet godina, složen je i brojčano velik umjetničko-produkcijski „pogon“, koji ima specifične programske zadaće?

U Simfonijskom orkestru, Zboru, Jazz orkestru i Tamburaškom orkestru trenutno je zaposleno 145 glazbenika. „Pogon“ čini još dvadeset kolega zaduženih za širok raspon poslova organizacije i promocije događaja, pripreme notnog materijala, postave instrumenata i opreme te glazbene produkcije, a uz to imamo i razgranatu mrežu vanjskih suradnika. Zadaće su organizacija i održavanje koncerata sa svrhom obogaćenja kulturne ponude Zagreba i Hrvatske programima odanim umjetničkoj izvrsnosti i nestandardna repertoara. Usmjerenje na istraživanje i inovaciju očituje se u revitalizaciji zanemarene baštine, upoznavanju s glazbom suvremenika, predstavljanju rijetko izvođenih djela (poput Schönbergovih Pjesama iz Gurrea ili Bernsteinove Mise, koje su ostvarene u koprodukciji više institucija, ali upravo na inicijativu HRT-a… ), pružanju prilike mladim, neafirmiranim talentima… Pored koncertne djelatnosti, obaveze su ansambala tonska snimanja i sudjelovanje u televizijskim emisijama koje promoviraju umjetničke sadržaje, ali i edukativne i zabavne.

Radna jedinica Glazba njeguje važnu instituciju rezidencijalnog skladatelja. Na osnovi kojih kriterija odabirete rezidencijalne autore i koji su to skladatelji dosad bili?

Radna jedinica Glazba sustavno potiče hrvatsko stvaralaštvo i u prosjeku godišnje na narudžbu HRT-a nastane pedeset novih skladbi i aranžmana. U tu zalihu ubrajaju se i djela nastala u spomenutom programu rezidencije, pokrenutu 2013, u sklopu kojega odabrani skladatelj dobiva narudžbu za jedno ili više djela kojima je praizvedba zajamčena u sklopu pretplatničkih ciklusa Simfonijskog orkestra i Zbora te njihovo tonsko studijsko snimanje. Preporuka je, ne i uvjet, da djela budu ciklična, opsežnijeg trajanja. Volji autora prepušten je pak sadržaj i izvođački sastav. Kriterij za izbor autora njegova su dosadašnja postignuća, umjetnička relevantnost i potvrđena kompetencija za kreaciju velikih formi. Do sada su rezidencijalni skladatelji HRT-a bili Olja Jelaska, Frano Parać, Srećko Bradić, Mladen Tarbuk, Silvio Foretić, Mirela Ivičević i Berislav Šipuš, a rezultat je trinaest skladbi koje su nemjerljivo obogatile korpus hrvatske glazbe i od kojih neke imaju ozbiljan repertoarni potencijal.

Kako je na diskografskome planu osmišljena repertoarna politika ansambala HRT-a, koji radijsku fonoteku upotpunjuju tonskim zapisima do sada nesnimljenih djela, ali i odavna snimljenih skladbi koje sada želite predstaviti u novim izvedbama?

Za razliku od ansambala koji djeluju kao neovisne institucije, ansambli HRT-a kao dio javnog medijskog servisa imaju ograničenu autonomiju u koncipiranju programa. Samostalno odlučuju o svojim pretplatničkim ciklusima, no repertoarni izbori kad je o drugim projektima riječ: tonskim snimanjima ili televizijskim emisijama, prepuštaju se radijskim i televizijskim urednicima ili kreiraju u sinergiji s njima. Za potrebe programa Hrvatskog radija RJ Glazba godišnje u prosjeku snimi stotinu skladbi. Kreativna komunikacija osobito je živa na području ozbiljne glazbe, gdje brojne inicijative dolaze od kolegica Gordane Krpan, Zrinke Matić i Ive Lovrec Štefanović. Fokus je na hrvatskoj glazbi, pri čemu su prioritet djela važna u kontekstu njezine povijesti ili opusa određenog autora koja nikad nisu snimljena ili čije snimke ne zadovoljavaju tehnološke i izvedbene standarde. Razmjeri našeg duga prema prošlosti postaju vidljiviji ako podsjetimo da su tek unatrag nekoliko godina ansambli HRT-a ostvarili prve cjelovite snimke nekih ključnih djela hrvatske glazbe poput opera Ljubav i zloba i Porin Vatroslava Lisinskog, Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, Druge simfonije Borisa Papandopula (i jedine kojoj je autor dao pravo javnosti), uvertire prvog hrvatskog baleta Jela Bele Adamovića… Dinamici popunjavanja praznina najčešće na putu stoji kronični problem hrvatske glazbe, a to je nedostatak notnih izdanja. Vrlo često snimanju prethode opsežne predradnje: od potrage za djelom do raspisa materijala, što pak ne pripada u našu djelatnost. Repertoarna politika usmjerena je nadalje prema najboljim hrvatskim interpretima i njihovom tumačenju repertoara za koji su se specijalizirali te prema antologijskim, već snimljenim djelima hrvatske glazbe, u novim i svježim čitanjima.

Iako se na HRT-u, nažalost, ugasio ORFEJ, zadužen za nakladu slike i zvuka, ipak ste nastavili objavljivati vrijedne nosače zvuka koji, međutim, nisu izravno dostupni ljubiteljima glazbe jer nemate vlastitu distribucijsku mrežu?

HRT nema svoju distribucijsku mrežu, niti za sada samostalno može ponuditi prodaju snimki u digitalnom formatu. No to se, uz određenu naknadu, lako može premostiti uz pomoć posrednika.

Nova diskografska izdanja HRT-a u najskorijem bi se roku trebala moći kupiti u trgovini Aquarius i na internetskoj stranici cedeterija.com.

Uz 200. obljetnicu rođenja Vatroslava Lisinskog HRT je objavio tonske zapise njegovih zborova i popjevaka te cjelovite snimke opera Ljubav i zloba i Porin. Koje biste još diskografske projekte HRT-a posebno izdvojili?

Izdvojila bih CD Nikola Šubić Zrinjski, koji je 2019. ovjenčan trima Porinima. Od velikih baštinskih projekata tu su nosači zvuka s glazbom ranobaroknih skladatelja Vinka Jelića i Tomasa Cecchinija, koju je znalački oživio maestro Tomislav Fačini sa Zborom HRT-a i gostujućim instrumentalistima specijaliziranim za povijesno obaviještenu izvedbu. Pred objavom je album sa snimkama glazbe premijerno izvedene na tzv. povijesnom koncertu 1916, kada se predstavio novi naraštaj hrvatskih autora naznačivši kraj Zajčeve ere. Dvojezična izdanja koja nam pomažu u slaganju mozaika vlastite povijesti objavljena su uz potporu Ministarstva kulture RH, krasi ih visoka estetiziranost i tekstualna sadržajnost, za što su zaslužni G.A.D. Produkcija i urednica Ana Vidić.

Kvaliteti vaših diskografskih izdanja pridonose vrsni tonski majstori i ugledni glazbeni producenti, od kojih su neki i sami skladatelji.

Kvaliteti pridonose stručni i talentirani ljudi, sjajni tonski majstori Marijana Begović, Božidar Pandurić i Emir Altić te glazbeni producenti Krešimir Seletković, Vjekoslav Nježić, Krešimir Pustički, Pero Mihojević, Igor Geržina, ali i način rada prema kojem snimanje traje više dana, izvedba određenih ulomaka ponavlja se po potrebi, a u postprodukciji se detalji bruse do savršenstva. Zbog financijskih razloga u svijetu je takva studijska produkcija u velikoj mjeri zamijenjena snimanjem živih, koncertnih izvedbi, za koje je uvjet vrhunska pripremljenost ansambala. Album Ero s onoga svijeta pod ravnanjem Ivana Repušića u kojem je sudjelovao Zbor HRT-a, nastao u produkciji Bavarskog radija i objavljen u izdanju CPO-a, snimljen je upravo na takav način: na generalnoj probi i koncertu.

Glazbeni ansambli HRT-a sada su uskraćeni za izravan kontakt s publikom. Na koji način pokušavate ublažiti negativne posljedice i održati kontinuitet profesionalnog umjetničkog djelovanja?

Rad naših ansambala ugrožen je zbog izvanrednih pandemijskih okolnosti, pri čemu najviše (posve neopravdano) stradava Zbor HRT-a jer je na snazi zabrana zborskog pjevanja. Pandemija se protiv glazbe urotila s još jednom višom silom – potresom – pa su zbog oštećenja zatvorene dvorane u kojima inače sviraju Simfonijski orkestar (Dvorana Lisinski) i Jazz orkestar (MSU). Negativne posljedice po stanje duha i sviračke/pjevačke kondicije nastojimo ublažiti kontinuiranim radom: probama, snimanjima, koncertima za koji se planovi mijenjaju po četiri, pet i više puta. Radi se u HRT-ovim studijima, u smanjenim sastavima, bez publike. Upozorenje iz Knausgardova Proljeća da „ljepota ovog svijeta ništa ne znači ako si u njemu sam“, ovdje možemo zanemariti jer glazbenici ljepotu glazbe imaju s kim podijeliti s obzirom na to da se svi koncerti u ovim izvanrednim okolnostima prenose izravno na radiju i televiziji, na čemu iskreno zahvaljujemo programskom vodstvu HR-a i HTV-a.

Iako znam da je sada jako teško planirati programe za iduću sezonu, ipak vas molim, izdvojite nam barem neke od koncertnih sadržaja, za koje se samo možemo nadati da će se i ostvariti.

Nade su usmjerene prije svega na proslavu 80 godina djelovanja Tamburaškog orkestra i 80 godina Zbora te na izvedbu i snimanje Slavoslovlja Borisa Papandopula, planirano u tom povodu.

Aktualnu sezonu započeli ste s Mahlerovom Drugom simfonijom, koju su u Rijeci i Zagrebu izveli riječki i zagrebački glazbenici. Bio je to posebno zahtjevan pothvat ostvaren na zavidnoj razini, koji je, nažalost, tek usputno zabilježen u tiskanim i elektroničkim medijima. Kako vi kao muzikologinja i organizacijska praktičarka doživljavate to što bismo mogli i ovako izreći: u koncertnim dvoranama divan zvuk, a u medijima – potpun mûk?!

Glazbenu kritiku zamijenili su promotivni tekstovi koji su po svojoj naravi pozitivno intonirani prema svojoj temi i autistični u odnosu na kulturni okoliš. Kao muzikologinja žalim što je jedan segment struke i tradicija koja seže od Matoša došao kraju. Kao organizacijskoj praktičarki nedostaje mi kontekstualiziranje i objektivno vrednovanje onoga što radimo. Ostaje mi utjeha uvjerenjem Stravinskog, koji kaže da je „publika uvijek iskrenija u svojoj spontanosti od onih koji se postavljaju za profesionalne suce umjetničkih djela“ pa kao mjerilo stvari uzimam intenzitet i trajanje pljeska na koncertima i broj pretplatnika, koji je do krize zbog korone iz godine u godinu rastao dosegnuvši 2019. rekordnih 1250 vjernih poklonika.