KNJIŽEVNOST IZDVAJA

Književni i filozofski rad nerijetko dovodimo u vezu s dugotrajnim sjedenjem za stolom te koncentracijom i disciplinom, koje su pak rezultat osamljivanja.

Knjiga Filozofija hodanja

francuskoga filozofa Frédérica Grosa otkriva nam upravo suprotno. Suprotstavljajući vlastita promišljanja o činu hodanja s onima poznatih filozofa, književnika i mislilaca šetača, Gros je iznjedrio knjigu koja kroz sustavan i pregledan pristup jasno naznačenih poglavlja donosi različite poglede na čin hodanja.

Frédéric Gros

Nit koja povezuje cijeli tekst u jedinstveno tkivo jest ideja o hodanju kao o meditaciji koja oslobađa um. Hodajući možemo, ali i ne moramo, razmišljati, ne postoji pritisak da nešto moramo producirati ili učiniti, stoga je oslobađajuće saznanje kako su se i najveći pojedinci među nama borili s nemirom u sebi te im je hodanje bilo potrebno za pročišćenje i stabilnost duha. Autor kroz razne ličnosti propitkuje oblike hodanja, od Kantove kratke šetnje, intenzivne šetnje Nietzschea, Rimbaudovih bjegova do Pariza i dalje, Roussauovih potraga za prvobitnim čovjekom, Thoreauova osvajanja divljine, Gandhijeva marša soli... Knjiga je potkrijepljena iscrpnom bibliografijom te je idealna kao uvod u tematiku te poticaj za njezino dalje istraživanje.

Ježene kožice (VBZ, 2020

Hodanjem nestaju mržnja i bijes, a kristalizira se istina, smatrao je Gan­dhi. Darko Cvijetić, kroz pjesme sabrane u knjizi Ježene kožice (VBZ, 2020) na svoj način interpretira tu životnu filozofiju, a njegova je poezija hod kroz tuđe i vlastitu egzistenciju. Zbirka je već bila spominjana na stranicama Vijenca zahvaljujući nominaciji za poljsku nagradu Europski pjesnik slobode 2020, no zaslužuje još koji redak. Pisac živi u Prijedoru, i kao što je Gandhi za sobom poveo ljudske sudbine, on se koristi svojim alatom, olovkom, kako bi ih zapisao. Cvijetićeva je zadaća pisati poeziju nakon rata, i to u njegovu slučaju nipošto nije barbarski. Riječ je o narativnoj poeziji, pjesmama u prozi u kojima ponekad zapazimo i riječ koju ne poznajemo, pa shvatimo da se radi o ludičkom autorovu neologizmu.

Izd. VBZ, 2020.

Odrješiti su to sastavci u kojima nema ni slova viška, a kroz sam izričaj osjeća se kako je riječ o piscu koji se nalazi ondje gdje treba biti, piscu koji ne bježi od svog identiteta, iako se ponekad u vlastitoj ježenoj kožici osjeća osamljeno, a odbačeno u gradu o kojem piše.

Nigdje kod kuće (2019)

Izdavačka kuća DAF već više od dva desetljeća objavljuje anarhističku, odnosno slobodarsku literaturu. Nigdje kod kuće (2019) predstavlja izbor iz korespondencije Emme Goldman nastale u egzilu. Anarhistička aktivistkinja, autorica i feministica ključna je za razvoj anarhističke političke filozofije u Sjevernoj Americi i Europi u prvoj polovici 20. stoljeća. Doslovno je bila nigdje kod kuće, odnosno najprije je 1886. iz tadašnje Carske Rusije emigrirala u Sjedinjene Države, a 1917, zbog toga što se protivila ulasku SAD-a u Prvi svjetski rat, sa svojim partnerom Alexanderom Berkmanom, također anarhistom, protjerana u Rusiju, tako da je svjedočila Oktobarskoj revoluciji.

Izd. DAF, 2019.

Ondje ju je, pak, razočarala boljševička vlast pa napušta zemlju te ostatak života provodi u različitim državama, a umire u Kanadi. U pismima se ta fascinantna žena pokazuje promišljenom i skromnom, bez straha priznaje svoje pogreške i revidira vlastita politička stajališta. Vjerovala je u snagu pojedinca, nikad mase, te smatrala da za čovječanstvo nema nade sve dok je podijeljeno granicama i zaslijepljeno nacionalističkim uvjerenjima, stoga je njezin rad vrijedno promatrati u današnjem (geo)političkom kontekstu.