Društvo želi rezultate znanosti

Uvijek je bitno što je fokus našeg djelovanja. Mnoge institucije i ljudi znaju sažeti glavnu misiju svojih nastojanja u jednu rečenicu. Ljubi i čini što hoćeš, rekao je sv. Toma Akvinski. Mijenjati naše društvo znanjem fokus je djelovanja fakulteta gdje radim. Neke firme traže od zaposlenika (od portira do direktora) da u svako doba znaju reći što im je misija. Ljudi se znaju i pobuniti kad naglasak bude na krivoj stvari.

Nedavno je u časopisu Science izašao kratki članak s naslovom: Tko je Camille Noûs?. Izmišljena znanstvenica s tim imenom pojavila se na znanstvenoj sceni prije godinu dana kao potpisnica protestnog pisma protiv francuske znanstvene politike. Od tada Camille Noûs javlja se kao koautorica na više od sto osamdeset članaka u različitim područjima kao astrofizika, molekularna biologija i ekologija. Izmišljena autorica tako je već skupila dvoznamenkasti broj citata i uskoro bi mogla dobiti i neku nagradu za znanstvenicu s brzo rastućom prepoznatljivošću. To ime se, nekad i bez znanja glavnih urednika, navodi da bi se personificirali kolektivni napori u znanosti i protestiralo protiv snažnog rasta individualizma. Ipak kampanja je dosta naivna i etički upitna jer narušava osnovno načelo preuzimanja odgovornosti uz zasluge autorstva, kao što kaže Lisa Rasmussen, bioetičarka sa Sveučilišta North Carolina, Charlotte.

Francuska reforma znanosti uvela je nove vrste privremenih radnih mjesta i previše naglaska stavlja na evaluaciju istraživanja zasnovanu na broju publikacija i citiranja. To sve skupa previše naglašava individualizam i uništava istraživačku kulturu, misle sudionici ovog protesta. Istina je i da povjerenstvo za dodjelu Nobelovih nagrada ima problema s time. Npr. Nobelova nagrada za otkriće Higgsova bozona dodijeljena je dvojici teoretičara za članke iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, dok eksperimentalna nastojanja tisuća ljudi u dokazivanju postojanja te čestice koja su trajala desetljećima nisu mogla biti nagrađena jer nije mogao biti istaknut pojedinac. Podsjetimo da su Nobelovu nagradu za mir više puta dobile institucije.

Iva Tolić / Izvor Wikipedija

Tako je ideja koautorstva izmišljene znanstvenice, koja bi uskoro mogla postati najproduktivnija autorica svih vremena, iskrivila neke bibliometrijske statistike i demonstrirala apsurdnost individualne kvantitativne procjene.

Neki časopisi (npr. Physics Letters B) i njihovi urednici  počeli su objavljivati korekcije članaka bez autorice Noûs, što je loše za mlade znanstvenike koautore na tim člancima jer im to može smetati u karijeri. U zadnje vrijeme francuski znanstvenici spominju urednicima časopisa da je jedna od koautorica izmišljena. To u nekim slučajevima završava tako da autori povuku članak iz procedure za objavljivanje ako urednici ustrajavaju da se Camille Noûs izbaci s liste autora.

Zapravo problem je što je naglasak u toj reformi na krivoj stvari. Našem društvu nije bitno tko je veći znanstvenik nego želi imati rezultate od znanosti. Možda se željela uvesti kompetitivnost među znanstvenicima, ali što ako to odvrati mlade ljude od bavljenja tom korisnom djelatnošću? Na CERN-u su svjesno uveli kompetitivnost, ali među većim grupama znanstvenika. Procjena je bila da je jeftinije imati dva eksperimenta  koja se natječu u mjerenju sličnih stvari nego jedan s monopolom, i to se pokazalo efikasnim. Posložiti grupu znanstvenika tako da se ističu vrline svakoga veliko je umijeće kao i složiti nogometnu reprezentaciju neke zemlje.

Nenad Pavin / Izvor Twitter

Osim toga danas su istraživanja u kojima jedna osoba sama može napraviti nešto veliko postala toliko rijetka da bi trebalo ozbiljno razmisliti kako u budućnosti vrednovati solo igrače. Najbolje je pitati ljude s kojima netko radi kakav je doprinos dao i je li bio važan igrač u timu ako je na člancima bila grupa autora. Ni to nije idealno, ali nema savršena sustava mjerenja individualnih doprinosa. Čak je i Europsko istraživačko vijeće prepoznalo sinergiju individualnih voditelja kao važnu stvar. Prošle je godine tako dodijelilo takav sinergijski projekt vrhunskim istraživačima s IRB-a, zagrebačkog PMF-a, Sveučilišta u Utrechtu i američkog MIT-a (četiri voditelja) u istraživanjima na rubu svih dosadašnjih spoznaja o genetskim pogreškama koje su uzrok mnogih ozbiljnih bolesti. Iva Tolić (IRB) i Nenad Pavin (PMF) dobili su pola od ukupnih deset milijuna eura za provedbu navedenih istraživanja.

Treba pogledati koji sustavi daju dobre rezultate. Francuski sustav nije bio ni blizu proizvodnje cjepiva tijekom ove pandemije pa se treba zapitati idu li reforme u dobru smjeru. S druge strane američki sustav znanosti i gospodarstva daje dobre rezultate jer je u kratkom vremenu uspio proizvesti cjepivo i temeljito reformirati svemirski program privatnom inicijativom Elona Muska.

Zanimljivu promjenu fokusa istaknuo je u nedavnoj emisiji na državnoj televiziji biskup Mate Uzinić. Prema njegovim riječima u protekloj godini naglasak je stavljen na čovjeka, dok su prije pandemije druge stvari bile bitne, kao postoci rasta BDP-a i zarada od stranih gostiju. Podrazumijevalo se da je čovjeku automatski bolje kad  gospodarstvo raste. Naučili smo ipak da ima nešto u tome kad turizam svedemo na razumnu mjeru pa onda odjednom svaki čovjek može postati važan jer je u središtu, a ne samo broj u statistici.

Zaključimo da je jako važno odrediti pravu ideju vodilju koja nas inspirira i motivira u našim nastojanjima i pothvatima jer tako postajemo zaneseni onim što radimo, a onda ni rezultati ne izostaju.