Dobra kći zavičaja

Od početka veljače intenzivirao se glazbeni program Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Namjerno kažem glazbeni program jer se izvode raznoliki koncerti, pretežno opernih arija, ali i komorni i simfonijski koncerti, dio njih i u live streamingu. Bilo ih je mnogo, a malo onih koji su doista primjereni opernom ansamblu i koji doista zanimaju kazališnu publiku i pretplatnike HNK-a. Najviše se pjevaju arije iz tekućeg opernog repertoara, a idealna prilika bila bi da se solisti pozabave nečim novim, za sebe i za publiku. Pa da umjesto iz Latinske trilogije, što pjevaju i vrapci na grani, otpjevaju arije iz, primjerice, Verdijevih opera koje nikada nisu bile na repertoaru.

Sopranistica Evelin Novak na varaždinskom i zagrebačkom koncertu ponudila je svoj portret,
s nekoliko raznolikih arija / Snimila Fanni Tutek-Hajnal

A o tome da bi u zlatnoj sezoni 150. obljetnice Opere HNK-a trebalo pjevati arije iz opera hrvatskih skladatelja, od Lisinskog do Paraća, prirediti večer arija, dueta i drugih ulomaka iz Zajčevih opera, pa isto takvu večer iz Gotovčevih opera i sl., da se i ne govori. I uz klavir takvi bi programi bili zanimljivi, poučni i prikladni za trenutačnu situaciju kada HNK, očito, ne može osmisliti scenski operni program primjeren epidemiološkoj situaciji.

U nizu koncerata našao se i koncert jednostavna naslova Evelin, kao projekt nedavno potpisane suradnje između varaždinskog i zagrebačkog HNK-a. Sopranistica Evelin Novak nastupila je, uz vrlo dobru pratnju Orkestra mladih glazbenika i dirigenta Matije Fortune, najprije 17. ožujka u Varaždinu, a zatim 21. ožujka u Zagrebu, ispred svečanog zastora Đavo u selu Ivana Lovrenčića.

Čakovčanka Evelin Novak (1985), učenica Darije Hreljanović u varaždinskoj glazbenoj školi i studentica Dunje Vejzović na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu, ušla je 2009. u operni studio Berlinske državne opere Unter den Linden, a od 2011. jedna je od sedam članica njezina solističkog ansambla; druga Hrvatica uz bas-baritona Davida Oštreka. Ondje je ostvarila desetak manjih i desetak glavnih uloga: Paminu u Čarobnoj fruli, Suzanu u Figarovu piru i Donnu Annu u Don Giovanniju, Marzelinu u Fideliju, Ännchen u Strijelcu vilenjaku, Woglindu u Sumraku bogova, ali i Traviatu! Mimi u La bohème pjevala je prije tri godine u Zagrebu, Micaëlu u Carmen u Barceloni. Nastupila je u Bavarskoj, Hamburškoj i Bečkoj državnoj operi, češće gostuje u Semperovoj operi u Dresdenu. Ostvarila je i nekoliko operetnih uloga. Sudjelovala je, u ulozi Lisette, u cjelovitoj live snimci na CD-u Puccinijeve opere Lastavica, u Münchenu, pod ravnanjem Ivana Repušića. Snimila je uloge Ljubice i Zorke u operama Ljubav i zloba i Porin Vatroslava Lisinskog za trajne snimke i CD izdanja HRT-a.

Na varaždinskom i zagrebačkom koncertu Evelin Novak ponudila je svoj portret, s nekoliko raznolikih arija. Popularna vatrena pjesma Djevojke iz Cadixa Lea Delibesa, nastupna arija Sylve iz Kálmánove operete Knjeginja čardaša, pa i arija Margarete o nakitu iz Gounodove opere Faust, pružile su mogućnost da, uz glasovnu pokretljivost – a to nam je znano iz spomenutih uloga Ljubice i Zorke – pokaže i scensku okretnost i temperament, očito i naklonost, za takav tip uloga. Iako je do sada najviše pjevala Mozartove i uloge iz njemačkog repertoara, nije ih predvidjela za koncert iako bi baš to bilo najzanimljivije zagrebačkoj, a i varaždinskoj publici jer se malo hrvatskih pjevača u inozemstvu proslavilo upravo s tim repertoarom. A arija Puccinijeve Laurette O, mio babbino caro, koliko god bila lijepa, melodiozna i milozvučna, doista je već suvišna kao dodatak baš na svakome pjevačkom koncertu.

Arija Catalanijeve Wally Ebben, n’andro lontana, pokazala je, uz Laurettu, kako srce Evelin Novak vuče prema Pucciniju. Ona, s bogatim tamnim preljevima mekoga glasa lirskog karaktera, i s lakim visinama, preduvjete za Puccinija ima, a ima i vremena da, s dobrim dirigentima i korepetitorima, uđe u bogatstvo Puccinijeve melodijske i suptilnost agogičke fraze.

Središnji dio programa bila je praizvedba ciklusa od pet pjesama Međimurske legende, za sopran i orkestar Davora Bobića. Međimurski melos ne prestaje nadahnjivati glazbenike. Prisjetimo se džezistički intonirana albuma Zvira voda Ruže Pospiš Baldani u suradnji s Boškom Petrovićem i Nevenom Frangešom, ili narodnih pjesama iz kajkavskih krajeva u koncertnoj obradi Krste Odaka što ih je svojedobno za HR snimila Milka Bertapelle.

Bobić je tri pjesme odabrao iz notne ostavštine Florijana Andrašeca, a dvije su iz Zbornika međimurskih pjesama Vinka Žganeca. Poznati tradicijski napjevi poput Mure ili Ljubav se ne trži dobili su novo raskošno orkestralno ruho koje ističe nostalgičnu melodičnost, naglašenu ritmičnost i melankoličnost napjevâ. U postizanju lokalnoga kolorita i prizivanja uspomena na prošle dane,  kao da su mu svijetli uzor u skladanju i vodilja bili ciklus Z mojih bregov Krešimira Baranovića, a u ponekim ritmičkim trenucima, primjerice pjesme Vu pšenici biele ruže cveteju i Baranovićeva groteskna prštavost ritmičkih idioma iz baleta Imbrek z nosom.

Evelin Novak unijela je u pjesme paletu glasovnih boja i interpretativne izražajnosti u kontrastima dviju bržih pjesama sa sjetno intoniranom središnjom Murom te okvirnim pjesmama Zakaj si grlica smrt želiš i Znaš ti golub kaj je došel. Emotivno im se posvetila, kao dobra kći svojega zavičaja.