Banov kamen

U povodu obljetnice imenovanja Josipa Jelačića hrvatskim banom, donosimo osvrt na nedovoljno poznat prvi spomenik podignut Jelačiću još za života, u nedavnom potresu teško oštećen.

Kralj Ferdinand I. (V)  imenovao je Josipa Jelačića 23. ožujka 1848. hrvatskim banom. Ban Jelačić položio je bansku prisegu u Beču 8. travnja 1848, a svečano je ustoličen u Zagrebu 5. lipnja 1848. Spomenik Banov kamen u selu Župić, pokraj ceste koja spaja Petrinju i Glinu, podignut je 1846. Cestu od sela Gore do Petrinje, koja je bila u lošem stanju i teško prohodna, od 1843. do 1846. uređivali su vojnici 1. banske pukovnije pod zapovijedanjem pukovnika Josipa Jelačića. Po završetku građevinskih radova časnici, vojni činovnici i ugledniji mještani u znak zahvalnosti za obnovu te važne ceste podigli su u neposrednoj blizini prometnice spomenik zapovjedniku barunu Jelačiću.

Spomenik Banov kamen srušen u potresu / Snimila Andrea Balenović Krpan

Ukupna visina spomenika sastavljena od tri dijela, bez postolja i stubišta, bila je nešto više od tri metra. Spomenik je svečano otkriven 1. lipnja 1846. uz nazočnost sama pukovnika Josipa Jelačića, njegova brata Đure, koji je službovao u Petrinji, njihove rodbine, brojnih časnika iz glinske i petrinjske pukovnije te stanovnika Petrinje, Gline i okolnih sela. Prigodan tekst na hrvatskom jeziku koji je uklesan na spomenik djelo je pjesnika Ivana pl. Trnskog. Zbog političkih neprilika spomenik Banov kamen više je puta tijekom povijesti oštećen i obnavljan. Nakon Drugoga svjetskog rata Banov kamen je srušen, vjerojatno 20. srpnja 1947, i bačen u obližnju jamu. U lipnju 1990. članovi Petrinjske mladeži čiste podnožje spomenika i preostale betonske ostatke. Dana 11. srpnja 1990, ponajviše zalaganjem Srećka Rajana, otkriveno je da se najvažniji dio spomenika, ispisani kamen, nalazi u temeljima drvene kuće u selu Župić. Kamen težine oko 900 kilograma otkopan je iz temelja kuće i odvezen u Petrinju 17. kolovoza 1990.

U dvorištu obiteljske kuće Vidnić u Gajevoj ulici br. 8 Banov kamen ostao je zaboravljen cijeli Domovinski rat. Nakon oslobađanja Petrinje opsežne radove na obnovi Banova kamena preuzeo je Ogranak Matice hrvatske u Petrinji, posebno njezini članovi Domagoj Bernić, Hrvoje Bešlić i Vladimir Krpan. Idejni projekt dao je Domagoj Vuković, a projektnu dokumentaciju izradio predsjednik Ogranka Davor Salopek. Nakon stručnog mišljenja pročelnika Restauratorskoga odjela Tomislava Petrineca uslijedilo je potpisivanje ugovora o financiranju obnove Banova kamena 13. srpnja 2007. Potpisali su ga ministar kulture Božo Biškupić i tajnik Ogranka Vladimir Krpan. Uz financijsku pomoć grada Petrinje i gradonačelnika Željka Nenadića spomenik je obnovljen tijekom ljeta i jeseni 2009. te uređen pristup na zemljištu koje je ustupio Đuro Gavrilović. Na rekonstruirani spomenik sve oznake i slova detaljno je uklesao član Matice hrvatske Ivan Vidnić. Taj tekst naveden je i u povelji koja je stavljena u podnožje kamena.

Obnovljeni spomenik otkrili su, na rođendan bana Jelačića, 16. listopada 2009, gradonačelnik Petrinje Željko Nenadić i državni tajnik u Ministarstvu kulture Zoran Šikić. Uoči otkrivanja spomenika u petrinjskoj galeriji Krsto Hegedušić potpredsjednik Ogranka Ivica Golec održao je tematsko predavanje, a zatim je u suradnji s liječnikom Damirom Kovačem otvorena prigodna izložba. Sve je popraćeno bogatim katalogom i kratkim filmom pod naslovom Rekonstrukcija Banova kamena, koji je prikazan u palači Matice hrvatske u Zagrebu na predstavljanju petrinjskog ogranka u prosincu 2009.

Prigodni katalog zaključili smo riječima koje su i danas znakovite: Ovaj Kamen dao nam je u mladosti jednu avanturu, mogli smo učiniti nešto smiono, odlučno i hrabro, na prijelomu vremena. Ovaj Kamen za nas je znak u kojemu se očituje – kada smo mogli učiniti nešto za našu povijest, mi smo to i učinili! Kada smo mogli dotaknuti zabranjenu prošlost, mi smo je otkrili za sebe i za hrvatsku domovinu. Imali smo hrabrosti dok je bilo zabranjeno, na ovim našim teškim prostorima, na obroncima Banovine zapjevati: „Ustani, Bane, Hrvatska te zove!“