Zlatna knjiga zlatnog doba glagoljaštva u luksuznom izdanju

Knez Novak Disislavić davne 1368. vlastoručno je ispisao jednu od najljepših i najvrednijih rukopisnih knjiga – hrvatskoglagoljski misal na hrvatskoj redakciji staroslavenskog jezika, kao zavjetni dar crkvi u kojoj će biti pokopan za spas svoje duše. Zagrobni život mu je tim činom svakako osiguran već na Zemlji. Iako Misal kneza Novaka nije dugo ostao na mjestu kojemu ga je knez namijenio, već je tijekom mnogih stoljeća imao zanimljiv put do Austrijske nacionalne knjižnice, gdje se danas čuva, Misal je danas važan spomenik hrvatske kulture. A njegovo nedavno objavljeno luksuzno izdanje koje sadrži faksimil dragocjenog originala uz popratnu knjigu, mnogi su proglasili izdavačkim pothvatom godine iza kojeg stoje Katedra Čakavskog sabora Roč, Staroslavenski institut i Mozaik knjiga.

Visoki dosezi hrvatske srednjovjekovne kulture

Krbavski knez Novak Disislavić, iz ličke Ostrovice, dvorski vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca, nije bio vičan samo oružju, nego i peru. Visokoobrazovani glagoljaš humanist nije samo vlastoručno napisao cijeli misal, nego ga je vjerojatno sam i iluminirao. „Izračunao je koliko mu prostora treba da ispuni jednu stranicu“, tumači urednik iz Mozaik knjige Vid Jakša Opačić, „svaku je stranicu podijelio na dva stupca i svaki stupac mu se sastoji od 29 redaka. Ta lijepa glagoljska slova omeđio je fantastično izvedenim inicijalima. Bio je majstor ne samo u kaligrafiji nego i slikarstvu“. Zahvaljujući kratkoj bilješci zašto se odlučio na vlastoručnu izradu misala mi danas imamo niz važnih informacija, ističe ravnateljica Staroslavenskog instituta, Vida Vukoja. „Znamo tko ga je napisao i zašto, ali znamo i još jednu važnu informaciju, a to je da je hrvatski knez prepoznavao glagoljašku kulturu kao svoju, a ne latinašku što je bilo uobičajenije te da je glagoljaštvo do te mjere držao svojim da je već za života odredio da bude pokopan u glagoljaškoj crkvi i da se za njega misi na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku iz glagoljskog misala.

Luksuzno izdanje Misala kneza Novaka tiskano je u 150 primjeraka u ručno uvezanim koricama od najfinije teleće kože, a prodaje se po cijeni od oko 20.000 kuna

Uvriježeno je mišljenje da je hrvatska visoka kultura u srednjem vijeku bila vezana samo za latinsku Europu te da je bila vazalna, da se samo prikopčavala na neku višu europsku kulturu. Ovo je dokaz da nije bilo tako, jer knez Novak nije neki seoski knez već dvorski vitez ugarskoga kralja, velikaš visokog obrazovanja i visoke pismene kulture. Činjenica da takav čovjek svojom voljom bira glagoljašku crkvu, crkvenoslavenski jezik i glagoljaško pismo, mnogo govori o hrvatskoj kulturi srednjega vijeka. Na temelju Misala kneza Novaka koji sadrži mnogo zlata može se dobiti uvid u stanje hrvatskog plemstva u to doba. Iako je malo knjiga sačuvano, moralo je biti još takvih skupocjenih knjiga. Sačuvan je i Hrvojev misal, i već po te dvije knjige znamo da je hrvatska glagoljaška kultura srednjeg vijeka bila vrlo visokih dosega. Takve izuzetno lijepe i vrijedne knjige razasute su najvećim dijelom za vrijeme turskih opsada, ali i kasnije sve do sredine 19. stoljeća, kada je zahvaljujući nacionalnom zanosu osviještena njihova puna vrijednost“, tumači Vida Vukoja.

Sudbina Misala kneza Novaka također je tijekom dugih razdoblja nepoznata. Prema količini teksta pretpostavlja se da je pisan godinu dana. Za razliku od mnogih drugih rukopisnih knjiga, pisan je jednom rukom. Pretpostavlja se da je knez Novak umro 1374, ali nije dugo počivao uz svoje djelo jer je njegov sin Petar 1405. Misal prodao poslanicima iz Istre, koji su ga odnijeli u Roč. Ne zna se zašto je prodana knjiga namijenjena crkvi kneževa pokopa, ali s obzirom na opsadu Turaka može se pretpostaviti da se obitelj našla u velikoj nestašici, ili da je na taj način spašavala knjigu znajući da će propasti ostane li u Lici. Kupili su ga za svoje dvije crkvice Nugljani, župani Ivan Pirih i Marin Mišulin, tumači predsjednica Katedre Čakavskog sabora Roč Mirjana Pavletić. „Platili su ga 45 zlatnika, što je bio velik novac za koji se moglo kupiti oveće imanje ili veliko stado goveda. Ali Nugljani su, očito, imali potrebu za misalom, a i znali su koja je, ne samo novčana, vrijednost knjige. I zaista, Novakov misal ostao je u Nugli, a kasnije i u Roču, ljubomorno čuvan i korišten još nekoliko stoljeća. Svoj trag na Misalu ostavio je i Šimun Greblo, ročki župnik, ali i poznati pisac, krasnopisac, glagoljski pisar i prevoditelj koji se služio Novakovim misalom početkom 16. stoljeća. U Misal je dodao jednu cijelu misu u čast sv. Jelene, zapisao i nama izuzetno važno svjedočanstvo o epidemiji kuge na Roštini te dodao tri molitve za mrtve.“

Minijature Raspeće i imago pietatis

Idući trag u dugoj povijesti Misala imamo tek 1820, kada ga je Dvorska knjižnica u Beču otkupila od tršćanskog antikvara I. B. Hattingera. Činjenica da je bila u posjedu poznate antikvarske obitelji govori nam da se knjiga smatrala iznimno vrijednom, upozorava Vida Vukoja. Kad je Dvorska knjižnica priključena Austrijskoj nacionalnoj knjižnici, Misal i još jedna knjiga iz iste godine postale su najstarije knjige Bečke nacionalne knjižnice danas. Čuva se u posebnim uvjetima u zbirci rukopisa i rijetkih knjiga, pod signaturom Cod. Slav. 8.

Virtualna izložba Staroslavenskog instituta

Na internetskim stranicama Staroslavenskog instituta postavljena je virtualna izložba o Misalu kneza Novaka na kojoj su dokumentirana istraživanja koja je Institut provodio od šezdesetih godina prošlog stoljeća. „Institut je uvijek imao malo znanstvenika, tek u novije vrijeme nešto raste broj, no to su doista bili probrani ljudi“, objašnjava ravnateljica. „Uvijek smo imali priljev slavista iz drugih zemalja, poglavito iz Češke, i živu suradnju sa stranim slavistima, pretežno iz austrijskog svijeta. Ono što se do sada radilo u vezi s knezom Novakom bilo je u sklopu šireg programa istraživanja najvažnijih glagoljskih knjiga. Najvažnije radove baš za taj misal objavila je paleoslavistica Marija Pantelić (redovničko ime Agnezija), koja je utvrdila da je na temelju Misala kneza Novaka kao glavnog, ali ne i jedinog predloška priređen hrvatski prvotisak Misal po zakonu Rimskoga dvora iz 1483. Samo 28 godina nakon Gutenberga tiskana je prva hrvatska knjiga i to na glagoljici i na hrvatskom crkvenoslavenskom, a ne na hrvatskom jeziku i latinici“, ističe Vida Vukoja. Istraživanja Misala kneza Novaka nastavio je niz istraživača. Upravo je u tijeku projekt u sklopu kojeg se radi transliteracija, proučavaju povijest i jezične karakteristike Misala. Osnovna istraživanja obavljena su prije pedesetak godina, a sada se pristupa interdisciplinarno u skladu sa suvremenim tendencijama u znanosti. Dosadašnja istraživanja i saznanja predstavljena su u popratnoj knjizi luksuznog izdanja na jasan i pregledan način za širu kulturnu publiku, a tekstovi su prevedeni i na engleski jezik kako bi saznanja o vrijednom Misalu bila što dostupnija diljem svijeta.

Krbavski knez Novak Disislavić, dvorski vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca, nije bio vičan samo oružju, nego i peru. Glagoljaš humanist nije samo vlastoručno napisao cijeli misal, nego ga je vjerojatno sam i iluminirao

Inicijativa Katedre
Čakavskog sabora Roč

Objavljivanje Misala kneza Novaka inicirala je Katedra Čakavskog sabora Roč koja je 2018. od Austrijske nacionalne knjižnice kupila izdavačka prava i digitalizate u visokoj rezoluciji svih 545 stranica manuskripta, čime je, zapravo, pokrenula projekt. „Konačni je cilj bio vratiti domovini ovo rukopisno remek-djelo, ‘zlatnu knjigu zlatnog doba glagoljaštva’, pa makar u obliku faksimilnog izdanja“, tumači predsjednica Katedre Mirjana Pavletić. „Jedan od ciljeva naše udruge, možda onaj najvažniji, jest sustavno izučavanje, čuvanje i promicanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine, napose one glagoljske. Od svoga osnutka prije pedeset godina do danas Katedra je ostvarila niz kapitalnih projekata, od izgradnje velebne Aleje glagoljaša Roč – Hum, preko organizacije dvanaest izdanja znanstvenoga skupa Ročki glagoljaški bijenale, pokretanja Male glagoljske akademije za educiranje i kreativno izražavanje djece s temom glagoljice, do otvaranja Glagoljske tiskare Žakna Jurja u kojoj se, na vjernoj replici Gutenbergova tiskarskog stroja, mogu glagoljicom tiskati knjige na način kako su se prije više od pola tisućljeća tiskale inkunabule.

Zapis iz 1482. o skoroj objavi hrvatskog prvotiska

Naravno, sve je te projekte Katedra ostvarila u suradnji i pod paskom svojih kompetentnih suradnika među kojima izdvajam imena akademika Josipa Bratulića, Anice Nazor, Stjepana Damjanovića te najvećeg poznavatelja ranoga tiskarstva, profesora i umjetnika Frane Para. Inicijativa da se pokrene i projekt objavljivanja faksimilnoga izdanja Misala kneza Novaka sasvim je normalan i očekivani slijed naših nastojanja.“

Među naknadno upisanim bilješkama u Misalu najpoznatiji je zapis Žakna Jurja iz Roča, koji je na posljednjoj stranici vlastitom rukom ostavio jedan od bisera hrvatskoglagoljske pismenosti „Vita, vita, štampa naša gori gre...“. Kasniji su događaji razjasnili uzrok njegove ushićenosti. Nešto više od pola godine nakon tog zapisa otisnuta je prva hrvatska tiskana knjiga. „Za mali Roč, koji se ponosi i najstarijim sačuvanim glagoljskim abecedarijem (grafit u crkvici sv. Antuna) iz 1200. godine, to su silno vrijedne činjenice koje ga svrstavaju među važnije punktove na kulturnoj i kulturno-povijesnoj karti Hrvatske“, s ponosom govori Mirjana Pavletić. „Stoga smo 2018. godine odlučili dostojno obilježiti 650. godišnjicu Novakova misala, i to u nekoliko segmenata. Planirali smo organizirati znanstveni skup o ovom manuskriptu, edukativnu izložbu te, ako se iznađu sredstva, objaviti i faksimilno izdanje Misala. Nažalost, te smo jubilarne godine uspjeli prirediti samo izložbu, koja se još može razgledati u Roču. A kako smo u međuvremenu od Ministarstva kulture dobili namjenska sredstva za sufinanciranje tiskanja faksimila, ubrzo smo, već početkom sljedeće godine, uspostavili kontakte s ravnateljicom Staroslavenskog instituta Vidom Vukoja, koja je pokazala interes za suradnju. Ovo izdanje bez znanstveno-istraživačke potpore Instituta ne bi bilo potpuno i na stručan način zaokruženo. Trebalo je još samo pronaći zainteresirana suizdavača koji će, osim znatnijim financijskim sredstvima, i svojim dokazanim iskustvom na sličnim izdanjima ući u projekt kao treći partner, što se u konačnici dogodilo početkom 2020, kada je potpisan suizdavački ugovor između Katedre Čakavskog sabora Roč, Staroslavenskog instituta i Mozaika knjiga iz Zagreba“, zadovoljno zaključuje Mirjana Pavletić.

Uvriježeno je mišljenje da je hrvatska visoka kultura u srednjem vijeku bila vezana samo za latinsku Europu te da se samo prikopčavala na neku višu europsku kulturu. Ovo je dokaz da nije bilo tako, jer knez Novak nije neki seoski knez već dvorski vitez ugarskoga kralja, velikaš visokog obrazovanja i pismene kulture. Činjenica da takav čovjek svojom voljom bira glagoljašku crkvu, crkvenoslavenski jezik i glagoljaško pismo mnogo govori o hrvatskoj kulturi srednjega vijeka

Raritetno izdanje

Luksuzno izdanje koje donosi i reprodukcije čak 480 inicijala i šest minijatura ukrašenih zlatnom folijom u skladu s originalom u ručno uvezanim koricama od najfinije teleće kože tiskano je u nakladi od 150 primjeraka, i unatoč visokoj cijeni od gotovo dvadeset tisuća kuna u velikoj mjeri rasprodano. U Hrvatskoj je ovakvo izdanje rijetkost, ali u Europi ima nekoliko izdavača koji objavljuju slična izdanja, objašnjava Vida Vukoja. „Vjerojatno je još najpoznatiji Akademische Druck- und Verlagsanstalt iz Graza (ADEVA), tvrtka koja je bila sunakladnik Hrvojeva misala iz 1973, najboljeg faksimila koji danas imamo. Prema količini izdanja koje ADEVA objavljuje, očito je da postoji iznimna potražnja za takvim djelima, no unatoč tehnološkom napretku, cijena je takvih izdanja astronomska. Objaviti faksimil Misala kneza Novaka na način kako je objavljen faksimil Hrvojeva misala za našu je kulturu još uvijek nedostupno. No, smatram kako bi vrijedilo uložiti u slična izdanja naših drugih vrijednih knjiga jer bi se time pružio uvid u povijest našeg naroda koji je informiran o kulturnim događanjima oko sebe, ali istovremeno, kao što pokazuje Misal kneza Novaka, zna samosvojno čuvati ono što je specifično samo za hrvatsku kulturu, jer od 12. stoljeća glagoljice nema nigdje osim kod nas, a zadnji hrvatski glagoljski tekst objavljen je 1927. Doduše, glagoljaška tradicija od sredine 16. stoljeća jenjava, pogotovo sredinom 19. stoljeća zbog austrijske politike.“ No, kako poručuje Vida Vukoja, „možemo biti ponosni da smo kroz tolika stoljeća i unatoč tolikim nedaćama čuvali glagoljašku tradiciju“.