Uzbudljivo putovanje antiheroja Odiseja

Prva ovogodišnja baletna premijera riječkoga HNK Ivana pl. Zajca, Odisej u koreografiji i prema konceptu Waltera Matteinija i Ine Broeckx, riječkoj je publici pružila nesvakidašnje uzbudljiv doživljaj. Izvedba koja opisuje Odiseja i njegovo putovanje teče bez predaha, pretačući slike i emocije nevjerojatnom lakoćom interpretacije i slikovnosti.

Kako kažu autori, osnovnu nit priče potražili su u Homerovu djelu, no osuvremenili su je kontekstom događaja u jednom danu na osnovi Joyceova Uliksa, pa su na taj način unijeti u priču i novi likovi – suprotni i komplementarni: Odisej antiheroj, Nevinost i njezina suprotnost Izgubljena Nevinost.

Atenu u ženskom izrazu utjelovila je Tea Rušin, a u muškom obličju parirao joj je Tilman Patzak / Snimila Fanni Tutek-Hajnal

Početak je snažan, huk morske pučine, nevremena i upoznavanje Odiseja antiheroja, Izgubljene Nevinosti u njezinu histeričnom smijehu ludila i Atene koja se pojavljuje u ženskom i muškom obličju uvodeći gledatelje u plesnu priču. Izbor glazbe koja je izvanredno odabrana i koja se proteže od razdoblja Bacha do suvremenih skladatelja i u svakom svom tonu čisto prati plesne pokrete, potpisuju koreografi Matteini i Broeckx. Scenografija Ane Aleksandre Buković maštovita je i jednostavna, sa zidom koji je nemoguće osvojiti, u kojem su osvijetljeni otvori različitih dimenzija i veličina, sobe s Penelopinim tkanjem koje zatvara njezin prostor, zrcala u kojem se jedan lik pretvara u više likova i visoke stube kojima se ne može preko zida.

Plesni ansambl u ulozi prosaca (ali i morskih valova), čini kompaktan i uigran korpus savitljivih i ujednačenih plesača u parovima, sivih, plavih i crvenih kostima i istaknutih glumačkih emocija na licima što prate glazbenu podlogu. Zahtjevna koreografija u tehničkom i glumačkom smislu dobila je vrhunski izričaj u pretapanju tijela međusobnih dodira i skokova, kao i u istančanu osjećaju zajedničke igre. Posebno je bio zanimljiv i nov način plesa sirena, koje plutaju, bestežinske i istovremeno snažne. Efekt je postignut rastezljivim trakama na kojima su se tri plesačice pokazale vrlo vještima, a njihovo “lebdenje” prirodnim.

Atenu u ženskom izrazu sjajno je utjelovila Tea Rušin vitkom pojavom u zlatnom kostimu, mekoćom pokreta i snagom stava, a u muškom obličju istom joj je mjerom parirao Tilman Patzak. Telemah je bio rasplesani Nicola Prato, koji je prostor pozornice ispunio virtuoznim skokom i lomnim emocionalnim pokretom, kao suprotnost mladom Odiseju u liku Michelea Pastorinija, plesača iznimne plesačke izražajnosti, glumačke ekspresije i savršena pokreta. Njemu je suprotstavljen stariji Odisej antiheroj, Andrei Koteles, koji je hodač kroz vrijeme u priči, nesretan, umoran, neodlučan, željan pustolovina i emocionalno odvojen od obitelji. Nevinost je utjelovila mala Tesa Koteles, Odisejeva kći, željna očeve ljubavi koju ne dobiva, nevjerojatno koncentrirana i glumački vrlo uvjerljiva, dok je njezina odrasla verzija, Izgubljena Nevinost, našla svoj lik u uvjerljivoj Kseniji Krutovoj, koja je oslikala nesretnu i izgubljenu djevojku koja je odrastala daleko od oca. Svebor Zgurić bio je snažni, zli, nasilni Polifem (Kiklop), koji je svojom igrom dočarao crnu dubinu naše skrivene duše. Penelopu je realizirala virtuozna Maria Matarranz de las Heras, nježna, ali i snažna, krhka poput leptira, ali istodobno temperamentna, žena koja se uspjela svojoj samoći hrabro suprotstaviti, senzualna i samosvjesna u žarko crvenu kostimu.

Koreografi su svojom verzijom priče željeli dočarati današnji užurbani način života u kojemu se teško pronalazi vrijeme za bliske odnose, u kojem prevladavaju ambicije i sebičnost, a zaboravljaju se osnovne ljudske vrijednosti – ljubav, pripadanje, toplina i razumijevanje.

Sat vremena neprekidne igre na pozornici na kojoj se u svakom trenutku odigravalo više radnji pod magličastim snopovima svjetlosti, spajajući različite slike u zajedničku priču, snažna glazbena podloga koja je podcrtavala razvoj događaja, emotivno i fizički, kostimi u bojama koji vizualno doprinose individualnosti likova i njihovih karaktera, monumentalnost razloženog i kompaktnog zida kao scenografije i dinamika, nježnost, strast i zahtjevnost koreografije u savršeno uživljenoj igri plesača posve je osvojila riječku publiku, koja je dugotrajnim pljeskom i povicima bravo! nagradila zanimljivu baletnu izvedbu.