Tri knjige podstranskih matičara

Ante Samardžić, Konstantin Vojnović u hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji (1858. – 1874.)

Manje poznat dalmatinski narodnjak Konstantin Vojnović više od četrdeset godina sudjelovao je u društveno-političkom i vjerskom životu Dalmacije i banske Hrvatske. Bio je svestrano obrazovan, visoko moralan i istinski hrvatski rodoljub, ostao vjeran i dosljedan sebi i svojim načelima. Svojim je knjigama, člancima i govorima privlačio pozornost i uvelike pridonio proučavanju hrvatske nacionalne, kulturne i gospodarske povijesti. Po svojim je mislima i danas suvremen. Zastupao je hrvatsku državnu i nacionalnu ideju u političkim pitanjima, a u društvenim pitanjima stavove temeljene na učenju Katoličke crkve. U hrvatskom narodnom preporodu Dalmacije pripadao je Narodnoj stranci te je uz Pavlinovića i Klaića bio jedna od najistaknutijih osoba stranke. Dok je živio u Splitu, bio je vođa i najutjecajniji splitski narodnjak. Dao je veliki doprinos za osnivanje Narodnog lista i splitske Čitaonice. Bio je vrstan govornik i aktivan sudionik saborskih rasprava. Glavno političko pitanje kojim se bavio cijeli život jest pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, a zatim pitanje uvođenja narodnog jezika u javni život: u škole, upravu i osobito u sudstvo. Zalagao se za poboljšanje gospodarskog stanja u Dalmaciji pišući analize, proučavajući probleme, informirajući javnost i dajući konkretne prijedloge u područjima prometa, trgovine, industrije i poljoprivrede. Veliku je pozornost pridavao i obrazovanju. Pored toga zalagao se za moralno ponašanje u javnom životu, poticao je učenje domovinske povijesti, jačanje javnog mnijenja i podizanje razine kulture te zaštite ustavnih sloboda građana. Kao odvjetnik, Vojnović je govorio hrvatskim jezikom, često praćen pogrdama i zviždanjem. Hrvatska zastava na njegovu domu na splitskoj rivi često je napadana, više puta kamenovana i izrešetana, da su je i žandari morali braniti.

Samardžićeva studija prvi je korak u obradi Vojnovićeva života i rada, poziv da se istraži i njegov zagrebački i dubrovački dio života – napisao je u predgovoru Marko Trogrlić.

Ivan Tente, Moja borba za Hrvatsku

Seljak Ivan Tente Špirin rođen je 1886. u Mravincima, a strijeljan je 27. rujna 1943. zajedno s još tri sina i mještanima na splitskom Trsteniku od zloglasne njemačke divizije Princ Eugen. Bio je težak i stražar u solinskoj cementari, odgajao desetero djece, kao član Hrvatske seljačke stranke i gorljivi radićevac početkom tridesetih godina prošlog stoljeća biran za seoskog glavara i splitskog općinskog vijećnika, a onda se zbog politikantskih podmetanja suparnika povukao iz politike i na zavičajnoj ikavici pisao dnevnik o svojim pogledima i domoljublju, istini, poštenju, izdaji ideala, odbijanju suradnje s federalistima i jugoslavenskim sokolašima. U knjizi je tiskan taj njegov rukopis Dokazi moje političke borbe za Hrvatsku seljačku stranku iz 1935. U pogovoru knjizi Nedjeljko Mihanović piše o Ivanovoj sudbini i poslovičnom hrvatskom jalu i stranačkom spletkarenju onih koji će promijeniti stotinu bandira da bi ostvarili svoje osobne ciljeve.

Stanko Krnjić, Ratište riječi

Ogranak Matice hrvatske u Podstrani objavio je, u suizdanju Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne iz Mostara, šestu zbirku stihova Stanka Krnjića (Stolac, 1969), stomatologa u Župi dubrovačkoj. Riječ je o pedesetak pjesama u tri ciklusa slobodnog i asocijativnog literarnog iskaza, sužena doživljaja okamenjenosti ljudskog srca užasom rata, koji je zbog vrsnog poetskog izričaja i duboke duhovnosti nagrađen drugom nagradom Pasionske baštine 2019. Pišući o vlastitom iskustvu u Domovinskom ratu, usredotočenošću na pojedinca u ratnom grotlu, Krnjićeve pjesme trebali bi čitati svi, i pobjednici i poraženi – pa možda jednom, kako sugerira autor, „pobijedimo to prokleto u nama (…) / zakopamo krvave ruke“, piše u pogovoru knjizi akademik Luko Paljetak.