Priče bez kojih se ne može zaspati

U izdanju zagrebačke nakladničke kuće Novi redak objavljena je knjiga Priče koje nisu htjele zaspati s podnaslovom Zbirka priča za djecu rane i predškolske dobi. Knjigu su priredili Branimir Mendeš i Tea-Tereza Vidović Schreiber, a recenzirale Vesna Katić, viša predavačica na Učiteljskom fakultetu u Rijeci i Jadranka Nemeth-Jajić, s Filozofskoga fakulteta u Splitu.

Knjiga se nadovezuje na niz akcija i projekata kojima se potiče čitanje i ističe važnost čitanja djeci od najranije dobi (npr. Čitamo im od najranije dobi (u deset zagrebačkih vrtića), Čitajmo naglas, čitajmo zajedno itd.).

Zbirka obuhvaća 75 priča, i to 55 priča uglednih književnica i književnika, šest priča nepoznatih autora te šest priča nepoznatoga podrijetla iz ukupno 23 države (Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Češke, Danske, Engleske, Estonije, Francuske, Grčke, Hrvatske, Indonezije, Irske, Italije, Japana, Kine, Mađarske, Norveške, Njemačke, Rusije, Slovenije, Španjolske, Ukrajine i Vijetnama) i pet priča iz različitih krajeva svijeta (eskimska i indijanska priča te priča s Kavkaza, sa Sjevernoga Kavkaza i iz Skandinavije). Odabrane su priče već bile uvrštene u slična starija izdanja, različite priručnike za odgojitelje, dječje listove i stručne publikacije, danas teže dostupne, ali su ih priređivači odlučili objediniti jer su kod djece i članova njihovih obitelji koji im čitaju, kao i kod novih naraštaja studenata i stručnjaka koji rade s djecom, prepoznali potrebu za ovakvom publikacijom.

Izd. Novi redak, Zagreb, 2020.

Knjigu otvaraju redci pod naslovom Priča koja nije htjela zaspati, upućeni djeci, roditeljima, pričoljupcima i ljubiteljima pričanja (autorice T.-T. Vidović Schreiber).

Pričama razvrstanima u tematske cjeline ili krugove, kako ih priređivači nazivaju, prethodi proslov pod naslovom Još jednu priču, bako! Ili Riječ-dvije na početku. Obraćanjem baki ističe se jedna od ključnih, uglavnom njezina stereotipna uloga u odgoju, pa i kućnom obrazovanju djece, te se istodobno posebna važnost pridaje osobama treće životne dobi čija je prisutnost u različitim okolnostima i razdobljima odrastanja malih čitatelja itekako ključna, a nerijetko i presudna.

Tko u priči stanuje?

Naslov svakoga tematskog kruga prati tematski odabrana ilustracija, a nekoliko ih slijedi i neke od priča, što će nedvojbeno pridonijeti češćem posezanju za knjigom jer prema mišljenju priređivača dijete „pred polazak u školu rado samostalno prelistava slikovnicu i knjigu te nastoji da mu se odabrana priča čita ili priča“.

Prvim krugom naslovljenim Čudo naraslo u priči dominiraju likovi poput vila, patuljaka, vilenjaka, vodenjaka, ali i dijete kao najposebnije čudo nastajanja i postojanja na svijetu. Uvrštene su 23 usmene priče i osam umjetničkih priča. Dvadeset i šest priča uključenih u cjelinu Tko u priči stanuje? potvrđuje uzrečicu da „Kuća nije tijesna ako čeljad nije bijesna“ i naglašava simboliku prijateljstva, zajedništva, suživota i međusobne trpeljivosti. Zoonimni motivi i teme s kojima se dijete od malena susreće ključni su u 63 priča obuhvaćenih nadnaslovom U košnici priče zuje riječi. Vjetar se zapleo u priču sljedeći je tematski krug 23 narativne forme kojima dominiraju različite vremenske (ne)prilike (kiša, snijeg, vjetar, sunce…). Naslov Kada priča zagrli dijete otkriva devetnaest priča motiviranih ljubavlju i prijateljstvom, a suvremeni motivi, kao kontinuirane promjene u priči, tom nezamjenjivom cjelovitom izričajnom sklopu, dominiraju tematskim krugom Priča na raskrižju koji čini sedamnaest priča.

Dio s pričama zatvara poglavlje Priča za kraj s jednom slovenskom usmenom pričom Kad bakici dosadi pričati, čija je poruka da posljednja priča nije završetak nego povratak priči kao trajnoj ljudskoj potrebi. Slovenska priča ujedno asocira na ponovno čitanje i ukazuje na čovjekovo kružno putovanje s knjigom – dijete kao slušatelj kraćih narativnih formi naposljetku postaje čitatelj istih kraćih formi malim slušateljima.

Na osnovi zastupljenosti priča u cjelini U košnici priče zuje riječi razvidno je da su velik broj priča basne, posebno zanimljiv žanr odabranoj ciljanoj skupini koja i u urbanim i u ruralnim sredinama odrasta sa životinjama – neposredno ili pak posredno zahvaljujući animiranim, ali igranim filmovima te slušanju priča upravo o svijetu faune.

Nakon središnjega i najopsežnijega dijela u kojem su cjeline s pričama slijede Abecedni popis pisaca, Popis usmenih priča prema zemlji podrijetla, obje recenzije i Literatura (referirana i konzultirana).

Priređivači su opravdano ukazali na složenost lokalizacije jer se podrijetlo nekih priča pripisuje različitim zemljama, što potvrđuje priča naslova Medvjed i lisica koja se smješta i u rusko književno blago, ali je mnogi pripisuju riznici svojih usmenih priča. Kako većina priča pripada usmenoj književnoj tradiciji, što podrazumijeva prenošenje s novim elementima koji obogaćuju sadržaj, ali i unose neke preinake, ne čudi zamjetan broj priča s više inačica (priređivači navode Kolibice, tko u tebi stanuje?, Kućica, Muhina kućica i Rukavica).

Nisu uvrštene priče neprimjerena sadržaja ni one s nedoličnim leksemima ili izjavama. Priređivači su arhaične oblike u izvornim zapisima priča prilagodili hrvatskom standardnom jeziku. Iako ciljana publika uglavnom tek treba ovladati hrvatskim standardnim jezikom, odluka priređivača je opravdana jer su priče odličan temelj za učenje standardnoga jezika i postupno osvješćivanje razlika između razgovornoga i standardnoga jezika.

Kako se u potpunosti ne bi zatrli arhaizmi i kako bi se djeca postupno privikavala na jezični fond koji nije u svakodnevnoj uporabi, u jeziku rjeđe zastupljene riječi zadržane su u pričama. Iznimno je pohvalna odluka priređivača da uvrste tumačenja manje poznatih riječi i izraza (sintagmi) jer se time ujedno svim čitateljima i slušateljima priča (i mlađima i starijima) ukazuje na bogatstvo jezičnoga fonda. Posebno je pohvalno što su takve riječi objašnjene većim brojem bliskoznačnica i istoznačnica, što dodatno obogaćuje leksik, npr. hrid – visoka, strma kamena gromada, stijena koja strši, greben, hridina, klisura (Skamenjena majka). Priređivači ističu da su zamijetili intervencije u priče, ali su odlučili da „priče mogu biti uvrštene u takvim inačicama“ jer knjiga ne pretendira biti dijelom folklorističkih zapisa.

Knjiga za svaki dom

Ova knjiga omogućuje najmlađim čitateljima, ali i onima koji im čitaju, da zahvaljujući pričama između naslovnice i zaslovnice proputuju različitim zakucima svijeta, upoznaju se, potaknu ih na potragu za ključnim informacijama o zemlji u kojoj je priča nastala kao i o narodu i narodima koji u njoj žive, kulturi koju njeguju, jeziku kojim govore…

Dok u vremenima pandemije, poplava, potresa i kontinuirano uznemirene prirode svijet sve češće grli knjigu kao svojevrsno utočište i traži već pomalo zaboravljene naslove, Priče koje nisu htjele zaspati u izboru Branimira Mendeša i Tee-Tereze Vidović Schreiber izdanje je koje nedvojbeno zaslužuje mjesto u svakom domu jer obuhvaća zanimljive, poučne i poticajne narativne forme koje mogu čitati roditelji, bake i djedovi, tete, dadilje, odgajatelji, ali služiti se njima i studenti ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, primarnoga obrazovanja te volonteri udruga koje primarno rade s djecom. Zbog raznolikosti i zanimljivosti, pomna izbora priča i spomenutih tumačenja manje poznatih riječi, knjiga može biti korisna i čitateljima početnicima za samostalno čitanje, čak i prije početka formalnoga obrazovanja, kao i onima iskusnijima u ovladavanju novim leksikom.

Knjiga će zasigurno uspjeti potaknuti rano zanimanje za knjigu i književnost, što je, kako ističu priređivači, njezina primarna uloga. Odluka Branimira Mendeša i Tee-Tereze Vidović Schreiber da ukoriče priče koje su se u njihovu radu potvrdile kao iznimno korisne i poticajne, kao i odluka nakladnika da je knjigu Priče koje nisu htjele zaspati uvrsti u svoj izdavački plan i objavi prigodan je doprinos 2021. – Godini čitanja u Hrvatskoj.