MUK – LIK

Kosinjski most  / Snimio Bojan Haron Markičević / HTZ

ČOJEK

što je čojek

ko je čojek

a ko nije

bog se rodil

kaj čojek

ljudi bi tili bit

kraljovi

a kraljovi

bogovi

.

NAROD

jedni mislidu

da in je neko nešto odnil i ukral

i da uvik dobijedu manje

i bugaridu

i ljutidu se

drugi se osićadu

drukše odiljeno osamljeno

i uvik da su

na svakome mestu i u svakome društvu

prifloki

treći odedu ća

čin treba nešto radit

ili odlučit

odma

utečedu

čin treba dignit glavu

četvrti gledadu svit

a vididu samo sebe

i svoje

želje i potrebe

do koji idedu

bez milosti

peti najvolidu

sidit u nuglu

i zijat iz svega glasa

u sebi

tako jako

da ji niko ne čuje

nekoji

su mišani

zera jedno zera drugo

a ima još i gori

o kojima nećemo pisat

siguro ima i bolji

ali to su već blaženiki

skoro svima

se skoro uvik

čini

da je njijov križ

najteži

(a vragzna

što je bilo i što

more bit)

MUK – LIK

znan da niš ne znan

(sokrat)

mučanje je zlato

(narodna poslovica)

o čemu se ne more divanit

o tome se mora mučat

(wittgenstein)

 

 

niko ne zna

niš

baš niš

i niko niš

ne more

znat

a svako misli

da zna

bar malo

ili zera više

ili sve

nis ni ja bolji

ni gori

i znan i ne znan

da sve znan

i da

niš ne znan

tako je

ali ne znan

ko to more svatit

i bi li iko trebal

svatit

i da li iko išto razumi

i da li iko ikoga razumi

i da li ja ikoga razumin

i da li ja sebe razumin

dva su morda

a istina je

jedna

muk – lik

ČEKAN VITAR

pred manon puca pogled

na kloštar

zelena smeđa žuta i plava

su se savršeno izmišale

lipota

čujedu se zvona

ovce pasedu u polju

u šljivaru

malo dite

leti za frndalicon

na zidu sidi ljubasta mačka

u nos mi ulazi dišanje

pokošene mličike i suvoga sena

zadivljen oblikiman i pokretiman

opijen bojan i dišanjon

čini mi se koda čujen i brunce

al nema ji

nema krav ni volov

ni bakov

ni konjov

nema ni naroda

sićan se

dica su gonila blago

i veselo

fućkala pivala skičala

babe i dedi su divanili kako je bilo prvo

i užali su imat

cukrice u žepima

narod je išal u polje

i u palež

uvik je bila larma

i smij

i pravdanje

i zijanje

svačesa je bilo

i lipo i gadno

i crno i belo

i čisto i blatno

lipota

sad se niš ne čuje

sve se ustavilo

umirilo

nema ni vitra

a ja celo leto

čekan

vitar

i kapljice rodne kiše

da meko panedu na žednu zemlju

i blagoslovidu

ovu lipotu

ovu lipotu

napušćanu

 .

ODUVIK SI ZNAL

dok si na kolenima

oblazil zavet oko crkve

skakavci

su skakali

po tvojin sirokin plećiman

glava i rbat

su ti bili prepuni

trave lišća grančic

mravov i svakakvi kukcov

nisi ni ositil

kako se vreme brzo minjalo

kako su oblaki sakrili sunce

i kako je počela padat sitna kiša

dok si na kolenima

oblazil zavet oko crkve

med molitvan i

prošnjan

u slikan svoje nutrine

vidil si sjaj životvoran

i oduvik si znal

da ćeš jednon u životu

do kraja slomljen ali potpuno sigur

miran i radostan

živ

oblazit zavet

na petrovu

kad lipe najlipše dišidu

* Pjesme su napisane ikavsko-ekavskim mjesnim govorom Donjega Kosinja u Lici, najvećega sela kosinjske mikroregije, prostora u kojemu je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće živjelo više od deset tisuća, a danas ondje živi manje od tisuću ljudi. Na području Kosinja nalaze se brojne prirodne i kulturne znamenitosti (Car Jela, najveće velebitsko stablo i najveća jela u Europi, meandar rijeke Like koja vijuga poljem do svoga ponora Begovca ili Markova ponora, arheološka nalazišta, poput groba japodske kneginje, Pisani kamen, rimski pravni dokument iz 1. stoljeća, Kosinjski most, kosinjske crkve, itd.). No, uz poplave, Kosinj je najpoznatiji po svojoj srednjovjekovnoj tiskari u kojoj je 1491. otisnut Brevijar, a po svemu sudeći i hrvatski prvotisak – Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.

Manje
poznate
riječi i
izrazi:

muk – negovorenje, šutnja

lik – lijek

kaj čojek – kao čovjek

tili – htjeli

narod – ovdje u značenju: ljudi;
imenica ljudi uglavnom se koristi u značenju muškarci; glas d na kraju riječi izgovara se bezvučno, skoro kao t

bugaridu – plaču, nariču

drukše – drugačije

priflok – osoba koja nigdje ne pripada

odma utečedu – odmah pobjegnu

svit – svijet

najvolidu – najviše vole

u nuglu – u kutu

zijat – vikati

ji – ih

nekoji – neki

zera – malo

mučanje – šutnja

divanit – govoriti

nis – nisam

svatit – shvatiti

da li iko išto razumi – razumije li itko bilo što

morda – možda

pred manon – preda mnom

kloštar – ovdje: dio polja u blizini nekadašnjeg pavlinskog samostana

leti za frndalicon – trči za leptirom

ljubasta – šarena; uže značenje: bijelo lice i prsa, ostatak druge boje

dišanje – miris

suvoga sena – suhoga sijena

brunce – veća zvona

bakov – bikova

nema ni naroda – nema ni ljudi

dica su gonila blago – djeca su tjerala/vodila stoku

fućkala – zviždala

skičala – vrištala

babe – bake

dedi – djedovi

divanili kako je bilo prvo – govorili kako je bilo ranije

užali su imat – običavali su imati

cukrice – bombone

u žepima – u džepovima

palež – iskrčen dio šume

larma – buka

pravdanje – svađanje

zijanje – vikanje, galama

svačesa – svačega

gadno – ružno

blatno – prljavo

ustavilo – zaustavilo

celo leto – cijelo ljeto

čekan vitar – čekam vjetar

panedu – padnu

napušćanu – napuštenu

oblazil zavet – obilazio zavjet

rbat – hrbat, leđa

ositil – osjetio

med molitvan i prošnjan – među molitvama i prošnjama

sigur – siguran

na petrovu – na blagdan sv. Petra i Pavla (29. lipnja)

dišidu – mirišu