Evelina Rudan ima zbirku godine

Goranovo proljeće, 58. po redu, ove je godine okrunilo pjesnikinje: Evelinu Rudan nagradom Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu i Vidu Sever nagradom Goran za mlade pjesnike.

Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu dodjeljuje se za djelo u dvogodišnjem razdoblju, bijenalno, naizmjenice s nagradom Goranov vijenac. Stručni žiri koji su činili Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar morao je izabrati dobitnika između 91 pristiglog naslova. U završnici našli su se naslovi: Sang Alena Brleka, Zablaće Stipe Grgasa, Putovanje oko tijela Marijane Radmilović i Stope u snijegu Nade Topić. Laureatkinji Evelini Rudan, nagrađivanoj pjesnikinji bogata opusa, stručni žiri jednoglasnom je odlukom dodijelio nagradu za djelo Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove) u izdanju izdavačke kuće Fraktura. Evelina Rudan, rođena 1971. u Puli, zastupljena je u nekoliko antologija i pregleda suvremene hrvatske poezije, a pjesme su joj prevedene na desetak europskih jezika. Predaje na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a primarno su područje njezina rada usmeni žanrovi te veze usmene i pisane književnosti.

Pjesme Eveline Rudan prevedene su na desetak jezika / Snimio Petar Glebov / PIXSELL

O spisateljici i naslovu nagrađenu ne samo ovogodišnjim Ivanom Goranom Kovačićem nego i nagradom Fran Galović 2020, Branislav Oblučar već u uvodu obrazloženja piše u superlativima: „Peta samostalna zbirka pjesama Eveline Rudan iznimno je postignuće u opusu ove pjesnikinje i važan datum suvremene hrvatske poezije. Riječ je o knjizi u kojoj se isprepleću jezična istančanost i zaigranost imaginacije, zavodljiva naracija i lirska neposrednost“, ističući vrijednost vještine korištenja istarskog dijalekta kao višekratnog sredstva autoričina prepoznatljiva pjesničkog stila: „njime se može izreći baš sve: od privatne anegdote do književnoteorijske refleksije“.

Oblučar razjašnjava izvrsnost lirske naracije i evokacije prošlosti kroz specifičan element stiha „smiljko i ja si mahnemo“, kojim započinje svaka od 40 pjesama u zbirci – trenutkom u kojem lirska junakinja autoričina imena pozdravlja svog rođaka iz djetinjstva i tako stvara scenografiju za kratak razgovor ili povratak u prošlost, a ponekad i budućnost. Autoričinu, kako navodi, „protočnu i iznimno lirsku naraciju“, uspoređuje sa Slamnigovom poezijom. Specifični mehanizmi poput ritma i sintaktičkih konstrukcija s blagim humorom prizivaju ton brojalice ili čak usmene predaje. Autor na kraju opsežna i temeljita obrazloženja i analize zaključuje: „igrajući se istodobno stilom i žanrom, ritmom, zvukom i naracijom te emocijom i erudicijom, Evelina Rudan ostvarila je ono što polazi za rukom samo rijetkima“. Nagradu čini novčani dio u iznosu od deset tisuća kuna, plaketa te skulptura, rad akademskog kipara Igora Rufa.

Goran za mlade pjesnike pripao je mladoj pjesnikinji Vidi Sever, studentici kroatistike i komparativne književnosti u Zagrebu. Tijekom obrazovanja u Prvoj gimnaziji u Varaždinu sudjeluje u srednjoškolskim književnim natječajima kao što su LiDraNo, Poezitiva i Goranovo proljeće. Od 69 rukopisa žiri u sastavu Ivana Bodrožić, Miroslav Kirin i Ivica Prtenjača odabrao je rukopis Suho mjesto Vide Sever. Uz laureatkinju, žiri je posebno pohvalio još dva rada: rukopis Silbe Ljutak pod naslovom Normalna raspodjela i nenaslovljeni rukopis Marije Zrilić. Obrazloženje vrijedne pjesničke nagrade za mlade napisao je Ivica Prtenjača, na početku ističući zanimljiv oksimoron naslova zbirke i tematike pjesama kojima je često motiv voda, navodeći da je riječ „o svjesnoj igri za koju mogu povjerovati da je svojevrsni autorski znak ove knjige“, pri čemu naglašava iznimnu poetičku vještinu, promišljenu i složenu konceptualizaciju pjesama, „na tragu ponajboljih suvremenih uzora“. Prtenjača u svom tekstu govori o Vidi Sever kao pjesnikinji s istančanom vještinom prenošenja emotivne krhkosti, ranjivosti i osnaživanja, pronalaženja smisla i majčinske povezanosti te je postavlja uz bok prvim knjigama goranovki, i zbirkama vrednovanim u suvremenoj pjesničkoj produkciji, poput Ivane Bodrožić, Antonije Novaković ili Marije Andrijašević: „sve redom promišljene i snažne pjesničke cjeline bez kojih bi posljednja dekada i pol hrvatske poezije bila znatno siromašnije mjesto“. Nagrada se sastoji od objave nagrađenog rukopisa u uglednoj biblioteci Novi hrvatski pjesnici, u izdanju SKUD-a Ivan Goran Kovačić.

Nagrade su dobitnicama uručene na prvi dan proljeća, 21. ožujka u 12 sati u Domu kulture u Lukovdolu, čime je već tradicionalno započelo 58. Goranovo proljeće.