Dizajn kao forma, funkcija i emocija

Od 23. veljače do 1. ožujka posjetitelji su u osječkoj Galeriji Knifer mogli razgledati izložbu Marina Balaića Design or die. Izložbu je organizirala udruga Oksimoron, u suradnji s Ogrankom Matice hrvatske u Osijeku i Akademijom za umjetnost i kulturu, a bila je obol petnaestogodišnjoj Balaićevoj karijeri. Autor izložbe predstavljen je osječkoj publici u sklopu interregionalnoga projekta P/Art koji je udruga Oksimoron provela u suradnji s izdavačkom kućom Jelenkor iz Pečuha. Marin Balaić rođen je 1980. u Osijeku. Godine 2005. diplomirao je grafički dizajn na Studiju dizajna Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon studija vraća se u rodni Osijek te počinje profesionalno djelovati u dizajnerskom studiju Mit. Suosnivač je i član 100lica, udruge za kreativnu borbu protiv vjetrenjača. Od 2017. vanjski je suradnik na osječkoj Akademiji za kulturu i umjetnost, gdje studente uči raznovrsnim dizajnerskim rješenjima. Redovito sudjeluje u radu niza udruga koje promoviraju vizualnu kulturu i dizajn.

Plakat izložbe dizajnera Marina Balaića

Osvrćući se na svoj dizajnerski rad, Balaić ističe da su mu bitni kriteriji dobra dizajna estetičnost, razrađenost, jednostavnost te sklonost minimalizmu, a ova izložba to je i pokazala. Vodeći se spomenutim uvjerenjima kao načinima oblikovanja i prepoznavanja suodnosa ideja i stvarnosti te kao metode za poboljšanje povezanosti proizvoda i ljudi, Marin Balaić u petnaestogodišnjoj je karijeri razvio uspješna rješenja u gotovo svim kategorijama vizualnih komunikacija: od dizajna proizvoda, označavanja robnih marki i publikacija do tržišnih komunikacija, televizijskih reklama i dizajna pakiranja proizvoda.

Tako se, primjerice, Balaićev dizajnerski pečat može naći na majicama, od kojih su najpoznatije one s natpisom lega-lega. Također, naslovnice Matičina Vijenca te Književne revije, časopisa za književnost i kulturu u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Osijeku, obogaćene su upravo njegovim dizajnom. Zanimljivo je pritom osvrnuti se na jednu od naslovnica Vijenca na kojoj je naglašen odnos prema društveno-političkom kontekstu tako što je u središte kadra postavljena bista Herodota, grčkoga povjesničara i oca povijesti, s povezom na očima, čime je Balaić izravno komentirao revizionistički odnos povjesničara i (ne)stručnoga čitateljstva prema povijesti naših prostora koja bitno određuje našu sadašnjost. Uz naslovnice poznatih Matičinih publikacija, valja istaknuti i dizajn plakatā Hrvatskoga narodnoga kazališta u Osijeku. Jedan je od primjera kontroverzni plakat za Verdijevu operu La Traviata iz sezone 2007/2008. Balaić je i dizajner plakatā za međunarodnu znanstveno-obrazovno-promidžbenu manifestaciju Tjedan mozga. Likovni kritičar i povjesničar umjetnosti Igor Loinjak na otvaranju je izložbe rekao kako je odlika svih Balaićevih radova posezanje za načelima minimalnog dizajna, odnosno nastojanje da se sa što manje elemenata kaže što više, a on to svojim radovima i uspijeva. Pritom, navodi Loinjak, Balaić vrlo spretno rabi osnovni motiv i izvlači njegove značenjske dimenzije pa zapravo značenje utkano u svaki njegov rad nipošto nije banalno.

Na samu kraju istaknimo Balaićevu misao kako često čujemo izjave da je dizajn spoj samo forme i funkcije, no on studentima na Akademiji voli reći da tu treba pridodati i emociju zato što vizualna komunikacija, kao i verbalna i neverbalna, može pokrenuti ljude i ideje. Dizajn je svuda oko nas, ističe Loinjak u popratnome katalogu, na plakatima, u reklamama, u novinama i časopisima, knjigama ili sučeljima internetskih stranica koji svakodnevno (re)oblikuju našu perceptivnu svijest, što dizajnerima omogućuje da generiraju nove estetske vrijednosti te pridonose estetizaciji svakodnevice.

Pozivajući na promišljanje dizajna i njegove društvene uloge, izložba Marina Balaića Design or die zasigurno će utjecati i na buduće dizajnere koji još nisu pronašli dovoljno užarenu dizajnersku iskru u sebi.