Začaranost ljepotom glazbe

Sjajan simfonijski koncert Fauré, Saint-Saëns, Ravel, podnaslovljen kao Francuzi, ljubavni trokut iz legende, inovacije i bajkoviti začarani vrt, nedavno je izveden kao još jedan u nizu koncerata Riječkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem dirigenta iz Finske, Villea Matvejeffa, u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca.

Večer je započela zanimljivom orkestralnom suitom, op. 80, Gabriela Fauréa Pelleas et Melisande, koju je Fauré napisao kao scensku glazbu za dramu Mauricea Maeterlincka, kojega je kao pisca tadašnja publika uspoređivala s velikim Shakespeareom. Gabriel Fauré bio je neprijatelj svake dogmatičnosti, krutosti i ustaljena konzervatizma, a nakon premijere drame 1898. preradio je svoj glazbeni materijal i dodao Sicilijanu, pa je kao četverostavačna suita izvedena u tom obliku 1912. Riječki su glazbenici u tom djelu izvedbeno bili ujednačeni i kompaktni, a posebno treba pohvaliti kultivirani, profinjeni i mekani zvuk flaute.

Orkestrom je dirigirao Ville Matvejeff iz Finske / Snimio Drazen Šokčević

Sljedeće djelo na koncertu bila je prekrasna četverostavačna Druga simfonija u a-molu, op. 55 Camillea Saint-Saënsa, koji je kao skladatelj imao sklonost za jasnoću forme, preglednost arhitektonike i korektnost stila, bez silovitih strasti, što je i glavni nedostatak njegova umjetničkog stvaralaštva. Saint-Saëns je napisao tri simfonije, od kojih se najvažnijom smatra Treća simfonija u c-molu iz 1886. Izvedena Druga pokazala je i njegovu skrivenu stranu – ležernost i nježnost nasuprot dramatici i snazi. Simfoniju je posvetio dirigentu Julesu Pasdeloupu, koji je ravnao prvom izvedbom 1860. u Parizu. Korpus drvenih puhača, uz istaknutu obou, bio je precizan i uigran, a prve violine prikazale su izvrsnu gradaciju zvuka od pianissima do fortissima. Pod rukom energičnog i uživljenog maestra Villea Matvejeffa orkestar je imao pun i tonski oblikovan zvuk s izrazito precizno razrađenim ritamskim detaljima, što je sve pridonijelo romantično-fantastičnom ugođaju, u kojemu se melodija i ritmika osebujno prožimaju.

Posljednje djelo na koncertu pripalo je skladatelju Mauriceu Ravelu, koji se svojedobno smatrao jednim od najvećih majstora suvremenog orkestra. Smisao za sjajne zvučne efekte, ponekad bizarne, rafinirane i duhovite, očitovao je u nizu orkestralnih djela. Njegovo je bogatstvo ritma neiscrpno, a djelo izvedeno na koncertu, Moja majka guska, prvobitno je skladano kao peterostavačna suita za klavir četveroručno, da bi je poslije autor orkestrirao za balet, praizveden 1912. u Parizu. Ravel je obožavao djecu, iako nije imao svoje, pa je tako i ta glazba imala bajkovitu priču za djecu, u kojoj su uglazbljene čarobnice, kraljevne i kraljevići, zvijeri, djeca-palčići, ptice i carica. Ravel je samo dijelom impresionistički skladatelj kod kojega je ritam jedan od osnovnih elemenata glazbenog stvaranja. Skladajući tonalno sa začinom bogate kromatike, u njegovu je orkestru naglašen oštri kolorit, s vrlo izraženim kontrapunktom i samostalnošću kretanja pojedinih dionica.

Djelo originalna naslova Ma mère l’Oye (Moja majka guska) pristupačno je svim generacijama jednostavnom ljepotom dječjih osjećaja i shvaćanja, no istovremeno je za glazbenike tehnički zahtjevno i teško. Savršeno vodstvo maestra Matvejeffa i fantastična uigranost Riječkoga simfonijskog orkestra predstavila je publici djelo vrsne umjetničke izvedbe u kojoj je svaki glazbenik bio virtuozni solist. Stoga valja posebno istaknuti izvedbu prve violine, flaute, oboe, engleskog roga, harfe i udaraljkaša. Njihova precizna izvrsnost kreirala je čaroliju glazbenog doživljaja i prostor gledališta pretvorila u bajkoviti vrt malih letećih vila koje za sobom prosipaju svjetlucavi čarobni prah. Bila je to zaista začudna glazbena večer, u kojoj smo ostali začarani ljepotom glazbe.