Sto pedeset godina glazbenog grljenja u Zagrebu

Proslave okruglih obljetnica obično izazivaju erupcije emocija, gotovo nas potiču na međusobno grljenje, što je u ova epidemiološka vremena najstrože zabranjeno. Ali zato je tu glazba koja nas uvijek, uživo ili posredovanjem zvučnika, beskontaktno grli i u najtežim i najljepšim trenucima. Imajući to u vidu, „Grlimo vas glazbom“ slogan je ove posebne sezone Zagrebačke filharmonije u kojoj orkestar slavi svojih 150 godina.

Sa slavljeničkog koncerta Zagrebačke filharmonija / Snimio Tomislav Miletić / Pixsell, ustupila Zagrebačka filharmonija

Glazbeno je grljenje u našem gradu počelo 25. veljače 1871. u starom gornjogradskom kazalištu na Markovu trgu, kad je orkestar novoustanovljene Zagrebačke opere održao prvi samostalni koncert pod dirigentskim vodstvom svojega osnivača i prvoga šefa dirigenta Ivana pl. Zajca. Taj se orkestar smatra ishodišnom točkom ansambla iz kojega će se 1920. razviti Zagrebačka filharmonija, a zapravo je riječ o obljetnici profesionalnog orkestralnog koncertnog muziciranja u Zagrebu. Stoljeće i pol poslije, točno na taj dan, Filharmonija je održala svečani koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu (podsjetivši na svoja „kazališna“ ishodišta) ispred Bukovčeva zastora Hrvatski preporod, koji se spušta samo u posebnim prilikama.

„Grlimo vas glazbom“

Gledalište je zbog epidemioloških mjera bilo iznimno bez publike, samo za gledatelje izravnog prijenosa Trećeg programa HTV-a, a koncertom je ravnao novoizabrani šef dirigent orkestra, mladi poljski maestro David Runtz, čije imenovanje još treba potvrditi Skupština grada Zagreba na nekoj od svojih budućih sjednica, za što vjerojatno neće biti prepreka nakon što su ga tajnim glasanjem gotovo jednoglasno izabrali sami Zagrebački filharmoničari.

Vodstvo orkestra proteklih desetljeća sebi prisvaja povijest profesionalnog orkestralnog muziciranja u Zagrebu, premda ni nakon što se 1920. kazališni orkestar nazvao Zagrebačka filharmonija nije zadržan kontinuitet djelovanja. Filharmonija je 1945. ugašena, da bi se obnovila tri godine poslije kao osamostaljeni radijski orkestar (Radio Zagreb), najprije pod imenom Državni simfonijski orkestar, a tek od 1955. kao Zagrebačka filharmonija. Kontinuirana je povijest Filharmonije realno upola manja od ove proklamirane, što ne umanjuje njezinu važnost u kreiranju kulturnog identiteta grada i novije hrvatske glazbene povijesti. Njezinu su kvalitetu gradili profesionalni glazbenici iz ponajboljih klasa Muzičke akademije u Zagrebu, ali i vrsni šefovi dirigenti, koji su se nakon „opernih“ kapelnih majstora Krešimira Baranovića i Milana Sachsa nanizali za pultom: Friedrich Zaun, Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Pavel Kogan, Kazushi Ono, Alexandar Rahbari, Frank Shipway, Vjekoslav Šutej, Dmitri Kitajenko i David Danzmayr.

Slavljenički je koncert (u režiji „kućne“ Filharmonijine redateljice Petre Radin), ciljano bez solista, posvećen isključivo orkestru i orkestralnim djelima, otvorila tematski ozbiljna Bersina Dramatska uvertira, op. 25a skladana otprilike u vrijeme kad je i nastala ZF. Uz glazbu smo mogli vidjeti projekcije autorskih fotografija ruku članova Zagrebačke filharmonije koje je napravio njezin član, zamjenik vođe dionice viola Krešimir Ferenčina.

Filharmonija nas je predstavljala na nebrojenim gostovanjima diljem svijeta, a najviše je cijenjena za izvedbe slavenske glazbe, pa je na njezinim rasporedima uvijek bila i Vltava, koja se prvi put na programu orkestra našla prije sto godina. Bio je to povod i da se ta omiljena orkestralna partitura iz pera Bedřicha Smetane smjesti kao druga točka atraktivnog programa. Uz protočnost melodijskih linija na videoekranima iznad orkestra javljale su se bilješke neimenovanih glazbenika koji su svi prošli kroz Filharmoniju i ostavili traga na partiturama iz kojih su svirali, a koje su trajno vlasništvo orkestra.

Slavljenički program i nagrade

Nakon Vltave bio je trenutak kad se Zagrebačka filharmonija dodjelom medalja akademskog kipara i medaljera Damira Mataušića zahvalila pojedincima za uspješno djelovanje u novijoj povijesti. Od Filharmonijina ravnatelja Mirka Bocha u ime Obrtničke komore Zagreb, s kojom orkestar organizira dobrotvorne koncerte, priznanje je preuzeo predsjednik Mirza Šabić. Nagrađena je i glazbena kritičarka više medija Jagoda Martinčević, koja prati rad Filharmonije više od pola stoljeća, nekoć na stranicama Vjesnika i u programu Hrvatske televizije, danas Jutarnjeg lista i Hrvatskoga radija. Treći je počašćeni medalju ZF primio Michael Markota, dugogodišnji mecena Zagrebačke filharmonije, poglavito njezine Nagrade za mladog glazbenika godine, koja se dodjeljuje na svakom Filharmonijinu balu za godinu na izmaku.

Posebnu Nagradu zahvale naposljetku je primio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (bio je to njegov posljednji nastup u javnosti, dva dana prije iznenadne smrti), uz čiju je svesrdnu potporu Zagrebačka filharmonija stekla novi ugled u zemlji i svijetu kao glavni kulturni glasnogovornik grada.

U popratnom videu vidjeli smo i čestitke niza uglednika koji su surađivali sa Zagrebačkom filharmonijom izrečene u povodu njezina 150. rođendana, poput Ive Pogorelića, Ruže Pospiš Baldani, Ivana Repušića i Vlatka Stefanovskog, nakon čega je orkestar nastavio program s dva stavka svojega člana iz sekcije kontrabasa, istodobno i skladatelja Dubravka Palanovića. Njegov atmosferični Nokturno pratila je dramatična minijatura Kamene zvijezde, koju možemo lako zamisliti kao popratnu glazbu nekog filma. U izvedbu su se uključili i majstori rasvjete paleći u ritmu glazbe reflektore u praznim ložama, kao dokument vremena i istodobno umjetničku posvetu publici koje nije bilo.

Program je okrunio megapopularni Bolero Mauricea Ravela, prikladno da u razradi skladbe doživimo pojedinačne vrhunske soliste i orkestralne dionice. Za kraj u pozadini filharmoničara koji su se klanjali jedni drugima i nevidljivim gledateljima iza očiju kamera mogao se u pozadini vidjeti videospot pjesme Zagreb tak imam te rad koji su članovi ZF snimili iz svojih domova za vrijeme prvog lockdowna točno prije godinu dana, netom nakon potresa. Obljetnica je tako okrunjena suradnjom s nadarenim maestrom Runtzom, koji bi trebao tek biti potvrđen na njihovu čelu. Suradnja s 28-godišnjim šefom dirigentom Varšavske kraljevske opere započela je zahvaljujući stranim menadžerima prije dvije godine na gostovanju u Kuvajtu. Prepoznate međusobne kvalitete potvrdile su se na koncertima u prošloj sezoni, a nakon ovoga slavljeničkog nastavit će zajednički muzicirati u svibnju s djelima Mozarta i Stravinskog. Slušati klasičnu akustički proizvedenu glazbu čak i s najboljih zvučnika nikad nije isto kao fizički doživjeti vibracije u prostoru gdje se izvodi. Zagrebačka filharmonija i maestro Runtz nadaju se skorašnjem susretu s publikom uživo.