Odlazak neumornoga gradonačelnika

„Kad padne hrast u čijoj smo hladovini i blizini desetljećima uživali i krijepili se, tek onda vidimo koliki je prostor ispunjavao i kolika praznina ostaje. Tu ćemo prazninu teško ispuniti“, kazala je u tužnoj prigodi njegove smrti, opraštajući se od zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, jedna od njegovih najbližih suradnica, zamjenica i trenutna vršiteljica gradonačelničke dužnosti Jelena Pavičić Vukičević. Upravo će se tim dijelom njezine izjave u danima što slijede poslužiti i zagovornici i oponenti Milana Bandića: prvi da njime obuhvate pokojnikov životni kredo, a drugi kao dokaz u prilog tvrdnjama o vrsti i težini, za njegova stolovanja provođenih, prijestupa. Kao i uvijek u sličnim zgodama, konačnu će presudu donijeti povijest, a točno u podne 2. ožujka, dan prije no što će Milan Bandić biti ispraćen na Mirogoju, gledalište zagrebačkog HNK-a, zbog poštivanja epidemioloških mjera ograničeno na samo 150 uzvanika, nije bilo dovoljno ni za sve poklonike.

Gradonačelnik Milan Bandić na čelu Zagreba bio je od 2000. godine / Snimio Luka Stanzl / PIXSELL

Milan Bandić rođen je 22. studenog 1955. u hercegovačkoj općini Grude, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Iako je „neizmjerno volio Zagreb i neumorno radio za njegovu dobrobit“, kako će u izrazu sućuti zapisati načelnik Gruda Ljubo Grizelj, „rodni mu je kraj i Hercegovina bio velika ljubav, inspiracija i izvor životne energije“. Voditelj komemorativne ceremonije Dražen Siriščević okupljene je podsjetio kako je Bandić u grad stigao „kao dječarac, ‘74. godine, s kartom u jednom smjeru“. A ta je karta označavala uspjeh; najprije na studiju politologije na Fakultetu političkih znanosti, a potom i na političkoj sceni.

Najbolji pokojnikov prijatelj Ratko Maričić prisjetio se kako je s budućim gradonačelnikom gradio temelje nove zagrebačke socijaldemokracije i neumorne radišnosti što ju je Bandić već tad pokazivao. „U temelju njegove ideologije“, prisjetio se u svom obraćanju Maričić, „bio je čovjek. Znao je da su sloboda i demokracija opće dobro, ali ne i dovoljno da zadovolje ljudske potrebe, a one nemaju ni lijevi ni desni predznak.“

Priznanje mu je, zbog predanosti običnim ljudima i izvanredne sposobnosti osluškivanja njihovih potreba, odala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, prisjetivši se svih segmenata njihove suradnje, posebno nakon razornog potresa lanjskog ožujka, kad su se ujedinili u planiranju dugoročne i sveobuhvatne obnove grada. „Milan Bandić svojom je energijom i predanošću snažno obilježio razvitak grada u svim područjima života. Iza njega su ostali brojni kapitalni projekti, ali i male ljudske geste upućene pojedincima. Mnogi će ga sugrađani najbolje pamtiti upravo po toj ljudskoj neposrednosti, jednostavnosti i prisnosti“, kazala je ministrica istaknuvši posebno njegovo prihvaćanje različitosti i dobre odnose što ih je održavao s pripadnicima manjina, vjerskih i nacionalnih. Ne čudi stoga što su izraze sućuti u povodu njegove smrti uputili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski Porfirije i muftija Aziz Hasanović, svi s istom mišlju o neumornoj sinergijskoj snazi kojom je gradonačelnik s najduljim stažem na čelu glavnoga grad, povezivao transnacionalno i transreligijski. Njegova su nastojanja da stvori „grad po mjeri čovjeka“ važna koliko i podaci o šest uzastopnih mandata na koliko ih je od 31. svibnja 2000. izabran, o zastupničkom mandatu u Hrvatskom saboru, Stranci rada i solidarnosti što ju je 2015. pokrenuo i ulasku u drugi krug predsjedničkih izbora 2009. Iza njega će ostati i neki kapitalni projekti; novi remetinečki Rotor, utrka Svjetskog skijaškog kupa, Muzej suvremene umjetnosti, uređen prostor jezera Bundek, kilometri asfaltiranih cesta kao i vizija postavljanja Zagreba na središnje mjesto srednjoeuropskih prijestolnica. Sve ga to, kazala je naposljetku Jelena Pavičić Vukičević, „zlatnim slovima upisuje u hrvatsku povijest, a mi ćemo činiti grad još boljim i uspješnijim jer tek tada će njegovo životno djelo imati smisao“.