Neizvjesnost diljem globusa

Protekla nas je godina naučila da ne radimo nikakve projekcije. Godinu nakon izbijanja pandemije geopolitička slika svijeta istodobno je u stalnom razvoju i u poznatom ozračju. Svijet u 2021. godini bit će obilježen posljedicama velikih zastoja zbog pandemije koronavirusa. Kad je pandemija prvi put izbila, mnogi su se bojali da će ona imati neposredne, potencijalno razorne posljedice u zemljama u razvoju, posebno onima koje se suočavaju sa smrtonosnim sukobom. Iako je nekoliko zemalja s niskim prihodima teško pogođeno, mnoge nisu; pretrpjele su diplomatske aktivnosti, međunarodno posredovanje, mirovne misije i financijska potpora ranjivom stanovništvu su opali, ali upitno je da li je COVID-19 dramatično utjecao na putanju velikih ratova, bilo da je riječ o Afganistanu, Libiji, Siriji, Jemenu… Dugoročne su posljedice druga stvar. Pandemija je ubrzala globalnu ekonomsku krizu bez presedana od Drugoga svjetskog rata, s dodatnih 150 milijuna ljudi bačenih ispod granice siromaštva. Iako razine dohotka nisu izravno povezane sa sukobima, nasilje je vjerojatnije tijekom razdoblja ekonomske nestabilnosti. Kriza je podigla napetosti između Sjedinjenih Država i drugih zemalja, poput Kine, zbog uloge Svjetske zdravstvene organizacije, trgovinskih sporova i podrijetla virusa. Te će se napetosti vjerojatno povećati kako se gospodarstva suočavaju s dugotrajnim padovima. Očekuje se da će se većina pokazatelja mira u svijetu pogoršati. Izlazak iz ove globalne recesije bit će dug i naporan. Ipak, dva čimbenika mogu pomoći zemljama na tom putu. Prvi je visoka razina pozitivnog mira, koja jamči učinkovite institucije, socijalnu koheziju i transparentne, predstavničke vlade. Drugi su povoljni ekonomski uvjeti kao oni prije početka pandemije. Na tome će se raditi dugo, čak i u Europi.

Popis oružanih sukoba koji su u tijeku / Podaci iz prosinca 2020. / Izvor: Wikipedia

Klimatske promjene i novi sukobi

Slijede klimatske promjene – nikako ne nov fenomen, već ubrzavanje sa sve uočljivijim utjecajem na sukobe. Istina je da je uzročni lanac zaokružen, a politički odgovori na ekstremne vremenske obrasce često igraju veću ulogu od samih obrazaca. Ipak, s češćim valovima vrućina i ekstremnim oborinama mnoge vlade teže se nose s nesigurnošću hrane, nestašicom vode, migracijama i konkurencijom za resurse. Ovo je prva godina da se transnacionalni klimatski rizik uvrstio na vodeći popis sukoba, jer se nasilje povezano s klimom proteže od Sahela do Nigerije i Srednje Amerike. Neće proći još dugo pa da krenu mase klimatskih izbjeglica u područja gdje je život bolji ili barem izdržljiviji.

Joe Biden donio je nadu uobičajenim zagovornicima realistične škole međunarodnih odnosa. Neke štete koje je nanio njegov prethodnik mogu se relativno lako ukloniti. No novom će timu dojam nepostojane, nepredvidive, nepovjerljive Amerike biti teže izbrisati. Zastrašujući tradicionalne saveznike i raskidajući međunarodne sporazume, Trump je mislio da projicira moć, ali zapravo je pokazao nepouzdanost. Koliko Biden bude otvarao nove pregovore s raznim zemljama, toliko će se vraćati pouzdanje u američku politiku u svijetu. Ipak, neke su stvari poljuljane do krajnjih granica i Washington će morati uvesti korjenite promjene u međunarodnim odnosima ukoliko želi zadržati ulogu glavne sile u svijetu. Mnogi širom svijeta prošlu su godinu doživjeli kao annus horribilis, željno iščekujući njezin završetak. No kako popis sukoba koji slijedi pokazuje, duga sjena te strašne godine potrajat će.

Žarišta u Afganistanu, Etiopiji i Jemenu

Ne postoji generacija Afganistanaca koja ne poznaje ratovanje. Sudbina zemlje ovisi o volji za suradnjom Kabula i talibana. Najavljeno američko povlačenje iz Afganistana moglo bi destabilizirati vladu i potencijalno voditi do novoga građanskog rata ove godine, u kojoj neće samo talibani biti u igri, već mnogi drugi gospodari rata i terorističke ćelije. Stoga bi u 2021. Afganistan bio opet u središtu zanimanja javnosti, ako se izgubi prilika za možda najbolju opciju mira u posljednjih dvadeset godina.

Još jedan sukob ima potencijal širenja u 2021. – Etiopija. U zemlji obilježenoj etničkim podjelama, u pokrajini Tigraj, došlo je do žestokih borbi s vladinim snagama. Tisuće ljudi izgubilo je živote, više od milijun raseljeno je, a pedesetak tisuća pobjeglo je u Sudan. Središnja vlada sada imenuje privremenu regionalnu vladu, izdala je tjeralice za 167 tigrajskih dužnosnika i vojnih časnika i čini se da se nada da će nagovoriti Tigrajce da napuste svoje nekadašnje vladare. To je vrlo neugodna situacija za Addis Ababu, u kojoj se nalazi i sjedište Afričke Unije, međuvladine organizacije afričkih zemalja. Kriza koja je zahvatila regiju Sahel u sjevernoj Africi i dalje se pogoršava, a 2020. bila je najsmrtonosnija godina otkako je kriza započela 2012. Bez zajedničkih napora u rješavanju sahelske krize ruralnog upravljanja teško je vidjeti kako regija može izbjeći današnja previranja. Takvi napori zahtijevali bi od državnih aktera i ostalih da se prije svega usredotoče na posredovanje u lokalnim sukobima, razgovore s militantima gdje je to potrebno i korištenje sporazuma kao osnove za povratak državnih vlasti na selo. Strane su vojne operacije, posebno francuske, ključne, ali međunarodni akteri trebali bi naglasiti lokalno mirotvorstvo i zalagati se za reformu upravljanja.

Jemenski je rat prouzročio ono što UN i dalje smatra najgorom svjetskom humanitarnom katastrofom. COVID-19 pogoršao je patnju civila već pogođenih siromaštvom, gladi i bolestima. Čini se da će 2021. biti još jedna sumorna godina za Jemence, s odugovlačenjem rata, širenjem bolesti i potencijalne gladi i milijunima stanovnika koji postaju bolesniji i iz dana u dan sve gladniji. U drugom arapskom sukobu suparničke vojne koalicije u Libiji više se ne bore, a UN je ponovno pokrenuo pregovore s ciljem ponovnog ujedinjenja zemlje. Ali postizanje trajnog mira i dalje će biti teška borba. Čini se da se borbe vjerojatno neće razbuktati u neposrednoj budućnosti jer vanjski akteri, iako žele učvrstiti svoj utjecaj, ne žele novi krug otvorenih neprijateljstava.

Rat protiv terorističke organizacije Al-Sha­baab u Somaliji ulazi u petnaestu godinu, kraj se ne nazire, dok donatori sve češće propituju uspjeh plaćanja snaga Afričke unije (AU). Mnogo toga ovisi o predsjedničkim izborima. Dovoljno pošteni izbori, čije rezultate glavne stranke prihvaćaju, mogli bi omogućiti somalijskim čelnicima i njihovim stranim saveznicima da pojačaju napore na postizanju sporazuma o saveznom odnosu i ustavnim aranžmanima i ubrzanju reforme sigurnosnog sektora. S druge strane, osporavano glasanje moglo bi izazvati političku krizu koja proširuje jaz između Mogadishua i regija, potencijalno pokreće nasilje klana i riskira jačanje Al-Shabaaba.

Prošle su gotovo dvije godine otkako su oporba u Venezueli, SAD i zemlje diljem Latinske Amerike i Europe proglasile Juana Guaidóa privremenim predsjednikom Venezuele i predvidjeli odlazak trenutnog Nicolása Madura. Danas su sve te nade potonule. Kampanja „maksimalnog pritiska“ SAD-a – koja uključuje sankcije, međunarodnu izolaciju, implicirane prijetnje vojnom akcijom, pa čak i puč, unatoč teškim životnim uvjetima – nije srušila Madura. Jačanje represije bit će vidljivo posvuda. Posljednji je takav slučaj vojni puč u Mjanmaru. Ono što je odraz pandemije jest i nemogućnost međunarodnih organizacija da spriječe takav razvoj događaja ili olakšaju uvjete života ljudi. Ipak, međunarodna povezanost putem društvenih mreža onemogućuje vlastodršcima skrivanje svojih čina, što vodi delegitimizaciji njihovih postupaka i potencijalnim posljedicama po njihove strahovlade.

U siječnju 2020. američki teroristički čin ubojstva iranskog zapovjednika Kasema Solejmanija američko-iranske napetosti približio je točki ključanja. Na kraju je odgovor Irana bio relativno ograničen, a nijedna strana nije odlučila eskalirati. Nova američka administracija mogla bi smiriti jedan od najopasnijih sukoba na svijetu, osobito vraćanjem nuklearnom sporazumu iz 2015, poznatu i kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije. Ali to zahtijeva upravljanje odnosima sa Saudijskom Arabijom i Izraelom – obje se zemlje žestoko protive Iranu i priželjkuju ratni sukob – a zatim i prelazak na razgovore o širim regionalnim pitanjima. Teško je očekivati da će se Biden odlučiti na velike korake, ali bi europske zemlje mogle pojačati bilateralnu suradnju s Iranom.

Gospodarski rast
na Dalekom istoku

Rusija i Turska nisu u ratu, često su u dogovoru, ali i podupiru suprotstavljene strane – kao u Siriji i Libiji – ili se natječu za prevladavanje, kao na Kavkazu. Međusobno se doživljavaju kao partneri i surađuju čak i dok se njihovi lokalni saveznici bore protiv njih. Ipak, kako pokazuju brojni incidenti, rizik od neočekivanih sukoba velik je. Iako su se turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i njegov ruski kolega Vladimir Putin dosad pokazali vještima u rješavanju takvih nezgoda, svaki ispad mogao bi pogoršati sukobe u koje su obojica upleteni, posebno na Kavkazu, u Siriji i Libiji, ali i na Levantu, u energetskoj borbi koja uključuje i Grčku, Cipar, Izrael te Egipat.

U svim tim sukobima velike će sile iskušavati svoju sposobnost za multipolarnu geopolitiku. No nije sve u svijetu crno. Gospodarski porast zasigurno će se osjetiti na Dalekom istoku, a kineska gospodarska diplomacija podignut će Indokinu. Tražit će se novi putovi i novi načini gospodarskog djelovanja, koji će vjerojatno donijeti mnogo novosti u načinu i organizaciji rada. Unatoč pandemiji, svijet je ostao nevjerojatno povezan na osobnoj razini, koristeći se dosezima visoke tehnologije. Sve to utjecat će i na prethodno opisane sukobe, gdje će se mirotvorstvo i politički interesi odvijati također u novim oblicima.