Modna raskoš stripa

Suradnja Francuskoga instituta u Hrvatskoj i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu omogućila je postavljanje izložbe naslovljene Moda i strip, koja se održava od 21. veljače do 28. ožujka 2021. Pritom ne treba zanemariti činjenicu da se otvaranje izložbe poklapa sa stotom obljetnicom osnivanja udruge nazvane Francuski institut. Naime, 21. veljače 1921. hrvatski frankofonski i frankofilski intelektualci osnovali su taj institut sa svrhom promicanja i širenja francuskoga jezika, književnosti i kulture te tako uspostavili skladan odnos s onodobnim kulturnim i intelektualnim dosezima Hrvatske, koja je tada bila dio Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Obilježavanje te obljetnice neće zastati na ovoj vrsnoj izložbi, već će tijekom čitave godine razne manifestacije i programi iznova potvrđivati raskoš kulturnih veza dviju država, pogotovu u situaciji posljedica pandemije COVID-19 i potresa u Hrvatskoj.

S otvaranja izložbe / Snimio SreĆko Budek

Ova izložba nije iznimka u hrvatsko-francuskim vezama u devetoj umjetnosti. Posrijedi je dapače višedesetljetna suradnja koja podrazumijeva razmjene djela, autora i tradicije, neraskidiv umjetnički angažman što nastoji strip – taj često marginaliziran iskaz popularne kulture – prepoznati kao bitan dio obrazovnog, kulturnog ili pak gospodarskog aspekta društva. Suradnja se uglavnom zasniva na radu Francuskoga instituta u Hrvatskoj te Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, dok je za izložbu Moda i strip presudno partnerstvo sa znamenitim Cité internationale de la bande dessinée et de l’image u francuskome gradu Angoulêmeu. Grad je to koji se može podičiti jednim od najvažnijih i najstarijih festivala stripa (uz festival stripa u talijanskom gradu Lucca), kao i Muzejom stripa iz kojega na ovu izložbu dolazi više od stotinu dragocjenih eksponata, od crteža i ilustracija preko arhivskog materijala i primjeraka strip-albuma pa do modnih izložaka raznih vrsta. Muzej čuva oko 14.000 strip-tabli i crteža, kao i mnoštvo raznovrsnoga tiskanog i audiovizualnog materijala, pa je dio dostupan u nas na izložbi Moda i strip dobrodošao uvid u bogatstvo povijesti stripa.

Dijalog stripa i mode

Premda bi se površno moglo reći da strip i moda nisu usko povezani, njihov je dijalog stalan – već više od 120 godina od službenih početaka stripa 1896. i međusobni se utjecaji neprestano potvrđuju u raznim razdobljima. Izložba precizno naznačuje da je taj odnos izrazito široka raspona i duboka konteksta. Manifestira se prvotno na dvosmjernom odnosu moda – strip te strip – moda, odnosno modni dizajneri preuzimaju predloške iz stripa i uklapaju ih u odjevne predmete ili pak strip-autori posežu za bogatstvom modnih artikala koji postaju kostimografskim segmentom njihovih ostvarenja, a pristup modi i likovima iz modnog okružja može biti i središnjom temom samih stripova. I dok s jedne strane pojedini strip-crtači rade ilustracije za modne časopise, s druge stripovi mogu postati i nadahnućem modnim dizajnerima. Navedene poveznice, njihov neprekinuti kontinuitet percipiramo i na ovoj izložbi, u kojoj istina prevladavaju izlošci s naglaskom na odnosu stripa prema modi, što dakako nimalo ne umanjuje cjelovitost postava.

Grafika Lutka za odijevanje – vrhunska kvaliteta, tiskara Imagerie Pellerin, Epinal, 1912.

Ako se pak prisjetimo da je crtež temeljni stvaralački izraz ne samo autora stripa nego i mnogih modnih dizajnera koji su svoje kolekcije prvo stvarali na papiru – za razliku od nekih koji ih izrađuju izravno na živim modelima – nepobitna je činjenica da su i jedni i drugi umjetnička djela, iako su u slučaju modnih dizajnera tek prijelaz prema trodimenzionalnom, odnosno osmišljeni su za nošenje. Crtačka tradicija unutar francuske visoke mode s velikanima kakvi su primjerice Christian Dior, Yves Saint-Laurent, Paco Rabanne, Karl Lagerfeld ili pak Christian Lacroix nisu samo crtački predlošci nego su kreatori i izrijekom naglašavali veze svoga rada sa stripom. Na izložbi smo saznali da je Yves Saint-Laurent čak i autor stripa pod naslovom Zločesta Lulu, što je vrlo zanimljiv kreatorov izlet u devetu umjetnost. Saint-Laurent je crtajući koktel-haljine bio nadahnut i djelima slikara Pieta Mondriana, a uz te radove izloženi su i crteži Thierryja Muglera nadahnuti stripom. No kako su i prije modne kuće posezale za vanjskim suradnicima, pa tako i dizajnerima i strip-crtačima za oglašavanje svojih kreacija, bilježimo i podatak da je primjerice Marguerite Porrachia stvarala osebujne crteže za Jeanne Lanvin u razdoblju od svršetka Prvoga svjetskoga rata pa sve do nekoliko godina nakon Drugoga. Jedan od začetnika francusko-belgijske škole stripa, Edgar P. Jacobs, tijekom 1940-ih crtao je u Bruxellesu ilustracije za nekoliko modnih časopisa, dok je izvrsni talijanski strip-crtač i ilustrator Lorenzo Mattotti od 1980-ih nadalje ilustrirao za Vanity, Cosmopolitan i New Yorker. U recentnim razdobljima crtač Floc’h autor je naslovnica za časopis Monsieur, radi i za World of Interiors, britanski časopis o dizajnu, a autorica stripa Trojke Nicole Lambert vrsna je ilustratorica s radovima dostupnim na izložbi.

© Goetzinger – Dargaud 2021

Širok raspon modnih varijacija

U raznim stripovima svjedočimo dvojakom odnosu prema modi. Često opažamo da u toj umjetnosti odjeća može postati ikonografskim dijelom mnogih strip-junaka – od primjerice Hergéova Tintina do Prattova Corta Maltesea, a ne zaboravljamo ni odjeću mnogih superjunaka. Drugoj krajnosti, modnoj raskoši stripa, svjedočimo upravo u brojnim primjerima na ovoj izložbi. Još u protostripovima Frederica Burra Oppera iz posljednje četvrtine 19. stoljeća percipiramo onodobne modne dosege. Širok raspon modnih varijacija razvidan je u američkim stripovima Little Nemo in Slumberland Winsora McKaya i Buster Brown Richarda F. Outcaulta nastalim nakon 1900. McKayevo remek-djelo oslanjalo se i na umjetnost art nouveaua, a njegovoj se kompleksnosti divimo i danas. Sjajni karikaturalni crtač George McManus na izložbi je zastupljen dvama naslovima, a znameniti Bringing Up Father, započet godine 1913, odražava ironičan stav prema središnjim likovima, novopečenim bogatašima i njihovu odnosu prema modi. U ranim je razdobljima devete umjetnosti američki strip iskazivao izravne veze s modom, objavljivan je na stranicama dnevnih tiskovina i čitali su ga i odrasli, a ne tek djeca, pa su autori posezali i za nadahnućem u modnim časopisima, društvenim događanjima i vlastitim zamislima, čak i fantastičnim kreacijama, kao primjerice u Flash Gordonu Alexa Raymonda (započetu 1934). Nisu samo ženski likovi prednjačili elegancijom i samosvjesnim odnosom prema modi, kao što je to slučaj u vrsnim stripovima Polly i njeni prijatelji (započetim 1912) Cliffa Sterretta, Winnie Winkle (započetim 1920) Martina Brennera, Tillie the Toiller (započetim 1921) Russa Westovera ili Model Millie (započetim 1940-ih) Ruth Anderson – kojoj je junakinja manekenka – bilježimo ih i kod muških junaka poput Mandrakea (započet 1934) Lee Falka i Phila Davisa te Ripa Kirbyja (započet 1946) Alexa Raymonda. Razdoblja su to u kojima je i francuski strip razvio raskošan pristup za modu, primjer je svakako strip Lili (započet još 1909), koji je u desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata s raznim autorima pratio modne promjene.

Veza kroz razdoblja, stilove
i autorske dosege

Društvene promjene i liberalizacija 1960-ih pridonijeli su pojavi stripova snažnijega erotskoga naglaska, a među autorima zastupljenima na izložbi svakako su najvažniji francuski autor Jean Claude Forest s Barbarellom (od 1962), kao i talijanski strip-modernist Guido Crepax s Valentinom (započetom 1965), s protagonisticom profesionalnom modnom fotografkinjom. Od 1980-ih s naglaskom na postmodernistički stvaralački izričaj širok je raspon ostvarenja, od Madille (četiri albuma od 1988) Chantal de Spiegeleer do karikaturalnoga Afera top-modela (1995) Renéa Pétillona, a svakako su najvažniji radovi Annie Goetzinger, preminule 2017. Njezini su stripovi od 1970-ih većinom u izrazitom odnosu prema modi, a opažamo to u sjajnim crtežima za strip Felina (1979) te napose u grafičkoj noveli Djevojka u Dioru (2013) o posljednjem desetljeću života slavnoga modnog dizajnera – od 1947. do 1957.

U ovom tekstu navedena ostvarenja nisu dakako i sva dostupna na izvrsnoj izložbi u MUO-u. Među brojnim autorima pojavljuje se i velik broj autorica, bilo da je riječ o scenaristicama, crtačicama ili pak kompletnim autoricama. Te su autorice izravnim odnosom prema modnom segmentu stvorile strip-ostvarenja kojih se izvedba i kontekst mogu tumačiti na razne načine, a kvaliteta im ne jenjava od vremena nastanka. Tako izložba Moda i strip postaje sjajan presjek odnosa dvaju umjetničkih izričaja, a potpisnik ovoga teksta može žaliti što nije i opsežnija jer bi se uspostavio i znatno dublji kontekst veza kroz razdoblja, stilove i autorske dosege.